Uz Bruna Mičetića, u Puli će nastupiti bubnjar Dado Marinković, na bas gitari je Henry Radanović, tenor saksofon svira Vojkan Jocić, a klavir slovenski pijanist i virtuoz sa svjetskom karijerom Marko Črnčec. Osim projekta "Guitars' Dialogue" Mičetić će predstaviti i svoja tri posljednja albuma s kvintetom, a cijeli koncert će biti u maniri jazza
Bruno Mičetić
Svestrani riječki glazbenik Bruno Mičetić u petak će s početkom u 19.30 nastupiti prvi put u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Sa svojim kvintetom Mičetić će pulskoj publici predstaviti koncert nazvan "Guitars' Dialogue".
- Koncert se zove "Guitars' Dialogue". To je moj novi projekt u kojem ću probati objediniti dvije gitare električnu i akustičnu da ispričaju neki svoj razgovor. Probat ću dobiti jedan svoj zvuk kombiniranjem fingerstylea i električne gitare, a namjera mi je spojiti više svjetova u jedan, najavljuje Mičetić.
Mičetić je školovani jazz glazbenik i gitarist iza kojeg stoji raznolika glazbena karijera, brojna studijska izdanja te suradnje s glazbenicima iz cijele regije. Utemeljitelj je i osnivač Rab Jazz Festivala na kojem su nastupila sve velika imena iz regije i Europe, no njegovi interesi ne staju samo na jazzu.
On je prvi put u Puli svirao s bendom Keops u Puli na Roštiljarki pred nekih 15-ak godina, ali je onda surađivao i s pulskim jazz glazbenicima tako da je često svirao u Puli na raznim lokacijama ali nikada u INK-u. "Zato me baš veseli nastupiti u takvom ambijentu, jer svirati u kazalištu ipak ima jednu posebnu dimenziju", kaže Mičetić.
U ekipi s kojom dolazi u Pulu ima nekih poznatih imena.
- To je ekipa s kojom sviram posljednjih godina i s kojom sam snimio tri albuma, a riječ je stvarno o top glazbenicima s kojima mi je uvijek izuzetno drago dijeliti pozornicu. Na bubnju će biti veliko bubnjarsko ime u regiji i drag prijatelj Dado Marinković, na bas gitari jedan od mojih prvih mentora Henry Radanović, također izuzetno cijenjen basist i glazbenik, tenor saksofon svirat će Vojkan Jocić koji je član Jazz orkestra HRT-a, a na klaviru će biti slovenski pijanist i virtuoz sa svjetskom karijerom Marko Črnčec, nabraja Mičetić.
Osim projekta "Guitars' Dialogue" u INK-u će predstaviti i svoja tri posljednja albuma s kvintetom, a cijeli koncert će biti u maniri jazza.
Ipak, Mičetić je poznat kao eklektičan glazbenik koji se ne da zatvoriti u taj neki nevidljivi obor glazbenih žanrova.
Naime, Mičetić je poznat i po tome što ima širok raspon glazbenih interesa te je otvoren za suradnju sa svima - od heavy metal grupe Keops preko jazza i klasike do Tereze Kesovije i Zrinka Tutića.
- Ja to mogu objasniti jedino tako da kažem da me gitara zanimala u svim pravcima kao i glazba. Počeo sam s metalom i hard rockom, pa sam vrlo rano došao u doticaj s jazz glazbom a onda nekako i kad uđeš u posao počneš svirati za druge pjevače i surađivati s ljudima pa se tako dešavaju razne suradnje, ali meni je nekako uvijek bilo važno ići svojim putem i stvarati svoju glazbu, kaže Mičetić.
Dok spremam pitanja slušam skladbu "Road to perdition" koju ju je snimio s riječkim metalcima u grupi Keops pa ga pitam koliko ga još drži taj heavy metalski žar?
- Nakon što je Keops objavio taj album za njemačko tržište i nakon što sam promijenio ekipu u bendu mogu reći da sam u metalu više nego ikada prije, jer to zajedništvo koje ti daje bend to je nešto najljepše. Kad ne funkcioniraju stvari, bend je koma, ali kad funkcioniraju to je kao da voziš najbrži, najljepši i najudobniji auto. Trenutno imamo pola drugog albuma pripremljeno i početkom godine započet ćemo snimanje albuma koji će biti još žešći od "Road to perdition", ističe.
Među zanimljivim projektima koje je radio je i onaj kada je u suradnji s Cordas kvartetom obradio Bacha.
- To je projekt koji je zaživio jako lijepo i mnogima se svidio pa će tako i biti objavljen za njemački label No Cut što znači da će taj projekt doživjeti i svoj album, a ostali aranžmani su trenutno u pripremi i to mi predstavlja zaista jedan veliki izazov. Mislim da sam tu postigao jednu priču koja ima perspektivu da se razvija dalje i da ima svoju publiku, kaže.
Mičetić je apsolutno na svom terenu kada svira gitaru, neovisno o stilu. Kaže da je to instrument koji nudi veliki spektar mogućnosti izražavanja i sviranja raznih stilova.
- Gitara je instrument kojeg se može svirati i u društvu i u bendu i solo itd. Zvuk koji stvarno nema kraja, a to vidimo i danas u mlađim generacijama koje stalno donose neke svoje nove pravce i ideje. I pomiču tehniku sviranja na stvarno zavidne razine, kaže on.
Kad već spominje tehniku postavlja se staro pitanje koliko pažnje kod sviranja posvećuje tehnici, a koliko toj nekoj čistoj emociji?
- To je povezano, emocija uvijek ima prednost ali dosta toga ovisi i o tehničkim mogućnostima da nešto izvedeš, odgovara. Kaže i da apsolutno svemu pristupa maksimalno profesionalno i daje se sto posto u sve što radi. "Ipak to ostaje kao jedan zapisani trag i taj moment mi je važan iako zna biti iscrpljujuće, ali to je jedini način da poslije budem zadovoljan i sretan", nastavlja Mičetić koji sada prvo u planu ima snimanje albuma "Guitars' Dialogue" nakon čega će se upustiti u daljnju avanturu s klasikom, a vjerojatno će ove godine i snimiti album s big bandom, kao i novi album s grupom Keops. "Ovo će za mene biti jedna vesela godina puna izazova i avantura", zaključuje Mičetić.