Nedavno je u Puli, u galeriji Hrvatske udruge interdisciplinarnih umjetnika, održana zanimljiva izložba pod nazuivom "Logotipično" na kojoj je predstavljeno više od 60 rješenja za logo i vizualni identitet. Autor ove iznimno zanimljive izložbe bio je poznati, ali samozatajni pulski dizajner Zvonimir Čačić koji se zapravo tom izložbom "razotkrio" javnosti. Mnogi su već i upoznali njegove radove, poznat je tako logo, primjerice, Košarkaškog kluba Stoja, Javne ustanove Natura Histrica i drugi, no manje je poznato da iza ovih vrhunskih izrada stoji upravo ovaj pulski kreativac.

Kreativan svijet

- Ideja da napravim izložbu došla je spontano. Ovim se poslom bavim već duže od dva desetljeća. Radio sam i u Glasu Istre i u Istragrafici koja mi je bila jako važna stavka u tom radu, jer većinu onoga što sam na faksu naučio, tamo sam u praksi primijenio. Nije tu bio toliko važan dizajn, koliko ta tehnološka strana procesa, produkcija, što je jako bitno, jer logotipovi i grafički dizajn općenito nisu samo umjetnički rad, već rad koji mora zadovoljavati neku funkciju i biti primjenjiv. I zato je važno biti svjestan postupka izrade, tehnika tiska, grafičke dorade i slično, i upravo sve to u praksi imao sam priliku vidjeti u Istragrafici. Kasnije, kada sam radio, više nije bilo nedoumica, uvodi nas Čačić u svoj kreativan svijet.

(Privatna arhiva)

Logo je, ističe nadalje, specifična stvar, koja se mora aplicirati u najrazličitijim situacijama.

- Treba pripremiti logo za tisak na majicu ili u knjizi, monografiji, na plakatu, ambalaži, mrežnoj stranici... pa treba paziti na sve detalje. A ja sam ih stvarno puno napravio. Osim toga, kroz svoj umjetnički rad sudjelovao sam i na mnogo skupnih izložbi, više od 60, mahom u Zagrebu i Hrvatskoj kao član Hrvatskog društva karikaturista, ali i u inozemstvu. Bilo je tu i dizajnerskih izložbi, ali i festivala i natječaja. Samostalnih izložbi i nisam previše imao, osim jedne 2011., dakle prije gotovo 15 godina, u MMC-u Luka gdje su se izlagali moji politički i društveno angažirani plakati. Poslije više nisam niti razmišljao o samostalnim izložbama, a vrijeme je prošlo. Stoga, kada sam vidio natječaj HUIU-a, pomislio sam da bih mogao probati i prijavio sam se i tako smo realizirali tu izložbu naziva "Logotipično". Odlučio sam prikazati neki presjek najboljih logoa, maskota, vizualnih identiteta, mahom vezanih za Pulu i Istru jer tu najviše i radim, rekao je Čačić.

Na toj je izložbi, između ostalih radova, svoje mjesto našlo i jedno srce, javnosti itekako poznato, no to nije logo.

- Srce je bilo napravljeno za Međunarodni festival karikature u Zagrebu, održan prije dvije godine. I ne, to nije logo. Bilo je prijavljeno oko 1.500 radova 600 autora iz 70 zemalja i osvojio sam tada prvo mjesto. To je bio zaista veliki uspjeh, a stavio sam ga na ovu izložbu jer je sam način izrade tog rada bio više dizajnerski, nego ilustratorski. Tema festivala karikature bila je "kućni ljubimci" pa je tu prikazan doberman u dječjim kolicima u obliku srca, nacrtan, ali i konstruiran na način na koji radim kad pristupam izradi logoa. I baš mislim da je to jedan od razloga zašto je bio tako uočljiv i pobijedio, jer se i logo sam po sebi radi da bi bio upečatljiv, pojašnjava nam Čačić.

Gledajući loga, pitamo ga kako uopće dolazi do ideje.

(Privatna arhiva)

