Grad kao pozornica
Poreč je sedam dana živio umjetnost: Street Art Festival već 26 godina mijenja način na koji gledamo grad
Fotografija 1 / 9(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 2 / 9(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 3 / 9(POU Poreč)
Fotografija 4 / 9(POU Poreč)
Fotografija 5 / 9(POU Poreč)
Fotografija 6 / 9(POU Poreč)
Fotografija 7 / 9(POU Poreč)
Fotografija 8 / 9(POU Poreč)
Fotografija 9 / 9(POU Poreč)
Poreč je i ove godine na 26. izdanju Street Art Festivala postao otvorena pozornica koja je u tjedan dana spojila različite umjetničke forme od suvremenog plesa i cirkusa do glazbe, instalacija i drugih umjetničkih intervencija. Posebnost manifestacije nije bila samo u raznolikosti programa, već u tome što je umjetnost ponovno izašla iz uobičajenih kulturnih prostora i susrela se s gradom i njegovim stanovnicima.
Najvažniji prostor
O tome kako je nastajao ovogodišnji program, što je Street Artu omogućilo da traje već 26 godina i zašto su upravo gradske ulice njegov najvažniji prostor, razgovarali smo s Tarom Ister Šverko, voditeljicom glazbeno-scenskog odjela Pučkog otvorenog učilišta Poreč, i Teom Šimičić, selektoricom festivala.
Upravo je ta raznolikost programa, kaže Šimičić, jedno od polazišta Street Arta.
- Program ne slažemo kao niz pojedinačnih događanja, nego kao cjelinu koja treba imati svoj ritam i ravnotežu. Tijekom selekcije stalno gledamo što program već ima, u kojem je smjeru otišao i što mu nedostaje. Ako prevagne jedan tip sadržaja ili senzibiliteta, tražimo nešto što će mu dati kontrapunkt. Važni su nam kvaliteta umjetničkog rada, raznolikost i inovativnost. Želimo imati kvalitetan suvremeni ples, ali i cirkus, glazbu, zaigranost, iznenađenje, sadržaje koji vrlo neposredno komuniciraju s publikom. Jedno drugome ne oduzima vrijednost. Dobar program upravo može podnijeti te razlike. A ono što ih na kraju povezuje nije žanr, nego grad, kaže Šimičić.
Upravo je grad bio ono što je različite umjetničke forme povezivalo u festivalsku cjelinu. Street Art pritom nije tražio od publike da unaprijed zauzme svoje mjesto. Često je bilo dovoljno samo proći ulicom.
-Slučajnost je jedan od najboljih elemenata Street Arta. U kazalište dolazimo svjesno, sjedamo na svoje mjesto i znamo da smo publika. Na ulici ništa od toga nije zadano. Krenuli ste na kavu ili prema rivi i odjednom se ispred vas događa plesna predstava, prolazi neobična povorka ili se prostor kojim svaki dan prolazite pretvorio u nešto što prije pola sata nije bio, objašnjava Šimičić.
Gledatelj može zastati na dvije minute ili ostati do kraja, a upravo ta sloboda mijenja odnos publike i umjetničkog rada.
-Ta sloboda potpuno mijenja odnose. Grad je tu integrirajući faktor. Umjetnost ulazi u njegov svakodnevni ritam, među ljude, terase, prolaznike, zvukove i sve ono što se već događa. I onda taj ritam malo poremeti, preusmjeri ili mu doda nešto novo. Umjetnik svojim radom na nekoliko sati stvara drugačiji doživljaj poznatog prostora, kaže selektorica.
Takav pristup važan je i zbog same dostupnosti umjetnosti, ističe Tara Ister Šverko.
-Pristupačnost je nit vodilja svih kulturnih događanja Pučkog otvorenog učilišta Poreč, a sa Street Artom napravimo još jedan korak dalje. Iako sve naše programe pravovremeno najavljujemo javnosti, posebna čar manifestacije upravo je u spontanosti. Ne morate kupiti ulaznicu, unaprijed znati što ćete gledati ili čak planirati dolazak. Dovoljno je znati kojih se datuma održava Street Art, prošetati Porečom i umjetnost će pronaći put do vas, istaknula je Šverko.
Tijekom 26 godina mijenjali su se umjetnici, generacije, estetike i načini na koje se koristio gradski prostor, ali jedna je ideja ostala ista.
