Šeste večeri u Hrvatskom programu 69. Pulskog filmskog festivala dobili smo dva različita filma, jedan koji za sebe kaže da je akcijska komedija, a radi se o filmu "Divljaci" koji je režirao Dario Lonjak i povijesni "Illyricvm" u režiji Simona Bogojevića Naratha.

"Divljaci" su priča o trojici prijatelja, dva podjednako luda i zbunjena i jednom opakom, koji nakon pljačke koja završava eksplodiranim autom i ustrijeljenim policajcem bježe, i slučajno završavaju u Bosni i to ni manje ni više nego u logoru za obuku islamskih terorista. U pljačku su krenuli zato bi sakupili novac kojim bi financirali svoj odlazak u Moskvu, na ono slavno finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018.

Izgleda da smo dobili hrvatskog "Ramba", što bi dalo manevarskog prostora da bez puno grižnje savjesti prijeđem preko nekih čudnih rješenja, od već spomenutog auta koji iz nekog neobjašnjivog razloga nestane u razornoj eksploziji ili brade mudžahedina koja se zapali nakon pola sekunde dodira s vatrom iz upaljača ili lika koji se oslobodi iz kaveza kao da je u njega ušao duh Harija Houdinija. Idemo prijeći i preko hodže koji kaže da "ne ubija", a pola minute prije ispalio je čitav spremnik metaka iz strojnice prema glavnim junacima i tako dalje. Jer, opet smo dobili malo akcije u hrvatskom filmu, a da nije vezana uz podsjećanje na neki od ratova. Dobro, tehnički jest, ali pustimo sada detalje. Ako je trash, neka je trash. No, je li? Jer, nakon svega viđenog, pitam se postoje li negdje dvije verzije ovog filma - jedna gdje je naglasak na komici i neobaveznoj akciji i druga više dramska, ozbiljna i nasilna? Ako da, vrlo rado bih pogledao jednu i/ili drugu verziju, ali nikako obje odjednom, a tako izgleda ovo što je bilo na rasporedu u Areni. "Ja ništa ne kontam", kaže na kraju jedan od glavnih likova. Stari, nisi jedini.

Ipak, svaka čast Borku Periću na odlično odigrane dvije različite uloge, kao i Alenu Liveriću zbog čije se glume na trenutke čini da bi ovaj film mogao zbilja imati nekog dubljeg smisla.

"Illyricvm" je film koji se događa 37 godina prije nove ere i prati sukobe Rimljana i ilirskih plemena. Ovo je priča iz povijesti koja podsjeća da se povijest ponavlja, što često nije razlog za optimizam. Prije no što se posvetim priči, nemoguće je izbjeći ono što je očito od samog početka filma, a to je koliko su se redatelj i kompletna ekipa potrudili od toga da Rimljani govore latinski, a Iliri se služe nekom kombinacijom svojih govora, do upečatljive scenografije, šminke i kostima. Upravo se tu ističe jedan od važnih detalja, a to je da uniforme, oklopi, štitovi i oružja koja Rimljani koriste nisu sjajni i izglancani, nego prljavi i poderani nakon dana borbi i marširanja, a pritom ti Rimljani i psuju k'o kočijaši. "Illyricvm" ne glorificira rat i ne bavi se opravdanjima za njega nego ga odmah u prvoj sceni prikazuje onakvim kakvim je - brutalan, i smislen vjerojatno samo onima koji od njega imaju direktne materijalne koristi. Kroz priču o Volsusu, pripadniku ilirskih Liburna, kojeg zarobljavaju Rimljani, redatelj Simon Bogojević Narath, koji je autor scenarija uz Sašu Podgorelca, postavlja pozornicu na kojoj se analizira sukob dviju grupa - rimske civilizacije i "neciviliziranih" plemena. No, tko je ovdje civiliziran a tko je primitivac, pitanje je sad, i u čemu je uopće razlika? U tome tko u što ili u koga vjeruje? Ili u tome kako se tko ponaša? Uvijek su oni drugi manje vrijedni.

Kroz planine Balkana "Illyricvm" se kreće baš poput njegovih protagonista - sporo, ali sigurno, što znači da redatelj u pravom trenutku ubacuje scenu u kojoj glavni likovi objašnjavaju tko su i kako su se našli u ovoj situaciji. Volsus se koristi lošim latinskim, a njegovo porijeklo i ponašanje živciraju načitanog Leonidaša koji se smatra boljim čovjekom jer zna da je svijet nastao od atoma, a ne od neke više sile kojoj se ljudi klanjaju. Iako bi se tako očekivalo, mentalno ali i fizički izvježbani Leonidaš nije glas razuma u filmu, jer Bogojević ne bira između dvije suprotstavljene strane. Čini se da priča ne može biti razriješena, no završni sukob događa se oko poreza.

Znači, rat, porez, vjera, a tu je i nešto što podsjeća na rimski picigin na suhom, no ima u "Illyricvmu" još stvari radi kojih će se netko možda zapitati je li Bogojević zapravo htio napraviti povijesni film o sadašnjosti? Jer, sve te teme su i danas aktualne, i danas se neki ljudi smatraju boljima od drugih zbog svojih uvjerenja, a tamo gdje nametanje ideologije ne ide mirnim putem, nastavlja se mačem. Milom ili silom, tako je oduvijek bilo, no jedna izreka kaže da nijedna sila nije za vremena, kao što su nestali Iliri, a kasnije i Rimsko carstvo kao i druga carstva, plemena i nacije prije ili poslije njih. "Illyricvm" nije priča o blještavilu nego o sumraku. A sumrak obično pada polako i uvijek završi u tami. I, da, na što li me ono podsjeća način pjevanja kojim se Iliri služe u sceni kada se približavaju rimskoj predstraži?

Povezane vijesti

• Pulski filmski festival dovodi niz važnih stranih gostiju: U PULI I SELEKTORI CANNESA I BERLINALEA
• SUTRA OTVORENJE 67. PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA Uz brojna ograničenja i mjere, ove godine i bez tradicionalnog vatrometa
• TREĆI DAN OD "GLASA" DO "GALEBA" Protiv struje, makar i morske