Sjećanje na velikog glumca
Dani Zorana Radmilovića u Istri: Počast odana izložbom, obimnom monografijom i filmom
(Snimio Mladen Radić)
Dani Zorana Radmilovića u Istri obilježeni su izložbom, predstavljanjem monografije i projekcijom dokumentarnog filma, a sve to u Srpskom kulturnom centru u Puli. Da je riječ o zbilja velikom glumcu znaju generacije koje ga pamte po ulogama u filmu »Maratonci trče počasni krug«, predstavi »Radovan treći«, seriji »Priče iz radionice« dok su neki imali sreće gledati ga kao naslovnog lika u predstavi »Kralj Ubu« a kostim iz predstave izložen je u Puli.
Inserti i QR kodovi
U Pulu su zbog toga stigli urednica monografije »Radmilović na radiju i televiziji« koja je zapravo i kustosica izložbe, Biljana Bošnjak Draganović, s obzirom da su fotografije na izložbi iz spomenute monografije, zatim autor monografije Marko Misirača i Anamarija Simonović koja vodi Klub Radiotelevizije Srbije s kojima SKUC surađuje.
U Zaječaru su netom završeni 35. Dani Zorana Radmilovića koje pokrenuo Vladimir Đuričić tako da je ovo u Puli nastavak i svojevrsni pilot projekt, kako je rekao Milan Rašula iz SKUC-a, koji se nada da će se ta manifestacija na ovaj način nastaviti i da će se s Istrom povezati Kazalište Timočke krajine koje nosi Radmilovićevo ime i dodjeljuje nagradu Zoranov brk za najbolje kazališno glumačko ostvarenje.
Monografiju su RTS izdavaštvo i Narodno kazalište Timočke krajine »Zoran Radmilović« objavili povodom 40 godina od smrti velikog glumca.
- Radmilović je poznat svima po kazališnim ulogama, ali on je glumio na televiziji i na Radio Beogradu. Imao je više od 50 uloga u TV dramama, glumio je u 30-ak serija, ali u 200-tinjak radio drama. U knjizi imamo više od 200 fotografija, od kojih smo dio izabrali da predstavimo na ovoj izložbi, objasnila je Biljana Bošnjak Draganović koja je podsjetila da je Radmilović skoro svake godine dolazio na pulski filmski festival, no ostala su u sjećanju njegova dva dolaska.
- Prvi je bio 1981. Kada se prikazivao film »Šesta brzina« Zdravka Šotre. Svi su bili u svečanoj loži, jedino Radmilovića nema, stajao je u dijelu gdje su ljudi koji nemaju karte jer ga je uhvatila trema. On se smiješka i gleda prema gore, a svi se smiju njemu. Drugi put je to bilo s filmom »Držanje za vazduh« koji je završen nešto malo prije no što nas je Radmilović napustio, ali kada se Radmilović pojavio na platnu u Areni, tisuće i tisuće ljudi je zapljeskalo i kažu ljudi da je moguće da je aplauz trajao 12 minuta, ispričala je ona.
Rašula se pak prisjetio kako je Radmilović u Srpskoj kavani u Beogradu prvi dan nove godine sa svojim kolegama, starijim glumcima, služio kiselu juhu. Rašula se nada da će uspostaviti vezu s Istarskim narodnim kazalištem i neformalnim kazališnim grupama koje djeluju u Istarskoj županiji. Rašula se prisjetio i replika po kojima je Radmilović postao poznat poput »Ajdeee« ili »Laki je malo nervozan« iz »Maratonaca«.
- Knjiga ima više od 300 stranica je više od 200 fotografija sa snimanja radijskih iz televizijskih uloga, ali ono što je specifično, to je prva knjiga u ediciji Stereografija i ta edicija RTS Izdavaštva je specifična po tome što sadrži QR kodove, preko QR kodova čitatelji će moći da čuju deset radiodrama, da vide inserte iz više televizijskih drama, odabrane epizode iz televizijskih serija. Ima 30 video materijala koje mogu vidjeti putem QR kodova, ali također, mogu vidjeti jedan prilog kada je Zoran dobivao Dobričin prsten (najviša srpska kazališna nagrada za životno djelo glumcu ili glumici), što je rekao, kome se zahvalio, kada se prisjećao nekih svojih uloga..., kaže Bošnjak Draganović.
Zaječaru s ljubavlju
U dijelu o televizijskim i radijskim ulogama osnovne tekstove je pisao priređivač Marko Misirača, ali u dijelu o televizijskim ulogama tekstove su pisali redatelji Zdravko Šotra, potom redatelj Stanko Crnobrnja, o kolažnoj emisiji »Petkom u 22«, te Miško Milojević i Radomir Putnik, a pjesnik Ljubivoje Ršumović napisao je pjesmu za Radmilovića i ta pjesma je u knjizi. Također, u knjizi, u dijelu koji se zove »Lično i porodično«, tekst je pisala sestra Zorana Radmilovića, Mirjana Vicković, ali kako je gospođa Vicković već u godinama, puno je pomogla njena kćerka Zoranova sestrična, slikarica Selena Vicković, koja se tu prisjeća Zorana, što je radio i kakav je bio tijekom školovanja. Govori se i onim danima za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je njegov otac kao kraljevski časnik bio interniran u logor u Njemačku, kako je to izgledalo kad je Zoran kao desetogodišnjak, preuzeo ulogu muške glave obitelji.
- U knjizi su također i dopisnice koje su slali ocu i koje su dobivali od oca, u logor, gdje on izvještava kakav je u školi, što radi sestra... Ali piše i o onim prvim poslijeratnim nestašlucima kada je Zoran igrao u košarku, skijao se na brdu iznad Zaječara. Zoran kao Zaječarac je u Beogradu, bilo je da je radio u kazalištu, u televiziji ili na filmu, uvijek spominjao svoj rodni Zaječar, svakodnevno se čuo sa svojim prijateljima iz Zaječara i čak su ga prijatelji, glumci govorili, »vidi ove tvoje fore, to kradeš iz Zaječara pa prosipaš ovdje nama u Beogradu«, ispričala je urednica.
Inače, Radmilovićev djed je Nijemac Richard Lang, arhitekt koji je stigao s grupom njemačkih arhitekata i u Zaječaru je najpoznatija njegova građevina gimnazija. Tu se zaljubio, oženio i živjeti, da bi promijenio ime u Radmilo Lang i od njegovog imena Radmilo oni su postali Radmilovići.
