Skrivena povijest
"Viva Tito", "Živjela narodna vlast"... Što otkrivaju grafiti koji su preživjeli na zidovima Buja
Fotografija 1 / 6(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 2 / 6(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 3 / 6(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 4 / 6(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 5 / 6(Snimio Zvonimir Guzić)
Fotografija 6 / 6(Snimio Zvonimir Guzić)
Pedesetak zainteresiranih građana okupilo se na Trgu Slobode u Bujama, odakle je u organizaciji nove bujske kulturne inicijative Sfera Collective započela kulturna šetnja posvećena grafitima iz vremena Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Šetnju i popratno predavanje vodio je kulturolog Eric Ušić iz Vodnjana, koji je sudionike poveo u istraživanje zidova starogradske jezgre, otkrivajući tragove prošlih vremena koji su i danas sačuvani u javnom prostoru.
Širi kontekst nastanka
Tijekom približno sat vremena sudionici su obišli šest sačuvanih grafita, a svaki od njih poslužio je kao polazište za razgovor o vremenu i okolnostima u kojima su nastajali.
Kod prvog grafita, "W TITO", na zgradi preko puta crkve na Trgu Slobode, Ušić je sudionicima najprije objasnio njegovo značenje i širi kontekst nastanka.
- Ovo duplo V u talijanskom kontekstu, znači viva, dakle Živio Tito. Grafiti poput ovog nastajali su i za vrijeme rata i nakon rata. Za vrijeme rata natpisi poput Živio Tito, Viva Tito i Jugoslavija – Tito bili su dio antifašističke propagande i otpora, kazao je Ušić.
Naglasio je kako kod ovakvih zapisa nije važno promatrati samo sam grafit, već i druge tekstove i znakove u prostoru koji s vremenom stvaraju svojevrsno javno sjećanje.
- Kroz ove grafite ne vidimo samo ono što je materijalno na zidu ili njihovu simboliku, nego jedan fragment povijesti koji nas vodi 80-ak godina unatrag. Za vrijeme rata grafite su uglavnom pisali mladi SKOJ-evci te članice AFŽ-a, Antifašističke fronte žena. U svom istraživanju uspio sam intervjuirati troje ljudi koji su pisali grafite tijekom rata. To je bio kompleksan i zahtjevan zadatak jer su oni riskirali vlastite živote kako bi ispisivali parole koje su prenosile poruke antifašističkog pokreta otpora, istaknuo je.
Kako je pojasnio, natpisi s porukom "Viva Tito" nisu nestali završetkom rata, već su nastavili nastajati i u poratnom razdoblju, osobito u kontekstu tadašnjih političkih i teritorijalnih pitanja na sjevernom Jadranu.
- Nakon rata, osobito u razdoblju kada je bilo otvoreno pitanje granice i toga hoće li ovo područje pripasti Italiji ili Jugoslaviji, takvi su grafiti ponovno dobivali svoju funkciju, rekao je kurturolog.
Ušić je sudionicima skrenuo pozornost i na materijale kojima su se grafiti nekada ispisivali. Najčešće se koristila crvena, ali i bijela boja, dok su tehnike bile različite.
- Jedan gospodin iz Labina mi je pričao da je, primjerice, koristio životinjsku krv kako bi pisao po zidovima na Labinštini. Uzimali su zgusnutu krv iz klaonice i miješali je s drugim tvarima. Koristili su se različiti pigmenti i materijali, između ostalog i ono što je bilo dostupno u tadašnjem industrijskom okruženju, ispričao je Ušić.
Uklanjanje antifašističke baštine
U nastavku je upozorio i na širi proces uklanjanja antifašističke i socijalističke baštine tijekom 1990-ih.
- Više od tri tisuće spomenika antifašizmu i socijalizmu uništeno je tijekom 1990-ih, rekao je Ušić, osvrnuvši se i na vlastito istraživanje grafita.
Na pitanje je li napravio detaljnu kartu svih pronađenih grafita, odgovorio je da nije, priznajući kako prema tome postoji određena zadrška.
- Iskreno, u posljednjih nekoliko godina, s obzirom na ono što se događa u Hrvatskoj i pojavu tog novog crnog vala, imam određenu zadršku. Nisam napravio detaljnu mapu svih grafita upravo zato što me pomalo strah da bi takav materijal mogao doći u pogrešne ruke i poslužiti nekome kao svojevrsni vodič za njihovo uništavanje. Ne bih želio da istraživanje koje je napravljeno kako bi se ti tragovi sačuvali i dokumentirali na kraju nekome posluži da ih lakše pronađe i ukloni, kazao je Ušić.
