Na području o kojem govorimo živi 16-ak različitih naroda koji govore različitim jezicima i imaju barem četiri vjerske konfesije. Naravno da nam se nameće pitanje kako oni uopće mogu koegzistirati i surađivati? Tu spada i područje koje mi vrlo često nazivamo Balkan, mada bi Balkan po mom mišljenju, trebala biti podregija Jugoistočne Europe, a nikako njen sinonim. Činjenica je da su 19. i 20. stoljeće najburnije razdoblje na ovim prostorima, doba u kojem se svakih 20-ak, 30-ak godina nešto zbiva, javljaju se ratovi, migracije, mijenjaju se granice nekih država i nastaju nove, a narodi se mirno ili nasilno asimiliraju, objasnio je Dukovski

Što je to srednja, a što jugoistočna Europa? Jesu li to pravni entiteti ili su to nekakve političke kreacije koje su s vremenom stvarane kako bi se ostvarili neki drugi probici, a ne realan napredak naroda koji žive na tom području? Gdje Balkan zapravo počinje i završava, i zašto je ovaj dio Europe njena potencijalna kritična zona?

Ovih nekoliko pitanja zahtijeva odgovor u vidu povijesnog pregleda političkih zbivanja i previranja na tlu Europe u zadnja dva stoljeća. I premda se radi o prošlosti europskih zemalja, njihova je burna povijest uzrok mnogih problema i rasprava koje se javljaju i danas. Kako se kalilo područje srednje i jugoistočne Europe u 19. i 20. stoljeću pojasnio je poznati hrvatski povjesničar i pulsko-riječki profesor Darko Dukovski koji je u četvrtak temom "Srednja i jugoistočna Europa: Susreti i raskoli", otvorio novu sezonu predavanja u Premanturi u organizaciji Fenolige udruge u kulturi.

Više dobra nego zla

Možda više nego ikad 19. je stoljeće bilo razdoblje intenzivnih dodira, ali još intenzivnijih i žešćih sudara naroda, kultura, vjera i civilizacijskih tekovina Srednje i Jugoistočne Europe. Razdoblje je to nacionalnog osvješćivanja brojnih naroda koji obitavaju na tom prostoru i njihovih snažnih težnji za stvaranjem vlastitih nacionalnih država. Proces europeizacije, pozapadnjivanja ili modernizacije, ma koliko taj pojam bio diskutabilan, shvaća se kao proces kojim se tijekom 19. st. Jugoistočnom Europom širio racionalizam, provodila sekularizacija, razvijala trgovina i tržište, jačala industrijalizacija i stvarala buržoazija.

Balkanci su postajali Europljanima tako što su se oslobađali posljednjih ostataka imperijalnog nasljeđa. Tada su Srednjoeuropljani, i to oni koji su bili ponosni na svoje civilizacijske dosege i imperijalno nasljeđe, istodobno postajali Balkancima, žestoko se protiveći tom oslobađanju. Dvadeseto stoljeće je razdoblje povijesne katarze naroda Srednje i Jugoistočne Europe u kojemu su pokazali mogućnosti suživota, ali i nepomirljive razlike koje ih udaljuju. Pitanje kako pisati povijest Jugoistočne Europe pojavilo se istodobno s pitanjem koji narodi, a onda i države, čine tu Jugoistočnu ili Srednju Europu i u kakvoj su te europske makroregije u povijesnoj vezi.

