istarsko narodno kazalište

ANDREA GOTOVINA Autorica i koreografkinja predstave "Beskrilci u oblacima" čija je premijera održana u Puli "Ljubav prema plesu i pokretu proširila se poput virusa"

  Želim da moji polaznici Plesnog studija INK-a uvijek traže više, kopaju dublje, razumiju svoje tijelo, pristupaju mu analitično i s razumijevanjem. Ples je za mene jezik. Prvo naučimo govoriti, a zatim pisati i čitati. Stoga će moji polaznici uvijek prvo naučiti plesati i kretati se, a nakon toga taj će pokret moći pročitati i zapisati u kojoj god formi žele. Odabir je njihov, a ja im želim dati razumijevanje, znanje i sigurnost, kaže Andrea Gotovina

| Autor: Mladen RADIĆ
Predstava Beskrilci u oblacima

Predstava Beskrilci u oblacima


Obilježavanje Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade, koji se slavi 20. ožujka, u Istarskom narodnom kazalištu-Gradskom kazalištu Pula održano je jučer u 18 sati premijerom plesne predstave za djecu i odrasle "Beskrilci u oblacima" autorice i koreografkinje Andree Gotovina. U subotu, na sam dan Svjetskog kazališta za djecu i mlade, predstava je na programu u 11 i 18 sati, a izvođači, ujedno i suradnici na pokretu u ovom projektu, su: Alja Erjavec, Karla Medakov / Noa Pavlinović, Lana Crnogorčić, Mark Marić, Mirjana Andrić, Nina Peruško / Michelle Salome Kursar iz Plesnog studija INK-a.

Istraživanje života kukaca

- Inspiracija za ovu plesnu predstavu u kojoj pokret umjesto narativa određuje tijek radnje započeo je još na jesen. S prvim hladnijim danima, opće je poznato kako smrdljivi martini i smrdljive grete traže svoje zimsko utočište. Budući da živim blizu borove šumice izvrsna smo destinacija za njih. Jedan običan let malenog smrdljivca po našem dnevnom boravku, sudaranje sa svjetlima, padanje i ponovno uzdizanje pokrenuo je lavinu inspiracije i želju za daljnjim istraživanjem. Promatrajući bespomoćnu bubicu kako leži na leđima, ne znajući hoće li se vratiti ili ne na svoje nožice u mojim se mislima otvorila, odnosno stvorila početna scena predstave. Dalje je nekako uslijedio meni poznat put istraživanja, proučavanja, zamišljanja. Posebno su me se dojmili prekrasni, poučni i detaljni dokumentarci o kukcima na koje sam putem nailazila. Kamera bi toliko približila taj svijet i uvukla me u neku novu dimenziju gdje je svaka bubica postajala tako velika i prisutna, prepuna prekrasnih detalja. Kukci mogu biti toliko slični a opet toliko različiti. Zaintrigirana, krenula sam u proučavanje kretanja i zamišljanje kako bi se sve to moglo interpretirati ljudskim tijelom, tijelom plesača, i kako bi sve to moglo izgledati na sceni, objašnjava Gotovina.

Uslijedio je odabir plesača i proces koji se sastojao od niza vježbi i zadataka kako bi se približili temi. Cilj nije bio imitacija, posebice ne pantomima, želja je bila preuzeti karakteristike, posebnosti i od njih stvoriti jedinstven kod kretanja, koji će biti prepoznatljiv ali nikako dosljedan. Pretvoriti ljudsko tijelo i kretanje nalik nekom čovjekolikom kukcu, ali ne onom o kojem je pisao Kafka, objašnjava Gotovina.

Najmlađi su specifična publika

Kako kaže, kroz djetinjstvo se upoznajemo s bubicama, međutim to su većinom slatke priče o maloj bubamari, ili gusjenici koja se pretvori u prekrasnog leptira, vrijednom mravu ili pčelici i sve je nekako slatko i simpatično, ali "slatkoća" nije ključ za kazalište namijenjeno najmlađima.

Specifična je to publika, kritična i odlučna i kao takvoj joj treba i pristupiti. I naša predstava ima svoju slatkoću, međutim otkriva i ljepotu jedne snažne bogomoljke o kojoj možda nećemo čitati u najranijoj dobi. Kada bogomoljka digne svoje udove izgleda poput vrhunskog kung fu majstora, kada otvori svoja krila nalik je mističnom samuraju. Sve je to pronašlo svoje mjesto u našoj predstavi; odnosi, uživanje bubica na suncu, borba s vjetrom, bezbrižno kotrljanje na travi, pokušaj leta iako smo beskrilci, vrebanje, iščekivanje i zajedništvo. Razvijajući materijale i vodeći se konstantnom inspiracijom koja je stalno davala i nudila više, došli smo do vlastite priče o našim "Beskrilcima u oblacima", kaže Andrea Gotovina.