- Mislim da je to prije svega otvorenost. Od samih početaka Street Art nije bio vezan uz jednu umjetničku disciplinu niti uz klasičnu ideju pozornice. Umjetnost izlazi iz prostora u kojima je uobičajeno susrećemo i dolazi među ljude, a grad joj daje neki novi kontekst.
Ta ideja je kroz 26 godina poprimala različite oblike. Nekad je to velika predstava na Trgu slobode, nekad ples na tržnici, instalacija u prolazu, umjetnička intervencija ili nešto što se dogodi među ljudima dok grad normalno živi. U nekim radovima grad je pozornica, u drugima inspiracija, tema ili čak materijal umjetničkog rada.
Mijenjaju se generacije umjetnika, estetike i načini na koje koristimo grad, ali ta otvorenost prema različitim umjetničkim jezicima i ideja približavanja umjetnosti ljudima ostale su tu, kaže Šimičić.
Zanemareni komadić
Za Šverko je upravo spoj dostupnosti i umjetničke kvalitete razlog zbog kojeg je festival uspio toliko dugo ostati dijelom života grada.
- U proteklih 26 godina Street Art je zadržao svoju uličnu formu, ali pritom nikada nije zanemario umjetničku vrijednost programa. Upravo je taj spoj dostupnosti i kvalitete ono od čega festival nije odustao. Pučkom otvorenom učilištu i svima koji sudjeluju u stvaranju festivala neizmjerno je važno građanima i njihovim gostima ponuditi kvalitetan, raznolik i vrijedan umjetnički sadržaj, dostupan svima. Mislim da je upravo u tome i razlog što Festival već 26 godina živi s gradom, ističe Šverko.
Festivalska pozornica nisu samo najpoznatije porečke lokacije. Jednako su zanimljivi svi prostori kojima građani svakodnevno prolaze, a koje umjetnost na trenutak može pretvoriti u nešto sasvim drugo.
- Jako nam je važno da se koriste i manje poznati, skriveni ili netipični gradski prostori. Poreč nisu samo njegove najpoznatije vizure i turističke žile kucavice, Cardo i Decumanus. Grad su prije svega ljudi koji ga žive tijekom cijele godine. Njihove svakodnevne rute, mjesta susreta, prostori koji imaju svoje navike, uspomene i priče. Zato nam je važno povremeno skrenuti s glavnih pravaca, kaže Šimičić.
Prisjetila se i izvedbe studenata Odsjeka plesa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti na porečkoj tržnici 2022. godine.
-Teško da ćemo tržnicu na prvu povezati sa suvremenim plesom. A zapravo, sa svim svojim bojama, glasovima, ljudima i stalnim kretanjem, ima nevjerojatnu životnost. Studenti su ondje izveli plesni performans usred sasvim običnog dana. Na trenutak se svakodnevica i umjetnost više nisu mogle sasvim razdvojiti, prisjetila se.
Ove godine festival je stigao i do galerije Abadat u Ulici Nikole Tesle, koju je pokrenula porečka umjetnica Dea Curić.
- Dea je u malom, zapuštenom izlogu, pokraj kojeg bi većina nas vjerojatno samo prošla, vidjela nešto drugo. Dala mu je novi život i pretvorila ga u malu galeriju kroz čiji izlog danas možemo susresti radove umjetnika iz različitih dijelova svijeta. Ima nečeg jako nježnog u toj priči gdje obratite pažnju na zanemareni komadić vlastitog grada i odlučite ga ispuniti umjetnošću. Zato nam se Abadat učinio kao potpuno prirodno mjesto za ovogodišnji program, kaže Šimičić.
Za izvedbu Recyclisma Zagrebačkog plesnog ansambla odabrana je livada na Obali Maršala Tita.
- Nije riječ o prostoru koji inače doživljavamo kao pozornicu, i baš nam je zato bio zanimljiv. Nakon festivala ponovno će biti samo livada uz koju svakodnevno prolazimo. Tu večer bit će nešto drugo, dodala je selektorica.
- Mislim da je jedna od vrijednosti Street Arta upravo to što nam omogućuje da grad promatramo iz druge perspektive. Kada umjetnički program dovedemo u neki dio grada kojim svakodnevno prolazimo, taj prostor na trenutak dobiva novo značenje, nadovezuje se Šverko.
Ideja i osobnost
Različitost programa proizlazila je i iz načina na koji su birani umjetnici. Kvaliteta je bila temelj, ali za Šimičić nije bila dovoljna sama atraktivnost.
- Najviše me privuče kada u radu osjetim stvarnu ideju i osobnost umjetnika. Ne mora biti velik ni spektakularan, ali mora imati nešto svoje. Može biti pogled, energija, humor, pitanje ili način izražavanja zbog kojeg se razlikuje od drugih.
