Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Gradska knjižnica i čitaonica Pula pred brojnom su publikom organizirali predstavljanje knjige Ive Milovan Delić "Urbana anatomija pandemije. Španjolska gripa 1918. – 1919. u Puli" kao dio zajedničkog programa Tribine Odsjeka za povijest.

O knjizi su govorili akademik Robert Matijašić, prof. dr. sc. Damir Agičić, prof. dr. sc. Slaven Bertoša, prof. dr. sc. Željko Dugac, prof. dr. sc. Blaženka Martinović i autorica.

Kako je rekla Martinović u uvodu, knjiga rasvjetljava fenomen pandemije španjolske gripe na području Pule i južne Istre na kraju Prvog svjetskog rata i u neposrednom poraću.

Pročitavši autoričinu biografiju, bilo je vidljivo da se već duže vremena bavi poviješću bolesti te da i sa znanstvenicima iz domene medicine, poput liječnice Jasne Valić sudjeluje kroz godine na znanstvenim simpozijima. Predaje i na studiju Sestrinstva o povijestima bolesti-

Matične knjige umrlih, bolnički registri i onodobni tisak pružili su temelj za prikaz pojave pandemije na tom području u vrijeme burnih političkih, gospodarskih i egzistencijalnih problema stanovnika Puljštine. Knjiga je, navodi Martinović, vrlo zanimljiva i lako se čita, iako donosi obilje podataka.

Damir Agičić prisjetio se knjige Milana Radoševića o malariji te kazao je da je u realizaciju ovoga djela uloženo puno truda, pohvalio je Slavena Legovića za prijelom i unošenje korektura što je odradio vrlo pažljivo i stručno.

Prof. dr. sc. Slaven Bertoša ističe da u uvodnom dijelu autorica navodi činjenicu da se u godinama kada se čovječanstvo još nije u potpunosti oporavilo od svakodnevice vezane uz pandemiju COVID-19, ponovno javlja zanimanje za velike povijesne pandemije, posebice za španjolsku gripu koja se zbila stotinu godina ranije.

(Snimila Vanesa Begić)

Prvi pregled donosi autorica iz presjeka suvremenih znanstvenih spoznaja, citirajući i ostvarenja suvremenih istraživača, među kojima i Puljana Hermana Buršića i Nevija Šetića.

- Slijedi pregled izbijanja epidemije španjolske gripe, gdje je autorica širenje epidemije opisala u njezinim trima valovima. Teška bolest s neobičnim obilježjima zabilježena je u proljeće 1918., a unatoč postojanju nekoliko teorija o njezinu podrijetlu, smatra se da je nastala u SAD-u na dva lokaliteta međusobno udaljena nekoliko stotina kilometara.

Prvi prekooceanski prijenos epidemije započeo je preko američkih ekspedicijskih vojnika upućenih na europski zapadni front, odakle se bolest brzo proširila na ostatak kontinenta. U analizi rasprava o pandemijskom mortalitetu autorica ističe činjenicu da, s obzirom na vrijeme nastanka i širenja španjolske gripe te podatke kojima danas raspolažemo, nije moguće dobiti potpuno točan broj ukupnih umrlih. Naime, pojavivši se pri kraju Prvog svjetskog rata, u okolnostima kada bi njezino prijavljivanje i javno objavljivanje neosporno prouzročilo demoralizaciju u vojnim redovima, vijesti o pojavi bolesti bile su cenzurirane, a opasnost se umanjivala pred vojnim i civilnim stanovništvom. Sljedeća poglavlja opisuju kliničku sliku, patologiju i etiologiju, odnosno uzroke i podrijetlo španjolske gripe. Virus se širio iznimno brzo i bio je izrazito smrtonosan, budući da antibiotici tada još nisu bili otkriveni; tek je 1928. škotski znanstvenik Alexander Fleming otkrio penicilin. Mnogi bolesnici podlijegali su upali pluća kao sekundarnoj bakterijskoj infekciji. Druge su žrtve stradavale naglo – kako navodi autorica – tijekom prvih pet dana od pojave simptoma, kada je uzrok smrti vjerojatno bio sam virus, a ne sekundarna bakterijska infekcija. Ne-farmaceutske mjere trebale su epidemiju zaustaviti ili barem smanjiti njezino širenje. Njihova je namjena bila spriječiti tjelesni kontakt među zaraženima i smanjiti mogućnost prijenosa bolesti, naveo je Bertoša o knjizi.

Istaknuo je, analizirajući autoričino istraživanje da su u većini slučajeva radno sposobni muškarci, svjesni da njihove obitelji ovise o njihovoj nadnici, prerano ustajali iz kreveta i borili se protiv bolesti umjesto da miruju. Najčešće mjere u vojnim kampovima prije pojave bolesti uključivale su zabrane okupljanja te povećanje razmaka među krevetima, što, navodi, podsjeća na nedavne mjera u doba pandemije koronavirusa.