Naglašava da predstavu upotpunjuju kostimi Desanke Janković i ističe da su "vrlo snažni, premda ne obilježavaju kukce po svojoj vrsti. Bogati su detaljima i elementima, te iako jednaki - svaki je različit. Stapaju se s koreografijom koja također obiluje zajedničkim plesnim sekvencama, materijalima, ali osobno interpretiranih. Svaki plesač interpretira sebi osmišljenog kukca i na taj način i kostimom i izvedbom daje do znanja da nije jednak onom drugom. Za cjelokupno zaokruženi dojam i dodatnu vizualnu snagu tu je i Dario Družeta, koji kao šlag za kraj osvijetli, uvijek točnom atmosferom."

Osim snažnog vizualnog dojma koji predstava ostavlja jednako je snažan i onaj glazbeni. Carlos Andres Fagin osmislio je glazbu koja usko prati pokret, kao što pokret prati glazbu. Rađena je prema predlošku koji je Gotovina izradila, a osim same glazbe Fagin se pojavljuje i kao mistični narator koji publiku uvodi u dokumentaristički svijet kukaca izgovarajući stvarnu priču na zamišljenom jeziku buba u predstavi.

- Pozivam djecu i odrasle da na predstavu dođu otvoreni i da se opuste. Svjesna sam kako je plesna predstava za djecu možda nešto novo i kako prilike za tako nešto nisu česte, ali sa sigurnošću mogu reći kako pokret i plesni izričaj djeci nije stran. Ova predstava kroz priču vodi senzorno, vrlo je razumljiva i pitka za praćenje. Puna je sadržaja i podražaja, traje 35 minuta tako da se ne brinem oko dječje koncentracije, poručuje Gotovina.

"One" već plešu svoju budućnost

I ova plesna predstava djelomično je rezultat predanog i dugogodišnjeg rada Andree Gotovine unutar Istarskog narodnog kazališta. Ovo kazalište već dugi niz godina njeguje razvoj plesne scene a sve više se to vidi i u Dramskom studiju INK koje pomalo kreće u novi naziv Dramski i plesni studio INK Pula.

- Od samog početka svog angažmana unutar Istarskog narodnog kazališta, 2007. godine otkako sam se vratila iz Amsterdama u Pulu, osjećam podršku i vjetar u leđa. Niz prilika i mogućnosti dovele su do toga da se pronađem unutar kolektiva u kojem vrijedno radim i stvaram već dugi niz godina i da kao plesni pedagog dočekam i ispratim prve generacije mladih plesača. Ponosim se činjenicom da su neki dramci, kako ih iz milja zovemo, studenti prestižnih plesnih akademija, a iz novih generacija još ih se troje sprema za akademije, ističe Gotovina.

Objašnjava i da je interes za pokretom i plesom sve je ove godine rastao, te kaže: "Na svom početku imala sam jednu grupu scenskog pokreta, a sada, godinama kasnije, broj grupa stalno raste, broj polaznika se znatno povećava a ljubav prema plesu i pokretu proširila se poput virusa. Scenski pokret i suvremeni ples u Dramskom i plesnom studiju INK-a nije tabu. Mogu reći kako je u mom slučaju ostvaren san svakog plesnog pedagoga. Polaznici su svojom željom, motivacijom, inzistiranjem i znatiželjom doveli do toga da smo osim scenskog pokreta uveli i suvremene plesne tehnike, balet, teoriju i povijest plesa, da je ostvareno pet profesionalnih plesnih predstava od kojih su neke ovjenčane i nagradama, a posebno bih namignula svojim djevojkama iz plesne predstave "One" koje su zaista zaplesale u svoju budućnost.

Iako trenutno, radi mjera i pandemije, Plesni studio Istarskog narodnog kazališta ne može provoditi svoj redoviti program, strpljivo čekaju svoj novi i veliki početak.

- Želim nastaviti njegovati ljubav prema pokretu i plesu. Želim da moji polaznici Plesnog studija INK-a uvijek traže više, kopaju dublje, razumiju svoje tijelo, pristupaju mu analitično i s razumijevanjem. Ples je za mene jezik. Prvo naučimo govoriti, a zatim pisati i čitati. Stoga će moji polaznici uvijek prvo naučiti plesati i kretati se, a nakon toga taj će pokret moći pročitati i zapisati u kojoj god formi žele. Odabir je njihov, a ja im želim dati razumijevanje, znanje i sigurnost, zaključuje Gotovina.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter