Mogu slobodno reći da sam na poslu možda bio među onima koji su najviše pazili na mjere. Ali, i ne samo na poslu, nego i vani. Sve sam činio po propisu. Na koncu sam se ipak zarazio.

To mi zvuči suludo, poput nekog filma komedije: paziš, soliš pamet drugima, dio njih ni ne vjeruje da koronavirus postoji, a dio smatra da je to samo globalna teorija zavjere, Billa Gatesa, čipiranja i sličnog.

Pokušao sam u nekoliko navrata shvatiti i tu vrstu razmišljanja, ali je još nisam dokučio. Ljudi su, jednostavno, takvi i kad im u najvećoj nadi i dobroj namjeri pokušaš objasniti problem - problem ispadneš ti. Glup si, širiš paniku, oni imaju sestričnu u Njemačkoj, pa i nije baš tako kako se misli i piše, a ti radiš u mediju i cilj ti je dezinformirati narod. Rodbina potpisuje nalaze obdukcije da je netko umro od korone, jer ako tako nešto potpišeš - dobit ćeš novac. Bla, bla, bla…

Kao, oni su pročitali ovo, statistike govore ono, gdje bi nam bio kraj kad bismo takve "stručnjake" imali u vrhu države. Med i mlijeko bi tekli našim ulicama, ne bi bilo zaraze, gladnih i nezaposlenosti, industrija bi cvala, ne bi Istra živjela samo od turizma... Shvaćate zašto to govorim? Zato jer mi je, a pogotovo otkad sam pozitivan, takvih "stručnjaka" puna kapa.

Sve ovo što se oko nas događa vraća nas na onu staru i uvijek aktualnu mantru - sve je ok, dok je moja guzica na miru. Takva je većina, takav i ja znam ponekad biti, takvi su mi pojedini prijatelji...

Da se ovo ne bi razvilo u raspravu s ovima koji su nedavno otkrili da i na internetu mogu liječiti svoje frustracije, samo ću se držati činjenica, točnije kronologije onoga što me zadesilo. Inače, zbog prirode posla jedan sam od onih koji od početka prate epidemiju koronavirusa.

Dakle, sve je krenulo viber porukom jednog jutra.

"Prijatelji pozitivan sam na koronu. Epidemiolog će vas sve nazvati...". Bila je to poruka prijatelja koji nam je pisao u grupu na viberu. Članovi te grupe par dana ranije bili su na ručku, pola njih na otvorenom, pola u zatvorenom. Taj naš, nazvat ću ga, nulti kolega, prvi je osjetio simptome. Krenuo se testirati, a ubrzo su za njim krenuli i ostali. Kako sam se osjećao u tom trenutku? Ne znam ni danas. Čudno. Najprije sam samom sebi rekao - nema šanse, meni nije ništa. No, ipak sam odmah poduzeo sve mjere da se odvojim od ukućana u zasebnu prostoriju, da ne koristimo zajednički toalet, stavio sam masku, pa čak i rukavice.

Kad je stigao poziv epidemiologa sve je to postalo i službeno. Činilo nam se, meni i supruzi, da nas tako nešto ne može zadesiti. Da se to događa samo nekom drugom. Cijeli tjedan djeca nisu otišla u školu i vrtić. Iako nam je epidemiologinja rekla da kontakti kontakata mogu slobodno izlaziti.

Ta sloboda ih je koštala tračeva, pa su stoga moja supruga i djeca ubrzo "viđeni kako se šeću po Verudeli, a moraju biti u samoizolaciji. Neodgovorni su". Neistina i kleveta. O toj temi bolje da sad ne pišem.

I tako je počela dosadna samoizolacija. Radio sam od kuće jer nije bilo nekih simptoma koji bi mi to priječili. Doduše, dva tjedna prije odradio sam jednu antibiotsku kuru za moj standardni problem sa sinusima i, baš treći dan samoizolacije, ti sinusi su se vratili. Nakon što je od ponovne pojave upale proteklo nekoliko dana, a bolovi su perzistirali, nazvao sam svoju doktoricu i zatražio da mi opet, ako je moguće, propiše neki lijek. Ubijala me, naime, glavobolja. Ona je pak rekla da se odem testirati na koronavirus.

Naime, osobe u samoizolaciji, koliko sam shvatio, ne moraju na testiranje ako ne razviju simptome bolesti, što je i logično. Tada se stvar počinje komplicirati: već se bližio kraj mojoj samoizolaciji, glavobolja je prošla, ali taman pred testiranje počeo sam gubiti osjet njuha i okusa! Ali i to sam pripisao mojim sinusima, jer mi se tako nešto i inače događalo. Međutim bio sam u krivu. Dan prije nego li sam trebao izaći na slobodu, dobio sam pozitivan nalaz testa. Potvrđena mi je korona!

E sad sam ja trebao obavijestiti sve svoje kontakte, prije toga povući ženu i djecu hitno kući u samoizolaciju, javiti opet na posao da sam zaražen... Pa sve to objašnjavati roditeljima, rodbini, prijateljima... Nikad kraja. I još uvijek triput dnevno punim mobitel. Viber, pozivi, facebook - ljudi, na bolovanju sam! Naporni ste.

Budući da stalno komuniciram s prijateljima iz, tako ću je nazvati, zarazne grupe na viberu, iskustva smo razmjenjivali konstantno, dan i noć. Mogu reći da je nas par imalo više sreće u odnosu na ostale. Za razliku od njih, nisam imao povišenu temperaturu i proljev, nisam imao neke teže bolove u kostima i želucu, osim tegoba kao za vrijeme gripe. Nije mi bilo slabo koliko je to bilo njima. Imam osjećaj da sam stalno prehlađen, a vjerojatno zbog tolikog boravka u zatvorenom i nemam nešto previše snage.

Najpozitivnija stvar u svemu je ta da sam se odmah maknuo od svih pa se, na sreću, stariji članovi obitelji i oni iz rizičnih skupina nisu zarazili. To je najvažnije. Najvažnije je i da, hvala Bogu, supruga i djeca nemaju koronu.

No, to ne znači da netko od njih u bliskoj budućnosti neće biti zaražen. Takva je sad situacija na terenu. Bolest se širi, dio ljudi se ne drži mjera, ne shvaćaju koliko je korona zarazna bolest. Ne shvaćaju da je za neke to, istina, blaža prehlada, ali to ne znači da će netko drugi, stariji, bolesniji, a moguće i mlađi, jednom zaražen imati velikih zdravstvenih problema. S današnjim danom svi moji prijatelji izašli su iz izolacije, ali nisu baš svi potpuno dobro. Neki su, poput mene, izgubili osjet njuha i okusa, a bili su negativni. Neki su u startu bili negativni bez nekih bitnih simptoma, a sad im nije baš dobro.

Dakle, svatko je reagirao drugačije, pa je stoga vrlo opasna tvrdnja da je riječ o prehladi. Evo, još slijedeći tjedan moram biti odvojen od obitelji jer njima ne ističe samoizolacija, a i ja se po preporuci epidemiologa trebam suzdržavati od kontakta s ljudima.

Ako ta izolacija, gubitak njuha i osjeta okusa budu jedine posljedice moje zaraze, bit ću jako zadovoljan. Moglo je biti i gore.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast