Veliki intervju
Nika Ivančić o povratku na pulsku pozornicu: "Glumiti ovdje za mene znači povratak kući"
(Snimila Edna Strenja)
Pulska glumica Nika Ivančić vraća se na pulsku pozornicu, ovaj put kao dio mjuzikla "SIX" u izvedbi Kazališta Komedija koji će biti izveden u ponedjeljak u 21 sat u Malom imskom kazalištu. Poznata po brojnim ulogama u predstavama kao što "Realisti", "Cabaret Valeska", "Bog masakra", "Kad je stao svijet" i mnogim drugima, ovaj put predstavit će se u ulozi koja će za nju biti prlično izazovna.
Dobra životna situacija
U ovoj predstavi Tobyja Marlowa i Lucy Moss koja interpretira priču o šest žena Henrika VIII. su Franka Batelić, Tara Thaller, Vanda Winter, Dora Masle i Vlatka Kladarić, a posebnost predstave dodatno naglašava ženski rock bend koji čine Elizabeta Marjanović, Matea Perković Ciban, Helena Ernoić i Bruna Matić. Ove povijesne figure koje su stoljećima najčešće bile svedene na status fusnote uz velikog vladara, izlaze pred publiku kao pop zvijezde. One uzimaju mikrofon, natječu se, provociraju, međusobno se podbadaju, pjevaju vlastite priče i na kraju ruše početno pravilo igre.
Za početak, ispričaj malo o tvojoj ulozi u "Sixu"?
- U "Sixu" igram ulogu Ane Klevske, četvrte žene Henrika VIII. od koje se ubrzo nakon žendibe rastavio. Henrikov navodni razlog za rastavu bio je oskudni izgled mlade njemačke princeze, koji nije odgovarao njezinom portretu. Unatoč tome, rekla bih da je od svih šest žena ona najbolje prošla, s obzirom na to da je ovaj engleski kralj najpoznatiji po dekapitaciji svojih supruga. Nakon rastave dobiva imanje, sluge i pozamašan džeparac. Nikada se nije udavala, ali u modernoj interpretaciji mjuzikla "SIX" to je za nju blagoslov. Bogata, sretna i bez ijednog muškarca koji je može sputavati. Poprilično dobra životna situacija u to tmurno tudorsko doba.
To što se radi o mjuziklu zacijelo ti nije teško palo, s obzirom da si nekad pjevala?
- Štoviše, ovo je fizički najzahtjevnija predstava u kojoj sam sudjelovala u zadnjih nekoliko godina. "SIX" je mjuzikl koji izvođaču daje malo prostora za odmor. Tijekom trajanja predstave svih šest izvođačica i bend sastavljen isključivo od ženskih članova cijelo su vrijeme na sceni. Bez predaha plešemo i pjevamo u visokim petama, čineći ovu predstavu ozbiljnim cardio treningom. I zbog toga pjevanje solističkih ili višeglasnih dionica u ovakvom mjuziklu nije nimalo lak zadatak. Uz zahtjevnu koreografiju i kompaktnu režiju Igora Barberića, vrhunskog svjetlosnog dizajna Svena Kučinića i efektne kostimografije Emine Kušan, mjuzikl "SIX" je trenutno na regionalnoj kazališnoj sceni pravi koncertni spektakl svjetske razine.
Kako očekujete da će pulska publika reagirati? Pitaš li se inače prije predstave kakav će biti feedback?
- Očekujem da će pulska publika biti ugodno iznenađena. "SIX" je moderan mjuzikl koji je premijeru imao recentne 2019. godine. Njegova ciljana publika većinski se sastoji od mlađih generacija koje su za njega saznale putem društvenih mreža. Znamo da je hrvatska kazališna publika u prosjeku malo starije generacije, tako da računam na dolazak ljudi koji možda nikada nisu čuli za SIX i ne znaju što očekivati. Kakav god bio njihov glazbeni ili kazališni ukus sigurna sam da neće ostati ravnodušni.
Povratak kući
Pogađa li te izostanak reakcije u kazalištu?