- Na području o kojem govorimo živi 16-ak različitih naroda koji govore različitim jezicima i imaju barem četiri vjerske konfesije. Naravno da nam se nameće pitanje kako oni uopće mogu koegzistirati i surađivati? Tu spada i područje koje mi vrlo često nazivamo Balkan, mada bi Balkan po mom mišljenju, trebala biti podregija Jugoistočne Europe, a nikako njen sinonim. Činjenica je da su 19. i 20. stoljeće najburnije razdoblje na ovim prostorima, doba u kojem se svakih 20-ak, 30-ak godina nešto zbiva, javljaju se ratovi, migracije, mijenjaju se granice nekih država i nastaju nove, a narodi se mirno ili nasilno asimiliraju. Taj proces, nažalost, do dan danas nije dovršen, i to je uzrok mnogih aktualnih napetosti među narodima. Zato mislim da je vrlo bitno kako povjesničari nešto tumače, i na koji način mi govorimo o drugima, i kako drugi govore o nama. To je ono što je možda najvažnije od svega. Zašto? Evo, na primjer, negdje krajem '90-ih godina pozvan sam na jedan stručni skup u Solun koji je organizirao Centar za demokraciju i pomirenje Jugoistočne Europe. Tamo sam bio svojevrsni trener učiteljima koji su došli iz različitih zemalja, a ja sam im govorio kako koristiti arhivsku građu i prilagoditi je za nastavu učenicima, ali i što i kako podučavati učenike. Jedna od mojih preporuka bila je da bi učenicima na satovima povijesti trebalo više govoriti o tome kako su ti različiti narodi surađivali na ovim područjima, nego kako su se klali. I tu je nastao veliki problem. Zašto? Doista, kada pogledate povijest srednje i jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća, ima daleko više perioda u kojima su ti narodi živjeli mirnim suživotom i stvarali nekakve vrijednosti, nego kad spojite sva ona vremena kada su ratovali i uništavali jedni druge. Međutim, silina klanja u jugoistočnoj Europi je toliko snažna, da ona u mentalnom sklopu tih naroda živi i danas, objasnio je Dukovski.

Mitteleuropa, geopolitička karta

A to se ne odnosi samo na narode bivše Jugoslavije. Kako je naglasio profesor Dukovski, kada se pogleda udžbenike u Bugarskoj, Poljskoj, Turskoj ili Grčkoj, čovjek se doista zapita kako to da nikad nije počeo rat među nekim od tih zemalja. Zapravo, neki ratovi traju i dana danas, ali za sada na političko-diplomatskoj razini. Primjerice, Turska i Grčka još uvijek "ratuju" oko nekih smiješnih otočića koji nisu niti naseljeni, a uzroke takvih napetosti, pa čak i ogromne odioznosti među nekim narodima lako je pronaći u ne tako davnoj prošlosti.

Srednja Europa i Balkan

- Zašto se to ne može prevladati? Zašto na Balkanu dan danas postoji nešto što se zove "dug u krvi"? Svatko je svakome kroz tu tešku povijest 19. i 20. stoljeća na ovim prostorima dužan nekakvu krv. I to, vjerovali ili ne, u 21. stoljeću, koliko god bili oslobođeni nekakvih predrasuda i koliko god napredovali, još uvijek postoji. Na kraju krajeva, samo kad pogledate što se događa kod nas u ovoj kulturi nasilja, vidjet ćete da se uvijek, kad god treba nekako opravdati to nasilje, spominje neko nasilje koje se dogodilo prije 100, 150 godina, istaknuo je Dukovski.

Možda je i to jedan od razloga zašto neki narodi ponekad teže pripadati nekim geopolitičkim regijama koje podrazumijevaju nešto bolji društveni ugled u svijetu, koliko god to bilo opravdano ili ne, ali je uvriježeno mišljenje većine. Primjerice, mi, Hrvati, silno želimo biti dio Srednje Europe, no to za sebe govore i Rumunji, koji se jako uvrijede ako ih nazovete Balkancima. Srednja Europa je termin koji su prvi put službeno uveli u upotrebu Austrijanac Karl Ludwig von Bruck i Nijemac Lorenz von Stein sredinom 19. stoljeća, a kasniije ga je 1915. godine dodatno razradio Nijemac Friedrich Naumann u svom poznatom djelu "Mitteleuropa", zamišljajući taj dio Europe kao politički i ekonomski ujedinjeni blok država podčinjen njemačkim zakonima. Na kartama Srednje Europe uvijek su zastupljene Austrija, Njemačka, Švicarska, Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska, mada ima i onih suvremenijih koje danas u te karte obuhvaćaju i Hrvatsku, Sloveniju i Rumunjsku.

