U petak, 26. studenog s početkom u 18 sati, a u sklopu Dana japanskih filmova i kulture u Kinu Valli održat će se predstavljanje knjige "Nexus haiku". Knjigu, nedavno ovjenčanu nagradom "Borivoj Bukva" za najbolju haiku knjigu u Hrvatskoj, predstavit će autori Tomislav Maretić i Dejan Pavlinović uživo, a autor Michael Dudley video-vezom iz Kanade. Bio je to povod za razgovor s ovim autorima.

- Kako ste se upoznali, i kako je došlo do vaše suradnje prije realizacije ove nagrađene haiku zbirke?

- Michael: U lipnju 2018. krenuo sam na ono što sam mislio da će biti kontinuirano dugogodišnje putovanje po svijetu, a kada sam izdavaču Red Moon Pressa, Jimu Kacianu, spomenuo da će to uključiti i istraživanje Hrvatske, predložio mi je da se povežem s vrsnim i cijenjenim haijinom Tomislavom Maretićem iz Zagreba, koji je, kao i ja, pisao haiku više od 40 godina. Pretvorilo se to u vrijednu osobnu i književnu povezanost koja je prerasla u prijateljstvo. Predstavio sam mu ideju sustvaranja te smo ubrzo počeli zajedno pisati haiku pjesme. Prije odlaska u Istru, Tom me upoznao s Dejanovim radom i posudio mi njegovu zbirku "Mliječnom stazom", koju sam sa zahvalnošću pročitao i prepoznao kao djelo osobe koju bih volio upoznati, što se ubrzo dogodilo u Puli. Dejan i ja smo proveli puno vremena zajedno, otkrili smo da imamo mnogo toga zajedničkog, istinski smo se slagali i tako čvrsto povezali. Tom i ja smo sa zadovoljstvom pozvali Dejana da se pridruži našem sustvaralačkom haiku pisanju, pa smo tako od listopada 2018. do kolovoza 2021. pisali, uređivali i revidirali naše zajedničke pjesme uživo ili online. Osim u troje, radili smo i u parovima: Tom i ja, Dejan i Tom, te Dejan i ja.

Odmah kliknuli

- Dejan: Michael je bio pokretačka snaga ovog projekta zajedničkog sustvaranja. Odmah smo kliknuli te ubrzo počeli pisati. Kasnije se naše pulsko druženje proširilo na predavanja u Gimnaziji te na haiku projekt kojeg smo, spajajući različite umjetničke forme, u suradnji s drugim pulskim umjetnicima okrunili zajedničkim nastupom The Synergy Ensemblea u Gradskoj radionici. Naposljetku je Michael nastavio svoje nomadsko haiku putovanje van Hrvatske, gdje smo ga opet Tomislav i ja spajali s drugim haiku pjesnicima. Toma sam poznavao kao plodnog i uspješnog haiku pjesnika koji se družio i pisao zajedno s legendarnim Vladimirom Devidéom i drugim hrvatskim haiku klasicima. Poslije smo se upoznali i sretali na mnogim haiku susretima, a ovo intenzivno zajedničko stvaranje nas je doista zbližilo u prave haiku drugove i prijatelje.

- Obzirom da su sve pjesme napisane zajednički, kako je funkcionirao sam koncept sustvaranja triju autora?

- Michael: U početku smo, bilo u paru ili kao trojka, naizmjenično pisali stihove koje su zatim zajedno revidirali oni koji su napisali svaku pjesmu. Zatim su se dogodile prilagodbe ovog procesa, pri čemu bi se rasprava vodila prije ili tijekom sastavljanja pjesama. Ova se metoda obično događala kada se pisanje događalo uživo jedno s drugim. Bilo da se pisalo u paru ili u troje, ispravljanje i uređivanje su često uključivali zafrkanciju, kompromise te argumentaciju ideja povezanih sa sadržajem, stilom i strukturom pjesama. Isto je bilo i putem e-maila i Skypea kada smo bili fizički odvojeni.

- Tomislav: Nismo imali velikih problema glede fizičke odvojenosti pa je tako proces sustvaranja tekao spontano i mirno. Radi se o tome da inspiracija rađa inspiraciju i duh haiku teče, kao što teče i u japanskoj rengi, no sada na drukčijim načelima.

- Dejan: Dodao bih da se ovakav proces i koncept, gdje su sve pjesme napisane zajednički i kolaborativno, pokazao vrlo uzbudljivim, netipičnim i, rekao bih, originalnim, iako su ranije postojale i danas postoje drugi vidovi zajedničkog sustvaranja na području haiku pjesništva i drugih srodnih formi. Izazovno je bilo pratiti jedan drugoga stih po stih, jer se trebala poštivati logičnost, poetičnost, kompaktnost i sadržajnost svake pjesme, što je opet značilo da su bili neophodni kompromisi i prihvaćanje drugačijeg mišljenja. Nije tu bilo mjesta za ega, jer smo sva trojica u biti činili jedan zajednički haiku um i jednu stvaralačku dušu.

- Zbirka NEXUS haiku, osim haikua, donosi i druge vrste srodnih uradaka, poput senryua, haiku nizova i rengaya. Predstavite ukratko specifičnosti tih žanrova.

- Tomislav: Haiku je poznat po kratkoći, jukstapoziciji dva dijela, AHA-trenutku, koji bi se mogao nazvati iznenađenjem ili spoznajom. Haiku je vezan više za prirodu i doživljaj prirode. Senryu ima istu formu kao haiku, no duh mu je satiričan, duhovit i načelno je vezan za društvo. Haiku nizovi su haiku koji su srodni i međusobno interferiraju, no na neizravan način. Rengay je oblik američke kratke renge sa šest kitica, a ime je dobio po izumitelju imenom Gary Gay. U SAD-u je prilično popularan, a radi se o lančanom pjesništvu sa zajedničkom temom i naslovom koji tu temu iznosi.

- Na koji je način ova neobična suradnja utjecala na vas ili vas možda na neki način i promijenila?

- Michael: Haiku je povijesno evoluirao iz duže pjesničke forme koja je napisana suradnički. Sustvaranje je specifična vrsta suradnje koja nagrađuje strpljenje, neovisnost i prilagodbu, tri kvalitete za koje smatram da značajno obogaćuju iskustvo zajedničkog pisanja te iskustva svakodnevnog života.

Međutim, najvažnije je pozitivno i lijepo prijateljstvo s Tomom i Dejanom, koji su sada, na sreću, dio mog života.

Haiku pedigre

- Dejan: Bila mi je privilegija i čast surađivati s takvim eminentnim i iskusnim majstorima zavidnog haiku pedigrea. Mogu reći da sam puno naučio, okušao sam se i u novim formama. Također, u tom vremenu sam ostao bez oca i prolazio kroz jedno teško razdoblje, pa mi je takvo zajedničko pisanje, suradnja i druženje jako pomoglo.

- Tomislav: Uvijek je dobro steći dobre prijatelje, a zajedničko stvaranje sliči zadovoljstvu nekog vokalno-instrumentalnog sastava koji je, na primjer, otprašio dobar koncert.

- Tko su ostali suradnici na knjizi?

- Michael: Nina Šestanović je naslikala upečatljivu sliku punu kolorita koju smo reproducirali na korice NEXUS haiku i koja zorno ističe knjigu, dok vizualno odražava mnoge teme i motive iz zbirke: sveprisutna priroda, ljudske tvorevine, stazica za putovanje i tunel prema budućim odredištima. Ninine minimalističke skice interijera stilski su suputnici mikropjesama. Sanela Pliško je napisala sugestivan predgovor koji uspostavlja povijesnu književnu pozadinu, prenosi detalje osobnih odnosa, predstavlja kulturološki kontekst te daje pregled i uvid u procese stvaranja. Sveukupno, ovi aspekti grade za čitatelja čvrst temelj prije predstavljanja samih pjesama.

- Kao haiku autori, puno objavljujete u raznim časopisima i portalima, gdje dolazi do umjetničke konfrontacije s drugim autorima. Koliko to pomaže što se tiče same kvalitete uradaka?

- Dejan: U mainstream književnim medijima se nažalost ne govori puno o haiku, što nas čini svojevrsnom pjesničkom supkulturom. Istina je da je haiku scena danas vrlo živa i bogata, ne samo kroz natječaje gdje se šalju radovi, nego još više kroz mnoga knjižna izdanja, brojne publikacije i online platforme, gdje se pjesnici, ali i drugi ljubitelji japanskih formi, upoznaju, čitaju i prate. Tako se uči i promišlja i o vlastitom izražaju.

Davno ispitani stavovi

- Tomislav: Ne mogu reći da dolazi, barem ne često do konfrontacije. Načelno konfrontacije mogu pomoći kao i odmoći. No, u svakom slučaju su potrebne kada stvari postanu previše ustajale. Tako su rasprave o tradicionalnom i modernom haiku način da se preispituju davno ispitani stavovi, da ih se možebitno nadopuni. Ili čak napusti.

- Michael: Niz stilova, glasova i sadržaja objavljenih djela, odabranih od pisaca koji žive širom svijeta, izražava razgranato bogatstvo kreativnosti. Takva raznolikost potiče i nadahnjuje kontinuirani razvoj haiku forme, koja se, kao i svako živo biće, razvija kroz vrijeme.

- Opišite najkraće, što vama znači haiku kao dio vašeg života?

- Michael: Čitanje i pisanje haikua značajno su pridonijeli kvaliteti mog života. Njegov naglasak na usredotočenom promatranju i pozornosti na detalje pomogao je razviti duboko uvažavanje onih trenutaka svakodnevnog života koji bi se inače mogli lako previdjeti, uzeti zdravo za gotovo ili potpuno zanemariti. Također je došlo do snažnog zajedničkog ispunjenja kroz dijeljenje haikua, kroz čitanje ili pisanje, s globalnom haiku zajednicom. Haiku povezuje ljude diljem svijeta bez obzira na individualne ili kolektivne razlike i služi kao važan graditelj mostova raznolikosti i uključenosti.

- Tomislav: Haiku je usputno sredstvo zabilježena doživljaja. Nekad ga napišem ili izgovorim u pametni kretoglas. Ili ga pokušam zapamtiti, ne kao gotov oblik, nego kao osnovnu ideju. No, nedavno sam izračunao da sam potrošio puno više vremena na haiku negoli što sam mislio. Ne razmišljam što mi znači. On je ono uvijek novo što vidiš, čuješ, uočiš, pomirišeš – doživiš!

- Dejan: Pišem, promišljam i živim haiku nekih 14 godina. Haiku me naučio i potaknuo gledati, slušati, mirisati, kušati, dodirivati i osjećati svijet onakvim kakav jest kroz različite perspektive i ishodišta. Haiku usporava i smiruje um i tijelo, potiče znatiželju te osvješćuje ljepotu svega i svačega: malog ili velikog, primjetnog ili skrivenog, savršenog ili nepotpunog. Haiku je doživljaj i kao takav neminovno utječe na vlastiti odnos prema samome sebi, bližnjemu ili strancu te prirodi koje smo dio.

Povezane vijesti

• Cilj je potpora u osposobljavanju učenika za razvijanje kulture gledanja i promišljanja filmova
• U KINU VALLI Frano Živković, Roya quartet i Noel Šuran
• Opera iz Meta i baleti iz Boljšoja u pulskom kinu