To se dobro vidi u ovogodišnjem programu. Vatrenih predstava ima mnogo, ali kod austrijskog Flame Rain Theatrea vidjeli smo nešto više od klasičnog vatrenog showa. Vatru i akrobatiku spajaju s cirkusom, kazalištem, komedijom i klaunom, pa iza atraktivnog efekta postoji i mala predstava. U plesnom dijelu imali smo dvije odlične recentne produkcije iz Zagreba, a istodobno nam je jako važno da prostor imaju i naše lokalne plesne snage. Poreč ima iznimno živu plesnu scenu i ples je već dugo važan dio festivala. Drago mi je i da smo ponovno imali kolege iz Pule, Martiniuss Cirkus. Njihov Stiltbike Sound System vjerojatno je najšarmantniji i najviše groovy štulaš kojeg smo dosad imali na festivalu, a tu su i njihove hodačice na štulama. Za najmlađe uvijek pokušavamo sačuvati njihov kutak programa, a Vita Min Show privukao nas je jer kroz klauna, cirkus i igru uspijeva dotaknuti i neke ozbiljnije dječje teme. Posebno mi je drago i gostovanje Šandora Slackog, jednog od važnih predstavnika nekadašnjeg Kazališta Dr. Inat, iznimnog učitelja i majstora pokreta i mime. Teško mi je zato selekciju svesti na formulu. Kvaliteta je temelj, ali tražimo i karakter, ono nešto zbog čega među nekoliko mogućnosti jedan rad ostane u sjećanju, kaže Šimičić.
Festival pritom ostaje otvoren i prema novim umjetnicima.
- Svake godine objavljujemo javni poziv za sudjelovanje na Street Artu, čime želimo otvoriti prostor umjetnicima različitih generacija i iskustava, uključujući i one koji još nisu etablirani i možda tek traže priliku da svoj rad predstave publici. Važno nam je da festival bude mjesto na kojem se mogu otkriti nova imena i nove umjetničke ideje, kaže Šverko.
Na kraju, najveća vrijednost festivala ipak se mjeri onime što se događa između umjetnika, grada i publike.
- Mislim da se to troje zapravo teško može razdvojiti. Lijepo je kada su umjetnici zadovoljni, kada vidimo da je izvedba dobro sjela u prostor i, naravno, kada publika reagira. Posebno kada se oko nečega spontano počnu okupljati ljudi, netko zastane iz čiste znatiželje i na kraju ostane puno dulje nego što je planirao, kaže Šimičić.
Upravo takvu publiku, dodaje, Street Art želi potaknuti.
- Voljela bih da publika tih dana bude malo znatiželjnija nego inače. Da skrene s uobičajene rute, zaviri iza ugla, priđe nečemu što joj možda na prvu nije poznato. Ne morate ništa znati o suvremenom plesu, cirkusu ili umjetniku čiji rad gledate. Možete samo stati i prepustiti se onome što se događa. Kad vidimo da ljudi to rade, da se vesele, iznenade, nešto komentiraju, otkrivaju s nama neki novi rad ili dio grada, mislim da nam to svima koji radimo festival daje najviše energije. Onda znamo da je sve to imalo smisla, ističe Šimičić.
Dio šire priče
Za Pučko otvoreno učilište Poreč važna je i suradnja s Turističkom zajednicom Poreč, čija podrška, kaže Šverko, potvrđuje da Street Art nadilazi okvir pojedinačnog kulturnog programa.
- Teško je izdvojiti samo jednu stvar, jer je najveća nagrada upravo spoj svega navedenog. Posebno nam je drago kada vidimo da važnost festivala prepoznaju i naši suradnici. Njihova podrška i zadovoljstvo festivalom potvrđuju nam da Street Art nije samo kulturni program, već i dio šire priče o Poreču kao gradu koji živi kulturu i tijekom turističke sezone svojim gostima i stanovnicima nudi nešto drugačije i posebno, zaključuje Šverko.
Nakon 26 izdanja, Street Art je tako ponovno pokazao da za umjetnost nije uvijek potrebna pozornica, dvorana ili ulaznica. Dovoljna može biti ulica, trg, livada ili mali gradski izlog i publika koja je spremna zastati. Upravo u tom susretu svakodnevice i umjetnosti nalazi se najvažnija vrijednost festivala koji već četvrt stoljeća živi zajedno s Porečom.
