(Hina/EPA)
Zbirku pjesama književnice Biserke Goleš Glasnović "Poštovani gospodine Abélard" objavilo je u svojoj Maloj knjižnici Društvo hrvatskih književnika (DHK).
Zbirka "Poštovani gospodine Abélard" (68 str.) sastoji se od tri pjesnička ciklusa.
U prvi, naslovljen kao i zbirka pjesama, uvršteno je sedamnaest pjesama u prozi koje su svojevrsni dijalog filozofa Abélarda i Héloize. Naslovi pjesama redni su brojevi pisama od I. do VII. pisma.
Ciklus Ukrajinski rondo svojevrsni je koncept od dvanaest pjesama posvećen ukrajinskim temama.
Treći ciklus, Počasnice, čini pet pjesama napisanih u povodu ili u čast nepoznatog prijatelja, poznatog slikara i kipara pa i u čast jedine od sačuvanih predromaničkih crkvi na padinama Kozjaka. Riječ je o pjesmama Čovjek u čamcu (Ivici Antolčiću i Ferdi Ćusu), Na krilu Majke Stvoriteljice (Milivoju Gluhaku Grumfu, alkemičaru i istraživaču), Staklar s Cresa (nepoznatom čovjeku koji je popravio staklena vrata), Kalež i bodež te Saga o starosti i jednoj crkvici.
Pogovor zbirci napisao je književni kritičar i pjesnik Zvonimir Mrkonjić koji navodi kako upravo primjer poezije Biserke Goleš Glasnović pokazuje bjelodanu vezu između kritike i poezije.
U pismima uvrštenim u zbirku "Poštovani gospodine Abélard" autorica se obraća teologu i filozofu koji je u knjizi "Za i protiv" sučelio sakralne tekstove i osobnu duhovnost pa je pridonio relativističkom i kritičkom duhu vješto razbijajući dogmatske predrasude i hrabro zagovarajući individualne slobode.
Autoričina pisma, napominje Mrkonjić, odnose se i na Abélardova "Pisma Abélarda i Héloize" u kojima Abélard nagovara Héloizu da uđe u samostan ne bi li ugasila svoje ljubavne nemire. Dodaje kako se odnose i na Abélardovo djelo "Povijest mojih nevolja" u kojima se Abélard, nakon što se romantična veza pretvorila u noćnu moru, posve okrenuo duhovnosti.
Književnica i kritičarka Biserka Goleš Glasnović rođena je 10. travnja 1958. u Novom Mestu u Sloveniji. Živi u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski jezik i književnost. Objavila je četiri zbirke pjesama: Prietelnice moe, Sasvim blizu, Može i bez naslova i Tihe koja se ne dvoumi, slikovnicu Ružna Toja, knjige putopisa Pun ruksak oblutaka i Karpatski listići te knjige eseja i kritika Lusteri i knjige te Čitanje udvoje.