- Izostanak reakcije ne znači nužno da se ona nije dogodila. Često ljudi imaju reakcije, ali su one suptilne ili "unutarnje" koje publika ne želi pokazati pred drugim gledateljima ili izvođačima. Za glumce na sceni to zna biti nezgodno, jer je esencija našeg posla pobuditi osjećaje u gledateljima. No zna se dogoditi i situacija gdje je publika neresponzivna tokom izvedbe, ali kada se zastor napokon spusti, kazalištem odjekne gromoglasni pljesak koji vam daje do znanja da smo zadovoljili njihova očekivanja, a možda ih čak i premašili. Vjerujem da ćemo Puležane pridobiti na našu stranu i da će pristati na koncertne konvencije naše predstave koje će ih na kraju oduševiti.
Često se pojavljuješ na pulskim kazališnim daskama. Je li lakše glumiti npr. u Zagrebu ili rodnom gradu?
- Razlika između Zagreba i Pule sentimentalne je prirode. INK je kazalište u kojem sam odrasla, a Malo rimsko kazalište nosi bitne uspomene jer sam tamo prvi puta nastupala kao dijete. Glumiti u Puli za mene označava povratak kući, dok je Zagreb mjesto koje pruža određene prilike i mogućnosti za rad, ali ne nosi emotivnu težinu povezanu uz formativne godine mog života. Moram priznati da je zbog toga osjećaj treme puno jači prije predstave jer nastupam pred svojim prijateljima i obitelji, a oni su naravno najvažnija publika.
Kako je to biti mlada glumica, i to pritom na relaciji između dva grada? Što ti je najnapornije?
- Zadnje četiri godine živim i radim u Zagrebu, tako da više nisam "nomad" kakav sam nekada bila, što je olakotna okolnost jer je život "u koferu" bio dosta kaotičan i zamoran. Sada sam se skućila u Zagrebu i trudim se što više raditi i stvarati. Naravno, biti freelance glumica nije lako jer je tržište malo, konkurencija velika, a posao stresan. No, rekla bih da je u svemu tome najnapornija ona borba koju vodim u svojoj glavi. Potrebno je puno rada i odricanja da bi se uspješno bavio ovim pozivom. U svemu tome disciplina i rutina je ono što mi najteže pada jer ju je teško održavati zbog prirode posla. Ukrotiti svoje misli i najefikasnije vladati svojim vremenom bio bi moj najveći karijerni uspjeh.
Što je za tebe gluma?
- Ne znam kako odgovoriti na ovo pitanje, a da ne ispadnem totalno luda haha. Samo ću reći da iskreno volim posao kojim se bavim. Unatoč tome što samo funkioniranje branše u našoj zemlji ima stotinu i jednu manu, i unatoč svim stresovima i frustracijama, kada ustanem ujutro i moram na probu, zahvalna sam što imam priliku raditi ono što sam sanjala kao dijete.
U predstavama u pravilu glumiš vrckave, "pomaknute" likove. Jesi li i sama takva privatno?
- Definitvno jesam, to se vidi na prvi pogled. Svi mi najčešće glumimo likove koji su nam energetski slični, ali kada se dogodi prilika da izađeš van svojih uobičajenih okvira, to je najveći užitak. Nedavno sam imala priliku glumiti u predstavi "Ponos i predrasude" Kazališta Komedija u režiji Marine Pejnović. To je bio jedan od tih trenutaka. Uživala sam u interpretaciji šutljive, introvertirane, potisnute i suzdržane Mary Bennet. Divno je kada se pruži prilika pokazati nešto drugačije i uhvatiti se u koštac s novim izazovima.
Prostor za sugestije
Koliko imaš utjecaj na likove koje glumiš odnosno koliko imaš prilike prilagođavati tekst?
- Rekla bih da to prvenstveno ovisi o redatelju ili redateljici. S nekim suradnicima imaš otvoreniji odnos i osjećaj da zaista postoji prostor za sugestije. Neki čak daju do znanja da cijene tvoje mišljenje i ideje, ali s nekim suradnicima to jednostavno nije moguće. Kad sam bila mlađa nisam se usuđivala toliko sugerirati, ali što sam starija sve više želim biti uključena u taj proces, jer osjećam da mi je dužnost izboriti se za lik koji utjelovljujem.
