U Art parku u dvorištu Rojca preksinoć je predstavljen projekt Urban Jungle - New York u organizaciji udruge Armazonex. Riječ je o soundscape instalaciji, odnosno fotografijama New Yorka 1970-ih koje su projicirane na velikom papiru koje prate zvukovi ulica ovog velegrada. Od zvukova koraka i bubnjeva preko vlakova do policijskih sirena i raznolikog žamora koji su dio zvučne slike jednog megalopolisa, sve ide uz dijapozitive ulica, parkova, prometa, reklamnih panoa i noćnih prizora iako se fotografije i zvukovi ne poklapaju odnosno ne prate točno jedni druge. Sve skupa - nešto poput dokumentarističkog audiovizualnog performansa.

U "običnom modu"

- Nismo bili u New Yorku pa smo htjeli napraviti New York u Puli, objašnjava Marko Grbac Knapić koji stoji iza projekta uz Dejana Štifanića. Njih dvojica pokrili su svaki po jedan segment, Štifanić je bio zadužen za dijapozitive dok je Grbac Knapić potražio zvukove.

- Što se tiče zvuka i slike, New York je jako karakterističan, specifičan po muzici i muzičkoj sceni, ima svoj zvuk i vizualni identitet koji je pogotovo bio upečatljiv 1970-ih, kao i cijela Amerika, kaže Marko Grbac Knapić, budući da su slajdovi i muzika iz tog razdoblja.

Fotografije koje su se prikazale su iz serije "Pronađeni dijapozitivi", autor je nepoznat, a većina Kodachrome dijapozitiva koje je Štifanić sakupio, nekih dvije ili tri tisuće njih od kojih je tek jedan manji dio preksinoć prikazan, Štifanić je kupovao na buvljacima, preko interneta, oglasnika... i tako došao i do ovih dijapozitiva.

- Uvijek kada sam negdje putovao, svako mjesto je imalo neki svoj karakterističan zvuk. New York sam upoznao preko muzike, filmova i onda me počelo zanimati kako New York zvuči u nekom »običnom modu«, da nisu koncerti ili nešto takvo. Onda sam naišao na vrlo zanimljive soundscapeove koje su snimili razni ljudi pa smo napravili priču da ideš kroz New York, voziš se podzemnom pa izađeš u Central Parku pa opet uđeš u podzemnu i izađeš na Madison Square Gardenu, tako da se nadam da smo zajedno pokušali i nadam se, uspjeli, napraviti jednu priču, kaže Marko koji je do zvukova dolazio preko neta, na raznim forumima i sl.

Vizualna estetika

Iako su se određeni soundscapeovi poklopili s određenim slikama, bilo je nemoguće svaku sliku spojiti s pojedinim zvukom ako se unaprijed sve montira. Znači, radi se o zvukovima sakupljenima na netu, bez studijskog dosnimavanja s Markove strane, iako je u zadnjem dijelu projekcije ubacio jednu svoju kratku klavijaturističku dionicu koja ga je podsjećala na New York iz tog doba. No, sam kaže kako bi valjalo otići u Veliku jabuku i napraviti drugu verziju.

- Meni se sviđa New York 1970-ih, s tim scenama automobila, reklama, filmova koji su se tamo vrtili, ali ne znam bi li mi se svidio sada, kaže Štifanić. Ta vizualna estetika odlično se vidi, npr. u klasičnom krimiću »Francuska veza« koji je repriziran prije nekoliko večeri, a koji je snimljen 1917. kada je New York bio vrlo grub i prljav, kako kaže Štifanić. No, imao je neku svoju draž, barem ovako s distance.

Štifanić ističe i da je ovo njihova prva ovakva suradnja u kojoj on pušta dijapozitive, a Grbac Knapić muziku, a u planu u istoj kombinaciji imaju projekt vezan za SFRJ.

Povezane vijesti

• Art Park Pula u dvorištu Rojca otvorio svoju treću sezonu
• Art Park Pula otvara ljetnu sezonu ovog petka