Piše Zlatko Crnčec
Ljudi, stanite malo na loptu
(Darko Jelinek, Davor Kovačević)
Kao da netko želi od Hrvatske napraviti Srbiju. Kao da se očajnički traži nekakav hrvatski pandan "slučaju nadstrešnica" koji je poslužio kao katalizator za pobunu prvo srpskih studenata, a potom širih slojeva društva protiv aktualne tamošnje vlasti kojoj je na čelu Aleksandar Vučić. Pobunu koja Srbiji nije donijela ništa dobro, a pitanje je hoće li i nakon sljedeće nedjelje kada se tamo održavaju parlamentarni izbori. Neki tamošnji vodeći oporbeni glasovi otvoreno govore o tome da će u slučaju pobjede Vučića i njegove suradnike "juriti po ulicama", što je otprilike nešto slično onome na što Marin Miletić misli kada govori o tome da ljude koji su se toliko ogriješili o državu treba objesiti, da vise na trgu, da ih ptice jedu kako bi što duže živjeli, odnosno što duže umirali u mukama. Jer da tako treba postupati sa svima koji su izdali svoj narod. Ukratko, revolucionarna pravda. Kao ona iz 1945. kada se ognjem i mačem obračunavalo s "narodnim izdajnicima". Malo je čudno da takve stvari zagovara Miletić, zastupnik stranke koja je itekako osjetljiva prema žrtvama "pravde" kakva se provodila u proljeće 1945. godine.
Ali vratimo se paralelama sa Srbijom. Dakle, dio tamošnje oporbe otvoreno najavljuje da će ako izbore izgubi krenuti u nasilno osvajanje vlasti. Naravno, lako je moguća situacija da Vučić te izboreo ukrade. Da lažira rezultate i proglasi pobjedu. Ne bi to bilo ništa čudno. Ali nešto tako bi se ipak valjda trebalo dokazati prije nego se ljude pozove na napad na Narodnu skupštinu. Zaista se svašta tamo može dogoditi. Čak i građanski rat.
A kao da neki u Hrvatskoj žele da naša zemlja krene u sličnom smjeru. Radikalna desnica i radikalna ljevica kao da zajednički rade na tome. Ovakvih društvenih podjela u Hrvatskoj nije bilo ni 1989. ni 1990. Kao što nije bilo ni ovako radikalnih izjava nalik Miletićevoj. Barem ne iz nekakvoga političkog mainstreama u kakav svakako kao saborski zastupnik, makar i oporbeni, spada i Miletić. Te 1990. s vlasti je silazila stranka koje je bila na vlasti 45 godina i za to vrijeme napravila neke prilično gadne stvari. Ali čak ni krajnja hrvatska proustaška desnica nije tada prijetila da će komuniste vješati po ulicama da ih ptice jedu i da umiru dugom i bolnom smrću. Čak i u ta ipak prevratnička vremena hrvatsko je društvo pokazalo puno veću zrelost nego što je pokazuje sada. Prema onom iz 1990. današnje društvo kao da se infantiliziralo. I kao da se unazadilo. Kao da je postalo tvrđe, puno manje tolerantnije nego onda kada je izlazilo iz razdoblja bez demokracije dugog 49 godina. Iza nas je 36 godina demokracije.
Uglavnom traženje hrvatske verzije srpske nadstrešnice je jedna pogubna i jako opasna stvar. Ako se želi, recimo, od slučaja Gospić raditi nekakav fokus za okupljanje svih nezadovoljnika aktualnom vlašću, to je potpuno legitimno. Ali koristiti taj fokus za kreiranje besmislene i krajnje štetne aktivnosti poput one koju već par godina upražnjavaju takozvani blokaderi u Srbiji, duboko je protivno elementarnim interesima svih građana Hrvatske. A govoriti o vješanjima i pticama koje kljucaju po utrobi obješenih je krajnje opasno. Hrvatska je još uvijek demokratska zemlja. I ako netko želi vlast mijenjati, na raspolaganju ima demokratske instrumente kojima to može postići. I ako netko smatra da je domaće pravosuđe sporo i uvezano, što i nije daleko od istine, opet i tu ima drugih načina da se netko privede pravdi bez da ga nekakva divlja gomila zgrabi i onda objesi. Za nadati se je da je Miletića ponijelo. Da ga je prebacilo. I da će u sljedećem razdoblju ipak malo pripaziti što govori. I kakve bi posljedice to moglo izazvati. Da će pripaziti i on, ali i neki na strani u političkom smislu suprotnoj od njega. Jer i tu ima svega i svačega. Ljudi, ta saborska fotelja i sve što uz nju još ide, ipak vam valjda nije toliko vrijedna da bi zemlju zbog nje tu i tamo ozbiljno pogurali prema građanskom ratu. Dajte, stanite malo na loptu. Bit će bolje i vama i nama. Možete vi to.
