Četvrti dan Zlatnog lava
Intimna ekspedicija kroz obiteljsku tišinu i identitet
(Snimila Lea Remić Valenti)
Na Zlatnom lavu, gdje kazalište često postaje prostor političke, društvene i emocionalne refleksije, četvrti dan festivala donio je predstavu koja je bila istovremeno fizička ekspedicija i unutarnje putovanje. »Slovenska transverzala« nije samo kazalište o planinama. To je predstava o nasljeđu, pripadnosti i stanjima u kojima ostajemo bez daha – i zbog visine, i zbog emocija.
Ritam oca
Rok Kravanja iz slovenske kazališne skupine Via Negativa, donosi potresnu, fizički nabijenu i emocionalno ogoljenu predstavu u kojoj planina više nije samo prirodni prostor, već simbol duhovnog i identitetskog preživljavanja. Ova transverzala ne vodi samo preko slovenskih vrhova, već kroz složeni teren obiteljskog nasilja, homoseksualnosti i tišine koja vrišti.
Kroz gotovo spartansku scensku izvedbu, Kravanja gradi sliku sina koji pokušava uhvatiti ritam svog oca – doslovno i metaforički. Otac, grub, fizički i emocionalno nasilan, postaje utjelovljenje generacijske traume i patrijarhalne rigidnosti. Sin, s homoseksualnim identitetom i potrebom za priznanjem i nježnošću, pokušava pronaći vlastitu transverzalu – onu unutarnju, kojom se hoda bez karte i kompasa.
Iz smirenosti u tjeskobu
Kravanja koristi planinarenje ne kao puki motiv, već kao fizički okvir za suočavanje sa sobom i s prošlošću. U visokim nadmorskim visinama, gdje se razrjeđuje kisik, prorjeđuje se i laž – ostaju sirove emocije, iscrpljenost i istina. Tamo gdje um zakazuje, tijelo preuzima riječ. Koreografija pokreta, napora i šutnje majstorski nosi izvedbu, uz preciznu dramaturgiju Katarine Stegnar i Gregora Zorca.
Scenski jezik je minimalistički, ali snažan. Kravanja koristi vlastito tijelo kao planinarski dnevnik – sjećanja, pokreti, napori i pauze koreografirani su s iznimnom preciznošću. Svjetlosni dizajn Špele Škulj pažljivo oslikava izmjene uvjeta, unutarnjih stanja i prevrata – kao što se u planinama u trenu mijenja vrijeme, tako se i atmosfera na sceni pretapa iz smirenosti u tjeskobu. Na Zlatnom lavu, gdje forma često traži novu stazu, Kravanja je pronašao svoj izuzetno osoban, ali i duboko univerzalan put. To mu je kod publike donijelo ocijenu 4,78 čime je slovenska predstava na Zlatnom lavu preuzela vodeće mjesto prije dvije završne kazališne izvedbe.
