"Storiele istriane con ritrato/Istrijanske štorije z litraton" glasi naziv knjige poznatog novinara Elia Velana i njegovog sina Giannija koja je nedavno ugledala svjetlo dana u izdanju kulturno-umjetničke udruge "Giusto Curto". Čakavski prijevod ove iznimne knjige, vrlo važne za zavičajnost, ali i vrlo lijepo oblikovane, potpisuju Edi i Alda Maružin.

Kao prvo, ova je knjiga hommage zavičaju, ali i dijalektima i mjesnim govorima. Koliko se govori o važnosti očuvanja istrovenetskog, posebice u pisanom obliku, o važnosti čakavskog u pisanom obliku, o prožimanju jezika, dijalekata, a ova knjiga, uz sjajne fotografije Giannija Velana i sugestivan Eliov tekst poput svojevrsnog putopisa Istrom, lirskog, snažnog, nadahnutog, ali prožetog raznim povijesnim podatcima, zanimljivostima to na najboli način prikazuje. Sve su to Alda i Edi Maružin sjajno preveli, pokazavši važnost simbioze, spoja kultura, jezika, dijalekata, te očuvanje dijalekta u pisanom obliku, što je dan-danas itekako važno i bitno.

Knjiga je posebna i iz razloga što ovdje otac i sin Velan zajedno stvaraju, otac perom, odnosno računalom, sin fotografskim aparatom, što je to spoj dviju generacija i vizije Istre, priča o Istri koje su povijesne, s geografskim, društvenim podatcima, onim jezičnim, uz mnoštvo zanimljivosti i kurioziteta sjajno napisano, jednostavno, pitko, ali nikada plitko, nikada banalno, gdje autor u tim svojim promišljanjima nije nikada nedostatan niti suvišan. Uz to, njegov sin Gianni ima, kako je i napisao, Aspergherov sindrom, te stoga mu je život u mnogim poljima djelovanja znatno kompliciraniji i složeniji. Elio je radio za hrvatske medije, za one talijanske, da bi potom realizirao da nije nikada pisao svojim materinjim jezikom, istrovenetskim, jezikom svojih roditelja, predaka, kojim razmišlja, voli, osjeća, a napraviti nešto sa sinom - koji već dugo vremena pokazuje nevjerojatnu ljubav prema fotografiji, što je i talent, bila mu je velika želja. Štoviše, kazao je i da nije bilo fotografija sina Giannija, da možda i nikada ne bi ušao u taj projekt, tako punoga srca. A to đirivanje po Istri bilo je poticajno, a i dobra terapija za jednog i za drugog.

Fotografije prate tekstualni dio, ali mogu činiti i zasebnu cjelinu, vrijednu za svaku izložbu. U tekstualnom dijelu ima i puno višeslojnih konotacija, dubinski je sve to razrađeno i objašnjeno, uz razne reminiscencije, povijesne podatke. Priroda i njezine ljepote učestalo su lajtmovi, ali i polazna točka za daljnja razmišljanja, promišljanja, kreativnost u širem smislu. Što se tiče samoga očuvanja dijalekta, te njegovog predstavljanja kroz nešto što nije poezija, to je iznimno velika stvar, posebice za one čitatelje koji mogu paralelno čitati oba teksta. Ima tu i vrlo emotivnih, snažnih trenutaka, poput smrti oca, napisano tako iskreno, tako je puno emocija ovdje prisutno, ali nikada ne prelazi u patetiku. Što je vrlo bitno kod takvih djela. Kvalitetnih.

Povezane vijesti

• "Zlatić za vajk", hommage dirigentu, skladatelju i profesoru
• "FRAGMENTI BUZETSKE PROŠLOSTI" SLAVENA BERTOŠE: Očuvanje i gradnja zavičajnog identiteta
• SVAKA VAS IMA SVOJ GLAS: Na istarskom sjeveru učenici izradili mali rječnik buzetskih govora