Tko je bila Foška Doblanović
Od Dachaua do Savičente: Patricija Brumnić Otočan napisala knjigu kao podsjetnik na antifašistkinju, nonića Silvia i logor
(Privatna arhiva)
Patricija Otočan Brumnić iz sela Stihovići iz Općine Gračišće, koja je rodom iz Savičente te odgojiteljica djece predškolskog uzrasta u Dječjem vrtiću "Neven" u Rovinju, uz odgojiteljski rad aktivno istražuje nepoznate povijesne činjenice iz Savičente.
Antifašistkinja i heroina
Također, aktivno sudjeluje i na Kovarskim večerima u Raši, gdje predstavlja svoje pjesme. Patricija je 2023. godine objavila knjigu "Tko je bila Foška Doblanović", antifašistkinja i heroina iz drugog svjetskog rata iz Savičente, koja se kao 17-godišnja djevojka, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, uključila u Narodnooslobodilačku borbu. Uhitili su je fašisti 23. siječnja 1945. na zadatku kraj sela Peresilj, zatvorili je i mučili u zgradi trafostanice u Savičenti, ali unatoč tome nije otkrila imena suradnika, pa je na koncu bačena u šternu, odnosno cisternu. Patricijina knjiga je tiskana potporom Općine Svetvinčenat i izdana je u 150 primjeraka, sve je rasprodano, no zainteresirani mogu posuditi knjigu u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, te je pročitati.
- Gospodin Milan Perković iz sela Salambati puno mi je pomogao svjedočanstvom o Foški, pa knjiga ima 50 stranica. Nažalost, u ono vrijeme ljudi baš i nisu htjeli pričati o tim situacijama, pa su neke priče ostale neispričane. Na pisanje knjige potaklo me je to što je nekada škola iz Savičente nosila naziv Foška Doblanović, no za vrijeme Domovinskog rata je ukinut taj naziv. Cijelo svoje djetinjstvo slušala sam tužne sudbine moje obitelji o pokolju u Šajinima 9. siječnja, jer moja mama potječe iz Šajini, što mi je dido Mario pričao. U mom životu postojala je i obitelj s tatine strane, koja je nažalost imala sličnu sudbinu, govori Patricija o tome što ju je potaknulo da krene u pisanje knjige.
Njezin pokojni nono Silvio preživio je holokaust u Dachau, pa je Patricia otišla i sama posjetiti mjesto gdje je on nažalost odveden iz obiteljske kuće.
- Moj nono je imao samo 16 godina kada je odveden u logor, jedan sasvim običan mladić koji je taj dan pelja krave i vola na njivu, odveden je kao i ostali njegovi sumještani u logor. Došavši tamo mislio je da će tamo vidjeti svog oca koji je odveden dva mjeseca ranije, no njega su dan ranije odvezli u francuski logor Nitzweller gdje su ga ubili i spalili. Moj nono nije puno pričao o tome, nije htio, sve te činjenice iz njegovog života saznala sam od tate koji i danas o strahotama koje je nono tamo preživio priča s knedlom u grlu. Kada je logor oslobođen, mom nonetu je ponuđeno živjeti i služiti kod jednog stražara ili biti streljan. Izabrao je rad i nakon mjesec dana pješke je došao kući u Savičentu, skrivajući se po šumama i u strahu, a njegova obitelj već je mislila da je tamo umro, dodaje Patricija, koja je u Dachau njemu u čast predstavila svoju knjigu na njemačkom jeziku.
Od Dachaua do Savičente
- Iako je njima to bio samo broj na košulji, njegovoj obitelji bio je sve na svijetu. U Dachau sam spoznala svoju osobnost, koračajući logorom nisam mogla ne primijetiti osjećaj kao da je vrijeme tamo stalo, svi u svojim mislima i molitvama. Vladala je tišina uz prigušene emocije. Kao odrasloj osobi oduvijek mi je bila želja da posjetim Dachau, mjesto u kojem je moj nono ostavio dio sebe, djetinjstvo i ranu mladost. Sama činjenica da je iz logora došao pješke i što je na tom putu sve prošao ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, pa tako nije ni mene, ispričala nam je Patricija, koja u dubini svog srca i duše zna da bi on bio ponosan na nju samo spoznajom da korača njegovim prostranstvima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
