GALERIJA MAKINA
"Vitiligo – Aposemija duše": Izložba s porukom o bolesti koja je vidljiva, ali nije opasna
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Veliki interes izazvalo je sinoćno otvorenje izložbe "Vitiligo - aposemija duše" u Galeriji Makina, a autorica ovog nadasve zanimljivog projekta Edna Strenja Jurcan željela je ovim upečatljivim, vrhunski napravljenim fotografijama i podučiti one koji dođu o jednoj autoimunoj bolesti.
Ta bolest kod nekih koji od nje boluju izaziva sram, dok kod nekih koji o njoj ne znaju ništa izaziva predrasude. Vitiligo je stečena, ograničena, depigmentacija kože koja je sklona širenju i najčešće se manifestira s ostalim autoimunim bolestima. Iako nije opasan za zdravlje, vitiligo može uzrokovati različite psihološke smetnje. Osobe s jakim mrljama na koži često se bore s manjkom samopoštovanja, lošim samopouzdanjem i anksioznošću. Aposemija koja se spominje u naslovu je sposobnost određenih vrsta životinja da "oboje" svoje tijelo pred stresnom ili opasnom situacijom. Kod osoba s vitiligom, "fleke", osim na koži, ostaju i na duši.
Na zidovima Makine postavljeno je 26 fotografija velikog formata koje prikazuju 13 osoba, velikom većinom iz Istre, a ima tu i nekih poznatih lica. Da bi došla do osoba koje bi fotografirala, autorica je stavila najavu i pozvala sve koji žele biti dio izložbe te su se ljudi javili. Strenja Jurcan im je objasnila da želi napraviti njihov portret i jedan dio tijela, pa iako su se neki nećkali u vezi toga da im se prikaže lice, vrlo brzo su pristali.
- Došli su kod mene u studio, ja sam njima ispričala svoju priču, oni meni svoju, kaže Strenja Jurcan koja je također pogođena vitiligom. "Vidjeli smo da su to sve slične situacije, da tijelo kod nekih ljudi tako reagira na stres, npr. smrti u obitelji, otkaze, rastave itd.", kaže autorica koja je uz dvije fotografije izložila i njihove izjave o tome kada su primijetili prvu fleku, povezuju li je s nekim događajem i zašto su odlučili sudjelovati.
Neki su se htjeli fotografirati, ali nisu htjeli skinuti puder s lica, ali Strenja Jurcan je svejedno željela da oni sudjeluju da se pokaže kakvi se sve ljudi bore s tim. Neki su joj dopustili da radi što želi, neki su se nećkali, neki imaju vitiligo samo na tijelu, ne i na licu, ali ima i onih kojima se ta bolest manifestirala samo na licu. Nekome sve to ne izgleda strašno, no kako kaže autorica, ima ljudi koji se ne žele rukovati s osobama koje imaju vitiligo jer u svom neznanju misle da se radi o nečem zaraznom. Projekt je trajao šest mjeseci, a ljudi se i dalje javljaju.
Vitiligo se može liječiti kremama s kortikosteroidima, zračenjima s lampama, no ovisi kako kod koga.
- Ovo je jedan rad koji ne želi propitati postoji li lijek, nego da nema potrebe za lijekom, ističe Strenja Jurcan, jer to nije opasna bolest. Oni koji je imaju ne osjećaju niti svrbež, niti bol niti išta slično nego je riječ samo o toj estetskoj promjeni.
"Postoji taj estetski problem, ali ni toga ne bi bilo da ljudi ne pitaju 'Što su ti te fleke?'. Zato treba ovakve stvari raditi - da se ljudi informiraju i da ne pitaju, jer nema potrebe da pitaš. Nekog će biti baš briga i odgovorit će, a netko će se osjećati loše jer će pomisliti 'Vidio me i prvu stvar koju je vidio na meni je to'. Meni bi bila želja da se taj izgled uopće ne komentira", kaže Strenja Jurcan.
Radi se dakle o izložbi s porukom, odnosno svrhom. Kako stoji u najavi, cilj je edukacijom potaknuti ljude na razmišljanje o različitostima, o poticanju tolerancije, zajedništva i poštivanja drugih. Kako kaže autorica, želja je da se osnaže osobe s vitiligom, da se kroz edukaciju i promoviranje različitosti kao ljepote, osobe s vitiligom osjete bolje u svojoj koži.
Osim što se bavi fotografijom i što je arhitektica po struci, Strenja Jurcan vodi i zbor Praksa koji je poznat po izvođenju angažiranih pjesama.
- Svjesna sam da sa svojim fotografijama i zborom neću promijeniti svijet. Daleko od toga. Ali svatko bi se trebao truditi da to napravi s onim što najviše voli raditi, odnosno da da svoj doprinos tome da svijet bude bolje mjesto, smatra ona.
Izložba se može razgledati do 10. travnja 2023., a krajem godine bit će otvorena i u riječkoj galeriji Principij.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