- Ljudi su u životu okruženi logoima, i znam da velik broj laika misli kako je to nekakva banalna stvar. Istina je potpuno drugačija. Logo prije svega mora zadovoljavati kriterij za koji je namijenjen, predstavljati određeni subjekt, da li tvrtku, klub, manifestaciju. Logo je simbol, znak, koji priča priču o klubu, firmi, obrtu... u malom. I mora biti tako napravljen da privuče pažnju, da prenese informaciju i mora biti, prije svega, personaliziran. To sam i naveo u katalogu izložbe, da logo zadnjih godina gubi na vrijednosti, najviše zbog pojave umjetne inteligencije. Logo bi trebao biti unikatan i personaliziran i jedino kao takav se može zaštititi. No, već dosta godina postoje razne internet trgovine pa je logo izgubio na vrijednosti jer sada svatko može kupiti gotovo 'template' rješenje, dopisati ime i to je logo. Taj logo isto može biti lijep, ali logo bi trebao biti puno više, pružati prvenstveno višeslojnu osobnu informaciju. Primjerice, logo Javne ustanove Natura Histrica. To je znak koji je izrazito kompleksan, a istovremeno jedan, jedinstven, maksimalno stiliziran i visoko komunikativan. On konkretno ima oblik Istre i istarskog zvončića, i ptice u letu, i lista, plavo zelene je boje Istre - simboliziraju kopno i more. S logom je vezana i maskota rađena na sličan način, da ima vizual koji asocira na logo i na tu ustanovu, u dahu nam pojašnjava Čačić.

Logo za JU Natura Histrica (Privatna arhiva)

Vjerojatno jedan od javnosti najpoznatijih jest logo Košarkaškog kluba Stoja.

- Je, vidio sam da ga je i kvartovska ekipa prigrlila pa ga koriste za svoje potrebe na naljepnicama. To mi je, mogu slobodno reći, jedan od najdražih, ali i najkompleksnijih loga. Na njemu sam radio mjesec dana, od prvih skica do konstrukcije slova, pa oblikovanja hobotnice koja je prvo bila raširena, pa sam i to mijenjao... Uglavnom, bio je to proces koji je trajao. Inače, moram napomenuti da sam strastveni igrač i zaljubljenik u košarku, igram je rekreativno cijeli život i tako sam 2011. došao na ideju da tom klubu, s čijim se članovima družim cijeli život, izradim logo. Htio sam spojiti svoju ljubav prema košarci, s ljubavi prema dizajnu. U to vrijeme većina naših klubova je imala ili jako zastarjele logoe - iako logo sam po sebi treba biti zamišljen da traje, da ima neku konstantu - ili su imali neka neupečatljiva rješenja. Primjerice, Cibona je imala lijep, upečatljiv logo, a ostali većinom nisu bili na tom tragu. Meni su se uvijek sviđali američki pristupi u sportskom marketingu, oni su majstori što se tiče vizualnih identiteta i upravo to preferiram, pa sam na takav način i sam radio logo za KK Stoju. Sve u tom logu s hobotnicom u centru ima zanimljivu simboliku. On na vizualan način povezuje Stoju i Pulu kao kvart tj. grad koji živi na moru s košarkom kao sportom. Kako se košarka oduvijek smatrala kraljicom igara koju igraju inteligentni ljudi koji su pritom visoki i "krakati", analogija s hobotnicim kao jednim od najinteligentnijijih morskih stvorenja koja je pritom krakata i domišljata, bila je za mene očigledna i praktično savršena. Kada sam taj koncept prezentirao Upravi svi su bili za, ispričao nam je Čačić.

(Privatna arhiva)

Korist ili šteta od ChatGPT-a

Ipak, probijanje na tržištu s ovakvim proizvodom nije lako. Iako je danas prisutan na web -stranicama, pokucao je, kaže, na brojna vrata, a počeci su, baš kao i većini, bili teški pa je tim slađi uspjeh i opstanak na tržištu već duže od dva desetljeća. S godinama se skupio i zanimljiv broj klijenata i posao se zakotrljao. No, stigla je umjetna inteligencija. Pitamo koliko je štete ili koristi donijela.

- Ona će sigurno preuzeti veliki dio posla, osobno je ne koristim i nikada nisam. Koristim ChatGPT iako ne u poslu, već za neke korisne savjete. Pošto želim biti autentičan i izvorni autor svojih djela, umjetnu inteligenciju za taj posao ne trebam. Međutim, danas je sigurno u upotrebi i tako se za jedan trenutak može napraviti npr. slika, za koju bi nekada autorima trebalo, čak i za digitalno rješenje, nekoliko dana, tjedana ili čak mjeseci. Ako se vratimo dalje u prošlost, to je bio posao istinskih majstora, radili su ručno, savršeno poznavali tehnologiju i to je bio sasvim drugi princip koji je meni super. Onda su došla računala koja su dosta olakšala posao, ali je opet trebalo uložiti puno znanja, truda i rada. I sada smo došli do umjetne inteligencije koja odradi npr. ne jedan, dva logotipa, nego petsto ako treba. E sad, ja tome pokušavam doskočiti. Na koji način? Koja je razlika između personaliziranog logoa ili kupljenog predloška ili onog načinjenog UI-em? Personalizirani ima priču, utkanu višeslojnu simboliku, a kada sve to dobro ukomponiraš nema šanse da tako nešto možeš naći i na internetu. Bitno je stilizirano povezati u jednom glavninu informacija kako sam to maloprije opisao. Usprkos umjetnoj inteligenciji, uvjeren sam da će jedan dio klijenata uvijek htjeti da im se napravi baš njihov, personalizirani logo, u klasičnom pristupu. Tako je u svim zanimanjima, UI je tu i treba se priviknuti, iako za prave umjetnike to nije rješenje, jer žeei napraviti nešto svoje i biti autentični. Upravo zato je i nastala ideja o ovoj izložbi u Puli, da dio toga stvaralaštva ostane i službeno zabilježen u kulturnim krugovima Pule. Izrađen je i katalog koji će biti u Sveučilišnoj knjižnici da radovi ne padnu u zaborav. Možda netko misli da sve to doživljavam kao posao koji se odrađuje, ali to je puno više od toga, ti su radovi - moja djeca.

