KINO KATARINA Jubilarna deseta projekcija na novoj lokaciji

Budući da Kino Katarina naglasak stavlja na feminizam, odabrani filmovi usredotočeni su na žene i ženski rad, kako u reproduktivnoj, tako i u proizvodnoj sferi

Bogatim i raritetnim filmskim repertoarom, ovaj put iz zaboravljenog jugoslavenskog arhiva, ljetno Kina Katarina preksinoć je obilježilo jubilarnu desetu kinoprojekciju. Tradicionalna lokacija na obalama Pulskog zaljeva ovog je puta zamijenjena omanjim vodnjanskim trgom pored crkve Gospe od Karmela, gdje je pod otvorenim nebom prikazano pet kratkometražnih filmova slovenskih autora. Ovo posebno izdanje Kino Katarine organizirano je u suradnji s vodnjanskom Apotekom – prostorom za suvremenu umjetnost, a sama projekcija odvila se u neposrednoj blizini galerije.

Odabir lokacije

Članica organizacijskog tima Kina Katarine Marta Baradić u uvodu je istaknula da se ovaj projekt održava već petu godinu zaredom. Ove su se filmske večeri prve dvije godine održavale na otoku Sv. Katarina u Pulskom zaljevu, a potom i na Vallelungi u Puli. Vodnjanska projekcija dosad je prvo "izmještanje" Katarine iz zaljeva, gdje se upravo odabirom lokacije nastojalo podsjetiti i na probleme privatizacije i turistifikacije priobalja. Istovremeno, nastoji se, evocirajući tradiciju nekad nezaobilaznih, lokalnih ljetnih kina, skrenuti pozornost na nedostatak kako infrastrukture tako i kontinuiranog kino-programa, pogotovo izvan podrazumijevanih centara. Slučaj je to i grada Vodnjana, koji nema vlastito kino, a ovog je ljeta manjkao i program ljetnog kina.

Program naziva "Žene u i izvan tradicije" dio je selekcije koju su Nadja Šičarov i Antonija Todić 2019. godine pripremile za slavljeničko, peto izdanje Festivala kratkog filma u Ljubljani (FEKK), koji je Kino Katarina rado ugostilo s obzirom na svoj feministički predznak. Preksinoćnji program trajao je nešto kraće od sat vremena. Pred publikom od pedesetak osoba prikazano je pet filmova u kojima je naglasak stavljen na ženski rad, kako na onaj reproduktivni, tako na onaj u proizvodnoj sferi, odnosno na avangardne politike rodne ravnopravnosti SFRJ-a. Cilj je bio istaknuti emancipaciju žena u SFR Jugoslaviji, poticanu i paketom progresivnih mjera - počevši od prava glasa, potičući obrazovanje, ali ponajviše paketom progresivnih zakona o pobačaju, rastavi, porodiljnom dopustu i širokom mrežom javnih institucija.

Iako odišu ironijom, filmovi daju naslutiti pozadinsko, i dalje patrijarhalno društvo iz kojeg izranjaju. Vidljivo je to i iz popisa autora - svi su muškarci, stoga je ovaj program posveta svim filmašicama i suradnicama koje su doprinijele njegovom stvaranju. Dodatno zabrinjava činjenica da, unatoč velikom vremenskom razmaku - filmovi su nastali pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina - situacija je po tom pitanju danas više-manje identična. Baradić je u odjavi istaknula problem "nedovršene emancipacije žena" te zaključila da se ona ne događa po inerciji, što je važno isticati.

Prevarena žena

Prvi film, "Bizoviške perice", etnografski je dokumentarni film koji prikazuje pralje iz mjesta Bizovik. Žene su to koje peru rublje za gradsko stanovništvo. U svijetu koji hrli u industrijalizaciju i urbanizaciju, narator se pita hoće li posao pralja opstati ili će se i pralje s vremenom preseliti u grad i pronaći kakav moderniji posao.

Film "Sprehod" na ironičan način tematizira dan u životu jedne žene. Ona je radnica, kuharica, majka i (prevarena) žena. Obiteljski sprehod (šetnja) vikendom ispušni je ventil koji joj daje snagu da se u ponedjeljak suoči s novim, teškim radnim tjednom i naizgled bezazlenom situacijom u kojoj se nalazi.

Film "Slavica exception" prikazuje autobusnu kondukterku koja nakon otkaza, zaintrigirana lakom zaradom, odlučuje postati striptizeta. U preklapanju kadrova njeno senzualno skidanje odjeće suprotstavljeno je tabuiziranjem njene profesije s kojim se svakodnevno susreće.

Igrani film "Moški" fokusiran je na tipičnog jugoslavenskog muškarca i nekoliko važnih etapa u njegovom životu - vjenčanje, čekanje novorođenčadi ispred rodilišta, prvi idilični trenuci sa suprugom i neminovne trzavice koje slijede - dočarana putem ženskog trača.

Posljednji, eksperimentalni film pod nazivom "Promiskuiteta" propitkuje jaz između dvije generacije: one rođene prije rata, odrasle većinom na kršćanskim postulatima koji negiraju ispoljavanje seksualnih podražaja prije sklapanja braka, i one nove, jugoslavenske, ohrabrene seksualnom revolucijom šezdesetih. Nova mladež istražuje, ne libi se upustiti se u kratkotrajne seksualne avanture, preispituje ustaljeni zapadnjački koncept bračne monogamije. Doza humora dana je umetanjem dvojice naratora: onog starijeg kova, koji dubokim ustaljenim glasom objašnjava nešto modernije termine - s teškoćom čita neologizam "promiskuiteta" - i mlađeg predstavnika nove generacije koji ga ispravljuje.