DVIGRAD FESTIVAL: Glazbom vratiti Dvigradu život

Predstava "Quel sancto legno" izvedena je u originalu na talijanskom jeziku iz XV. stoljeća što je dodatno osnažilo mistično iskustvo. To je putovanje kroz priču o Svetom prikazanju talijanskog humanizma. Glazbena je to priča koja potječe od tradicije petnaestog stoljeća i njezinih pisaca

Prilikom posjeta Dvigradu jedan je putnik zapisao da je u Istri pronašao "mali srednjovjekovni Pompej". Definicija imponira jer nudi upečatljivi prikaz arheološkog zdanja koji leži na dnu Limske drage.

Jedinstvena predstava

Ruševine nam govore o utvrđenom gradiću koji je svoj gospodarsko-populacijski procvat doživio između XIV. i XVI. stoljeća. Već tristo godina u njemu se život ugasio, a priroda u njemu i oko njega suvereno vlada. Iz ceste koja se vijugavo spušta i potom diže na relaciji Kanfanar-Mrgani nudi se jedinstvena predstava napuštenog grada, kamene kule se i dalje bijele na suncu prkoseći zelenilu raslinja.

Oko Dvigrada nema više oranica, postupno se u Dragi vraća šuma. Dvigrad je danas turistička atrakcija, ruševine se održavaju, arheolozi čine čuda da bi sačuvali ono što je izdržalo teret vremena i samoće. Zagrebački profesor stilistike, fonetike i talijanskog jezika Alojzije Prosoli išao je korak dalje: hvalevrijednom intuicijom odlučio je vratiti duh zajednice koja je Dvigrad izgradila i u kojemu je stoljećima živjela sve do konačne propasti i stvaranja novog naselja na vrhu Drage u današnjem Kanfanaru. Učinio je to glazbom utemeljivši 2003. godine Festival rane glazbe Dvigrad Festival.

Ovogodišnje, sedamnaesto izdanje, ponudio je odabranoj publici (tek tridesetak sudionika - svjedoka), jedinstvenu predstavu Isusovog Križnog puta građenu glazbom i tekstom koji su, čisto i linearno, preuzeti iz XV. stoljeća i ubačeni u nemirne vode trećeg tisućljeća. Spoj riječi i glazbe ponudili su članovi ansambla Anonima Frottolisti iz Assisija koji su sve nazočne maestralnom izvedbom podarili trenucima vječne mistike, poveli su nas u tajne riječi Evanđelja. Pjevajući, svirajući i kazivanjem Isusove "Pasije" (Passione) vratili su nas u vrijeme kada je sve vidljivo, kada je materijalni svijet bio ispunjen duhovnošću. U vrijeme procvata Dvigrada Božja je riječ imala snagu koju je današnje vrijeme prekrilo, kulturom i ideologijom protiv koje se svakodnevno sukobljava Papa Franjo.