U Puli se održao međunarodni arhitektonski program "From Care to Cure and Back" kojeg organizira Društvo arhitekata Istre (DAI-SAI) u okviru europske arhitektonske platforme LINA (Learning, Interacting and Networking in Architecture).

"From Care to Cure and Back" odnosno u slobodnom prijevodu "Od brige do lijeka i natrag" kritički istražuje arhitektonsku baštinu, suživot prošlih, sadašnjih i budućih zajednica u odnosu na napuštenu arhitekturu, te potiče transformaciju materijalnog i nematerijalnog okruženja iz "prostora zajedničke bolesti" u mjesta "zajedničkog izlječenja". Program obuhvaća predstavljanje publikacija, arhitektonske priče u hodu, performativna izlaganja, te filmske projekcije i razgovore s umjetnicima, a okupio je niz hrvatskih i međunarodnih autora i autorica iz područja arhitekture, filma te urbanih i prostornih praksi.

U sklopu programa jučer su održane Arhitektonske priče u hodu te je Emil Jurcan, autor impozantne rekonstrukcije Malog rimskog kazališta vodio je publiku ovim mjestom te objasnio proces stvaranja autonomne i suvremene arhitekture na zatečenom stanju arheoloških fragmenata antičkih, srednjovjekovnih i kasnijih razdoblja povijesti. Jurcan je za projekt rekonstrukcije Malog rimskog kazališta dobio posebno priznanje Nagrade Piranesi, a to je i jedan od nominiranih radova za ovogodišnju Nagradu "Bernardo Bernardi" koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata. Jurcan je objasnio da ja kazalište nekad imalo četiri ulaza od kojih je samo jedno preživjelo dao danas. Kazalište je bilo segregirano po klasnom statusu, s pripadnicima najvećeg staleža koji su sjedili u prvom redu dok su pripadnici nižeg sloja bili u pozadini. Zanimljiv je i podatak da će novoobnovljeno gledalište moći primiti tisuću i pol gledatelja, dok se u rimsko vrijeme ovdje znalo okupiti i po 4 do 5 tisuća ljudi. Također, ideja je da se rimsko kazalište i Arheološki muzej Istre koji se nalaze jedan pored drugog, arhitektonski povežu.

Potom je Breda Bizjak, predsjednica DAI-SAI, autorica revitalizacije austrougarskog podzemnog sustava, koji se rasprostire ispod sedam gradskih brežuljaka i izvan perimetra grada, a koji su dugo vremena bili zatvoreni za javnost i postupno brisani iz memorije građana, provela publiku tunelima ispod Kaštela. Nekad zapušteni sustav podzemnih skloništa, danas postaje drukčiji ulični prostor, pješački metro grada, koji se povezuje s parterom, javni prostorom ispred mletačke tvrđave u kojoj je smješten Povijesni i pomorski muzej Istre. Zanimljiv je bio podatak koji je Bizjak iznijela, a kaže da se nakon otvaranja tunela i dodavanja dizala broj posjetitelja muzeja povećao zbog toga što je muzej sada dostupniji starijim ljudima, teško pokretnima ili majkama s djecom.

Povezane vijesti

• DAZ: Predstavljena monografija "Arhitektica Hildegard Auf-Franić" 
• DRUŠTVO ARHITEKATA ISTRE: Naše mišljenje nije obvezujuće. Odluka i odgovornost su na gradskoj upravi
• U Puli od 27. do 29. travnja međunarodni arhitektonski program: Arhitektura koja liječi – iz prostora kolektivne bolesti u mjesta zajedničkog izlječenja