(Hina/EPA)
Roman hrvatske književnice Nevenke Nekić "Radnóti Miklós i dvije posljednje večere", u kojem se bavi sudbinom stradalog židovskog pjesnika Radnótija Miklósa, predstavljen je u ponedjeljak u Društvu hrvatskih književnika (DHK).
Roman su predstavili urednik Mirko Ćurić i književni kritičari Đuro Vidmarović i Javor Novak te autorica, a dijelove iz romana je kazivao dramski umjetnik Joško Ševo.
Ćurić je ocijenio kako se Nekić ovim romanom snažno upisuje u svoje slavonskošokačko-mađarsko panonsko podrijetlo pa upravo to snažno probija kroz jezično-osjetilni amalgam iz svake njene rečenice.
Autorica u noći hoda baranjskim sokacima i drumovima, osluškuje i onda, poput svojih predaka, uz vatru pripovijeda, kazao je.
Ona, ističe, donosi priču o ljudima u prostoru, o sudbinama i povijesti koja melje i satire, o vodama koje nas nose, o blatu pada i izdaje, koje nas usisava, o vatrama koje nas spaljuju i na kraju nas pročišćavaju, poput svakog pojedinog stiha koji su pronašli uz mrtvo tijelo Radnóti Miklósa.
Ćurić smatra kako se Nekić ovim tekstom upisuje u referencijalni okvir, u ono što Barthes zove 'učinkom realnoga'. Tom realnom daje ono specifično svoje, nekićevsko, rekao je dodavši kako su realni i ratovi o kojima se pripovijeda, sudbine ljudi u njima, bitke kao što je Batinska bitka i vojske kao i oni koje ubijaju zato što su pripadnici drugoga naroda, druge vjere.
Stradaju Židovi, Hrvati, Mađari, Nijemci, kako se već okreće ratna sreća, a kada stiže kraj rata, u Pčelincu se nasrće na vjeru, Crkvu, vjernike i svećenike, na molitvu i dobrotu, istaknuo je.
Javor je napomenuo kako Nekić u svojoj knjizi prati naoko jednu obitelj te uvjerljivo ispisuje život svijeta. Oznaka ovog biografski-povijesnog romana je i prava raskoš humanizma, kazao je dodavši kako je autorica plemenito uvijek na strani žrtve i za žrtvu.
Ocijenio je i kako Nekić otkida zaboravu rijetke likove iz povijesti, ovdje umjetnika, ljude i obitelji o kojima malo ili ništa znamo te osvjetljava svijet malih ljudi, često sa sela i fascinira nas njihovom dobrotom, poštenjem i vjerom.
Vidmarović smatra kako je roman nadahnuto književno djelo protkano s dvije temeljne konstante - svaki rat je strašan i ljude pretvara u čudovišta i drugo, u takvom ratu svi stradavaju bez obzira na vjeru i naciju.
Naglasio je kako je u temelju romana ideja kršćanske ljubavi i bratstvo u Kristu.
Roman "Radnóti Miklós i dvije posljednje večere" objavili su Đakovački literarni krug iz Đakova i Croatica NonprofitKft iz Budimpešte.
Nevenka Nekić rođena je u Zagrebu 1942. godine. Studirala je na Pedagoškoj akademiji, gdje je diplomirala povijest i hrvatski jezik, a na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je povijest i knjižničarstvo. Književna djela piše od 1978. kad je objavila novelu "Jedan dan maloga čovjeka". Napisla je više romana, među kojima i "Kardinalovo srce: roman o kardinalu Stepincu i stradanju hrvatskog naroda pod komunizmom".