- Zanimljivo je da smo, dok nismo postali samostalna država, bili na Balkanu. Zašto? Prvo zapitajte sebe što vi podrazumijevate pod pojmom Balkan. Geografski gledano, Balkanom se najčešće naziva područje od europskog dijela Turske do Slovenije i Mađarske. Balkanski poluotok je taj svoj naziv stekao u vrijeme Osmanskog carstva i uvjetovan je njime i njegovim kulturnim utjecajem. Dakle, na što mislite kad kažete Balkan? Nešto što nema veze sa zakonom, nema veze s nikakvom pravnom državom, to je mjesto gdje se pljuje na pod, gdje se posvuda baca smeće, gdje se život odvija na jedan drugačiji, mnogo spontaniji način. Jedino što je na Balkanu predvidivo je da će nešto biti nepredvidivo. Zapad se uvijek čudio kako Balkan uopće može funkcionirati na takav način, ali on upravo funkcionira tako što je kroz svoju povijest stekao takve nekakve navike i običaje koji se jednostavno podrazumijevaju. Ali s druge strane, nigdje na Zapadu nećete doživjeti tako neke lijepe spontanosti kakve ćete doživjeti na Balkanu, pa bilo to lomljenje čaša i pjevanje, plesanje na stolu, ili nevjerojatno dobročinstvo i gostoljubivost kakvu možete doživjeti na Istoku. Kada vas nepoznati ljudi uzmu u svoju kuću, i jamče vam svoju bezuvjetnu zaštitu, i dobri su vam domaćini, to je neusporedivo s bilo čim drugim što ćete doživjeti u životu, naglasio je Dukovski.

Balkan, geopolitička karta

Geopolitičko područje Srednje Europe ne poklapa se s njenim kulturološkim kartama. A ako ćemo tako definirati dijelove Europe, opet će neki čitatelji biti razočarani, a neki sretni. Naime, kulturološkim kartama gledano, Srednja Europa zahvaća Sloveniju i kontinentalnu Hrvatsku, pa i Vojvodinu u Srbiji, istočnije i južnije od toga je Balkan, ali Istra, Kvarner i Dalmacija su svrstani pod Mediteran.

Pa ipak, danas je teško tako striktno ucrtavati granice, što se pokazalo i na predavanju kada je profesor Dukovski zapitao publiku gdje bi oni danas ucrtali granicu Balkana, barem kulturološki gledano. Pokazalo se da se ona sada dobrano protegla u Srednju Europu, sve do Beča, a možda i do Berlina. I opet je na pitanje zašto, došao konkretan odgovor u obliku velikih migracija stanovništva unutar Europske unije. I dan danas, u toj demokratskoj uniji europskih zemalja, koja zapravo nije ništa drugo doli svojevrsna moderna verzija Svete alijanse, postoje političke trzavice između nekih zemalja zbog polaganja prava na neko područje. A one su uzrokovane strašnim i brzim previranjima i geopolitičkim promjenama, odnosno stvaranjima i raspadanjima saveza i država na području srednje i jugoistočne Europe od 1803. na ovamo.

- Znate li što je najveći apsurd ovih naših prostora o kojima govorimo? Sličnost je na ovim prostorima uvijek bila puno veći grijeh nego suprotnosti i razlike. Uvijek su ovdje narodi služili jedan drugome kao ogledala i nikad ove zemlje nisu ratovale zbog različitosti nego zbog sličnosti, poručio je Dukovski.

Povezane vijesti

• Istra u Domovinskom ratu 1991.-1995.: DJELO KOJE DONOSI ŽIVU POVIJEST