(Vanesa Begić)
Barberov "Adagio" i Fauréov "Requiem" tijekom dvije su večeri glazbe, sjećanja i duhovnosti izvedeni u Vodnjanu i u Puli.
Riječ je o iznimno snažnim djelima svjetske glazbene literature, koja su u povodu Dušnog dana izvedena zahvaljujući kreativnim snagama Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, najprije u Vodnjanu, u župnoj crkvi sv. Blaža u Vodnjanu te u crkvi sv. Franje Asiškoga u Puli.
U ozračju sjećanja, tišine i duhovnog promišljanja, Akademski mješoviti zbor i Akademski harmonikaški orkestar Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, uz soliste i pod dirigentskim vodstvom Domenika Briškog, publici su donijeli glazbeni program snažne emocionalne i umjetničke izražajnosti.
Izvedba je bila toliko snažna, da se u crkvi nije čula niti muha. Kao prvo, sam je glazbeni zapis vrlo upečatljiv, moćan, da ne ostavlja nikoga ravnodušnim, kao drugo, solisti su sjajni, kao i zbor i orkestar, koji već godinama su poput bisera ove visokoškolske ustanove. Iako se generacije studenata mijenjaju, sjajno mentorstvo te iz godine u godinu novi talenti - instrumentalni i glasovni, upotpunjuju ovaj mozaik.
"Adagio" američkog skladatelja Samuela Barbera, jedno od najprepoznatljivijih i najpotresnijih djela glazbe 20. stoljeća, svojom jednostavnošću, postupnim emotivnim uzletom i dubokom izražajnošću postao je univerzalnim glazbenim simbolom tuge, dostojanstva i sjećanja. Njegova izražajna snaga nadilazi granice vremena i prostora, otvarajući prostor osobnom doživljaju i tihoj kontemplaciji, kako je i rekao dirigent Domeniko Briški u kratkoj najavi.
"Requiem" francuskog skladatelja Gabriela Fauréa, jedno od najljepših ostvarenja sakralne glazbene literature, donosi drukčiji pogled na prolaznost i smrt.
- Umjesto dramatičnih prikaza posljednjega suda, Fauré u središte svojega glazbenog promišljanja stavlja mir, utjehu i nadu. Profinjenim harmonijama, lirskim melodijama i suptilnom duhovnom izražajnošću njegovo djelo vodi slušatelja od zemaljske tuge prema svjetlosti i spokojstvu. Završni stavak In paradisum osobito snažno izražava tu poruku – ne kao završetak, već kao simboličan prijelaz u vječni mir, naveo je Briški.
I upravo tako, iako je djelo bilo potresno, prenio je mir, kako zbog glazbenog tkiva, same strukture, tako i zbog sjajne izvedbe. A izvode ga studenti, od kojih neki tek početku svoga puta, koji imaju još puno vremena i prostora za umjetnički rast i razvoj, no već su sjajni.
Posebnost ovih koncerata predstavlja i izvođački sastav koji okuplja Akademski mješoviti zbor i Akademski harmonikaški orkestar Muzičke akademije u Puli. Spoj ljudskoga glasa i osebujne zvukovne izražajnosti harmonike pruža mogućnost drukčijeg doživljaja poznatih glazbenih ostvarenja, istodobno potvrđujući umjetničku širinu i stvaralački potencijal akademskih ansambala.
Kao solisti nastupili su Leonarda Jelušić (sopran), Antonio Bogojević (bariton), na orguljama Veronika Ravlić, a cjelokupnom izvedbom ravnao je energičan Domeniko Briški.
Akademski mješoviti zborr djeluje još od 1982. godine, kada nije niti postojala akademija, nego je to bila Pedagoška akademija s glazbenim smjerom, a dirigenti su bili, nakon Zvonimira Ivančira koji je sve to inicirao, Nikola Debelić, Miroslav Homen, Denis Modrušan te zadnjih 12 godina Domeniko Briški. Svaki od njih ostavio je svoj pečat trag, bilo je tu suradnji s Riječkim simfonijskim orkestrom...
Akademski harmonikaški orkestar djeluje od 1995. godine, i to, poput zbora, također vrlo uspješno. Dirigenti su bili Vitalij Muntijan, Denis Modrušan, Stjepan Vuger i Domeniko Briški.