U nastavku šetnje sudionici su obišli Garibaldijevu ulicu, u kojoj je sačuvan veći broj bujskih grafita iz ratnog i poratnog razdoblja. Ušić je posebno izdvojio natpise "Viva il potere popolare", odnosno "Živjela narodna vlast", te "Viva UAIS".
Objasnio je kako je UAIS, odnosno Unione Antifascista Italo-Slava (Italoslavenska antifašistička unija), bila organizacija povezana s Komunističkom partijom Julijske krajine, aktivna od 1945. do 1947. godine. Okupljala je uglavnom mlade antifašiste, među kojima su bili i bivši SKOJ-evci, koji su grafite pisali tijekom rata, ali i nakon oslobođenja.
- Nakon svibnja 1945. pitanje granice između Italije i Jugoslavije još nije bilo riješeno. Upravo su zato članovi Partije i UAIS-a počeli intenzivno ispisivati parole poput ‘Živjela Jugoslavija’, ‘Hoćemo Tita’ i ‘Želimo živjeti u Jugoslaviji’. Cilj je bio da se takve poruke vide što je moguće više i da ostave dojam o raspoloženju stanovništva kada su Istru obilazile savezničke komisije koje su trebale procijeniti situaciju na terenu, pojasnio je Ušić.
Jednostavan i jeftin način
Dodao je kako su grafiti bili jednostavan i jeftin način političkog djelovanja, a njihovo ispisivanje nastavak prakse razvijene tijekom rata. Među sačuvanim natpisima nalaze se i poruke koje govore o narodnoj vlasti, solidarnosti Talijana i Slavena te tadašnjim društvenim i političkim pitanjima.
- Zanimljivo je da grafiti nisu govorili samo o nacionalnom izjašnjavanju i odnosu prema Jugoslaviji. U njima se mogu pronaći i poruke koje odražavaju konkretne politike i društvene ideje neposrednog poraća, istaknuo je Ušić, dodajući kako se ta praksa intenzivnog ispisivanja grafita uglavnom gasi nakon 1947. godine, kada se političke poruke počinju prenositi drugim, sofisticiranijim oblicima javnog djelovanja.
Nakon obilaska starogradske jezgre sudionici su se ponovno okupili na Trgu Slobode, gdje je održano dodatno predavanje. Ušić je temu grafita smjestio u širi povijesni kontekst Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća u Istri, uz prikaz odabranih arhivskih materijala te priča i anegdota koje dodatno približavaju tadašnja lokalna iskustva.
Poseban naglasak bio je na načinu na koji javni prostor čuva tragove prošlosti te kako se kroz njih mogu iščitavati različite priče, sjećanja i društvene okolnosti. Grafiti su tako predstavljeni kao dio svojevrsnog arhiva na otvorenom, često skrivenog u svakodnevnom prostoru i izloženog propadanju, ali istodobno vrijednog za razumijevanje lokalne povijesti.
Eric Ušić, kulturolog koji je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a doktorirao na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani, u svom se radu bavi kulturalnim studijima te odnosima kulture sjećanja i popularne kulture u postjugoslavenskom i sjevernojadranskom kontekstu. Njegova aktualna istraživanja usmjerena su upravo na grafite i murale, antifašističku baštinu i memorijske krajolike.
Ova kulturna šetnja ujedno je bila i jedno od prvih javnih događanja nove kulturne inicijative Sfera Collective, udruge posvećene umjetnosti, kulturi i istraživanju koja okuplja lokalne ljude i međunarodne profesionalce povezane s Bujštinom. Udruga razvija projekte iz područja kulturne produkcije, obrazovanja, istraživanja i međunarodne suradnje, kao i umjetničke i istraživačke rezidencije.
Buje su ovom šetnjom dobile priliku da kroz nekoliko naizgled običnih zapisa na starim zidovima ispričaju dio svoje složene povijesti, podsjećajući da tragovi prošlosti nisu uvijek pohranjeni u muzejima i arhivima, ponekad ih je dovoljno potražiti na zidovima pokraj kojih svakodnevno prolazimo.