Jedna od tvojih najboljih uloga je, po meni, u sjajnoj predstavi "Realisti". Kako je bilo raditi tu predstavu s obzirom na njenu dinamiku u pokretima i dijalozima, a pritom je tu i taj vrhunski ansambl? Je li postojalo nekakvo "natjecanje" tko će biti bolji?
- Hvala puno na komplimentu, meni je to također jedna od najdražih predstava u kojoj sudjelujem. Raditi "Realiste" bilo je ludo iskustvo jer sam sasvim slučajno dobila ulogu i ušla u proces koji je tekao organski. Mislim da je neka magija bila u zraku dok smo je stvarali. I iako sam bila okružena talentiranim kolegama, od kojih su neki snažni karakteri, nije bilo natjecanja. Imali smo zajednički cilj napraviti najbolju moguću predstavu i jedni smo od drugih učili i pomogali si međusobno.
Ipak, meni apsolutno tvoja najdraža uloga bila je u "Cabaretu Valeska". Kako si dobila tu ulogu i razmišljaš li vratiti se monoformi?
- Hvala još jednom! I meni je to moja najdraža uloga! Ipak je to autorski projekt Edvina Liverića i mene, pa sam izuzetno vezana za tu predstavu. Nastala je kao završni ispit na glumačkoj akademiji u Rijeci 2017. godine i dan danas je igram zahvaljujući koprodukciji s Teatrom EXIT. Stvaranje, vođenje i igranje autorske monodrame donjelo mi je puno iskustva u karijeri, ali je definitivno jedno od težih. Ponajviše zbog tog produkcijskog aspekta, tako da nisam sigurna hoću li se ikada vratiti natrag toj formi. Svaki slobodni umjetnik u ovoj zemlji zna koliko je teško raditi na nezavisnoj sceni. Od financiranja do prodaje karata, opstanak predstave velika je borba. "Cabaret Valeska" nije često na repertoaru, ali ponosna sam da slavi devetu godinu postojanja i ne namjeravam još od nje odustati. Naravno, ovim putem pozivam sve one koji još nisu gledali Valesku da nas prvom prilikom posjete u Gundulićevoj 37/1 u Studiju EXIT u Zagrebu.
Glumačka poslastica
Koja je tebi tvoja najdraža uloga (ili uloge)?
- Osim prijespomenutih, mogla bih izdvojiti ulogu Madame Thénardier u mjuziklu "Jadnici" u produkciji Kazališta Komedija. Uživam igrati negativce koji ujedno služe kao comic relief. Uloga je dijabolično zabavna, a pjesme koje pjeva to savršeno ilustriraju. Na ovaj bih popis mogla uvrstiti i ulogu Honey u "Tko se boji Virginije Woolf" u produkciji Teatra Ulysses, jer unatoč vrckavosti koju djelimo, utjelovljavati njezinu naivnost i krhkost prava je glumačka poslastica. Ali najveći je dar igrati tu ulogu rame uz rame s mojim profesorom, velikim Radetom Šerbedžijom. Svaki se puta moram uštipnuti...
U kojoj ulozi bi se voljela okušati?
- Trenutno mi je velika želja baviti se modernom klaunerijom koja koketira sa stand up-om ili dobrim, starim, tradicionalnim slapstickom. Uz to me zanima dobiti ulogu u kojoj nemam niti jednu jedinu rečenicu. Da vidim mogu li napraviti punokrvnu ulogu koristeći samo ekspresija lica i unutarnje emotivne procese.
Što nakon pulske izvedbe "Sixa"? Kakva te jesenska i zimska kazališna sezona očekuju?
- Nakon izvedbe "Sixa" u Puli, osim što nastavljam s igranjem već postojećih predstava, krećem s radom na novom projektu u koprodukciji Kazališta Kerempuh i Trupe OvoOno u Zagrebu. Zatim me čeka premijera nove predstave Kazališta Moruzgva pod nazivom "Uspješna.hr" koja će, nadam se, gostovati u Pulu najkasnije sljedeće godine.