(Privatna arhiva)

Velikani u školskim klupama

Njegovi radovi nisu nepoznati niti u Americi gdje je boravio određeno vrijeme, ali srce ga je uvijek vuklo natrag, jer kaže da je jako vezan za svoj grad, more, Lungomare...

- Bilo bi mi teško to ostaviti, iako me to i koči u nekom smislu, jer smo mala sredina koja traži i neka poznanstva, ali tako je, pomirljivo će Čačić koji je svoju strast prema dizajnu "uklopio" u svoj grad. Između ostalog, u sklopu vlastitog projekta s Gradom Pulom pod nazivom "Velikani u školskim klupama" svoj talent koristi da bi na kreativan način približio mladima brojne znamenite ličnosti iz istarske i hrvatske povijesti.

- Tri godine sam radio za Gimnaziju Pula, poznate osobe iz Istre ili koje su tu djelovale. Izadio sam edukativne infografike koje su i po stilu stripovsko-ilustrativne i privlačne mladima te im predstavio život poznatih osoba. Na tim vizualima su se dosad našli Vladimir Nazor, Mate Balota, Fran Mihaljević - za kojeg rijetko tko zna da je rođen u Puli, Matko Brajša Rašan, Antonio Smareglia i fizičar svjetskog glasa Slobodan Brant koji je u Puli išao u školu. Ove sam se godine opet prijavio, a s ravnateljem Osnovne škole "Tone Peruško" dogovor je bio izraditi plakat/infografiku za Tone Peruška i Zvane Črnju, ako projekt prođe na Javnom pozivu. To su zidne slike velikih formata npr. 1,70 sa 1,20 metara. I to je veliki posao, jer sve radim sam, od istraživanja biografija, kreativnog koncepta do izrade. Kada nastane, slika sadrži puno informacija i može gledatelja prikovati i duže od sat vremena da bi proučavao djelo nekog velikana. Za to mi treba oko mjesec rada. Kada bude desetak i više takvih radova, možda nastane i kakav katalog, da bih svojoj sredini ostavio vrijedan i specifičan materijal.

Od ideje do realizacije

- Za izradu jednog logoa meni su u prosjeku potrebna dva tjedna. Međutim, to je također individualno. Postoji tako logo kod kojeg mjesec dana nisam uopće mogao doći do ideje, a onda kada mi je sve sjelo, izveo sam ga u vrlo kratko vrijeme. Nema pravila, može ti trebati tri sata ili tri mjeseca, kaže Čačić.

Postupak kreće sastankom s klijentom gdje se kroz razgovor prenesu informacije, od izrade do potrebnih detalja.

- U prvom tjednu izradim skice i to više njih u različitim smjerovima - iako neki tvrde da treba samo jedno rješenje, neki preferiraju više rješenja... Ja razradim ideje, jer ponekad te taj stvaralački proces može odvesti u nekom posve drugom smjeru, koji može biti stoput bolji od onog prvog od kojeg si krenuo. I tako ponudim nekoliko opcija, poludovršenih skica, koje prezentiram klijentu i on se odlučuje za jednu i onda kreće razrada do detalja. Ja baš volim da sve sjedne u desetinku milimetra precizno, jer to logotipu daje snagu i vizualnu konzistenciju. I to se radi kroz drugi tjedan, što daje jedan prosjek od dva tjedna rada, kaže nam Čačić.

Povezane vijesti

• U Puli se otvara izložba "Logotipično": Zvonimir Čačić propituje vrijednost logotipa u suvremenoj vizualnoj kulturi
• Otvorena izložba "Logotipično": Dizajnerski pothvati samozatajnog umjetnika
• FOTO / U Puli otvorena velika izložba Mauricija Ferlina koja otkriva 30 godina kreativnog rukopisa Sa(n)jam knjige