- Primjenjivale su se i razne antibakterijske otopine, poput inhalacije ili pak konzumacije luka, do apstinencije od alkohola ili pak njegove pretjerane uporabe. No, zbog neučinkovitosti mnogih mjera te zbog pesimizma i zabrinutosti u društvu, javno povjerenje u medicinu i medicinsku struku bilo je ozbiljno narušeno. U poglavlju o pojavi španjolske gripe u Puli autorica se okreće matičnim knjigama te iz njih izvlači podatak da je u samoj Puli od rujna 1918. do kraja ožujka sljedeće godine zabilježeno 152 smrtna slučaja. Prvi oboljeli primljeni su u pulsku bolnicu već u kolovozu 1918. Većina oboljelih umrla je u vlastitim domovima, a ne u bolnici, pri čemu je vrhunac smrtnosti zabilježen u listopadu, studenome i prosincu 1918. Posebno je značajna tablica u kojoj autorica donosi popis umrlih prema adresi stanovanja, s podacima o datumu smrti, spolu, dobi i zanimanju, gdje je vidljivo da je najviše umrlih bilo u domaćinstvima s većim brojem članova, kazao je Bertoša.

(Snimila Vanesa Begić)

Prof. dr. sc. Željko Dugac kazao je da autorica nije slučajno "pala" u ovo područje, nego vrijedno radi na tome te da su istraživanja o medicini i bolestima koja provode povjesničari uvijek vrlo zanimljiva, a ovo se odnosi i na zavičajnu povijest.

- Studenti povijesti nekada se malo boje medicine, kako pristupiti toj temi, a ovdje autorica donosi zanimljivi interdisciplinarni pregled, kazao je.

Akademik Robert Matijašić kazao je da je stradarij tu važan za "rekonstrukciju" grada, odnosno ulica i četvrti gdje je bilo najviše oboljelih i da se prati kako se epidemija širila.

- Vrlo rado čitam knjige te tematike, a važni su ovdje i podaci o prebivalištima žrtava, vidimo kako je izgledao život u to doba. Ponovno sam čitao "Stradarij" Attilija Krizmanića što je bilo važno i za proučiti imena i nazive ulice i četvrti i za gledati kako se pandemija širila, odnosno gdje je bilo koliko slučajeva, naveo je.

Sama autorica kazala je da će se sigurno mnogima sjećanja vratiti unazad, u razdoblje prije pet-šest godina kada je krenula pandemija koronavirusa koja nam je promijenila živote i navike, a to se desilo stotinjak godina ranije i sa španjolskom gripom, koja se manifestirala na sličan način. Govorila je i o svojim istraživanjima, analizirala je i bolnički registar pulske bolnice, smještene na brdu Svetog Mihovila, koja je na početku rata raspolagala s oko 500 bolničkih kreveta.

Prvi pacijent, odnosno pacijentica s jasno upisanom dijagnozom španjolske gripe bila 42-godišnja žena, koja je u bolnici boravila 22 dana i ozdravila. Ukupno je hospitalizirano 213 pacijenata, od kojih je 33 umrlo, odnosno oko 15 posto. Iz bolničkog registra vidljivo je da su gotovo svi pacijenti koji su se u bolnici zadržali dulje od deset dana i primali bolničku njegu – ozdravili. Utvrđeno je da je najviša stopa smrtnosti bila u populaciji koja je živjela u prenapučenim i lošijim stambenim uvjetima. Najviše slučajeva zabilježeno je u ulici Monte San Giorgio, glavnoj žarišnoj točki epidemije.

Iva Milovan Delić docentica je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, gdje predaje nekoliko predmeta, među kojima je i "Povijest bolesti u Europi u 19. i 20. stoljeću". Njezin znanstveni interes predstavljaju zdravstvene teme iz suvremene povijesti uključene u širi politički i društveni kontekst.

Povezane vijesti

• Španjolska gripa, nekad prava pošast - danas gotovo zaboravljena
• PULJANKA IVA MILOVAN DELIĆ DOKTORIRALA NA TEMI ŠPANJOLSKE GRIPE U PULI Koronavirusu i španjolskoj gripi zajedničke su teorije zavjere. Bayerov aspirin je u SAD-u smatran njemačkim KEMIJSKIM ORUŽJEM KOJE SADRŽI SASTOJAK KOJI UZROKUJE GRIPU
• NAJČITANIJE SU KNJIGE - LEKTIRE: Puljani posudili ukupno 257.663 knjige, a još 50 tisuća pročitali u knjižnici