leptir
U dvorištu Gradske radionice održan performans Olesije Rusinove i Ivane-Nataše Turković
(Snimio Majo Sinošić)
U dvorištu Gradske radionice održan je performans "Leptir" koje su pripremile i izvele Olesia Rusinova i Ivana-Nataša Turković, a inspiriran je ratom u Ukrajini odakle Rusinova potječe. Ona je u Puli našla svoje mirno mjesto gdje može razvijati svoju kreativnost, ali nije zaboravila svoju domovinu i ono što se tamo događa, i to je prenijela u ovaj antiratni blagdanski performans.
- Sve je definitivno dobro. Hvala na pitanju! Sretna sam što mogu biti na sigurnom. Minutu poslije plačem. Pitaju me: "Zašto?". Znate, bitke su žestoke - ljudi ginu, djeca ginu. Ne znam kako su mi prijatelji, priča Rusinova dok, ironično, po Puli nemilice odjekuju zaglušujuće eksplozije pirotehnike. Rusinova priča o silovanju i uskoro se sa svojom kolegicom sklanja u improvizirano sklonište.
U jednom trenutku vrisne, prodorno, jako, više nego uvjerljivo. U tom vrisku koji se u jednom trenutku prolomio Stojom iz dvorišta u Posavskoj zapravo stoji jedna obična, vjerojatno svima razumljiva želja da se rat završi i da domovina protagonistice bude slobodna. U ovom slučaju radi se o Ukrajini, no mogla bi to biti i neka druga zemlja. Želja za slobodom trebala bi biti jača od želje za podčinjavanjem.
"Leptir" je nastao nakon svega tri probe i očito je da se radi o radu u nastajanju, a i Rusinova je napomenula da je to tek prvi dio projekta "Dijelovi jednog svijeta. Dijelovi jednog tijela" ukrajinskog kazališta ROFL Monkey Lalala. Tako da će vjerojatno uskoro biti izveden i nastavak, a jednom prilikom možda dobijemo i kompletno teatarsko djelo s, nadajmo se, stvarnim sretnim krajem.
Ovo je bio tek 15-minutni isječak, oblik nečega što bi moglo doći, iako je u suštini puno toga rečeno u tih četvrt sata. Kreće nova godina, nova nada, kao što su velike nade bile na početku 2024., no uvijek je ona iduća godina najbolja ikad, barem privremeno.
