Piše Rudolf Frančula
Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Tko je slomio kralježnicu hrvatskom pravosuđu?
(Arhiva Glasa Istre, Pexels)
Nakon objave kandidatkinje prof. Zlate Đurđević uslijedile su mnoge reakcije koje su bile sve redom izrazito pozitivne.
U istom broju "Nacionala" objavljen je i članak novinara Dragana Đurića pod naslovom "Milanović uvjeren da je Sessa dobio Plenkovićev mig za još jedan mandat na čelu Vrhovnog suda".
Neću prepričavati sadržaj tog članka, već ću citirati dio izjave Krunislava Olujića, kojeg je autor članka predstavio kao predsjednika Vrhovnog suda od 1995. do 1997. godine.
Prije citiranja Olujićeve izjave moram napomenuti da je on obnašao, prije dužnosti predsjednika Vrhovnog suda, dužnost Javnog tužioca Hrvatske, i da je bio, kao Javni tužilac Hrvatske, autor prijedloga iz 1995. godine sastava (cijelog) Državnog sudbenog vijeća na čelu sa Antom Potrebicom. To je Državno sudbeno vijeće 1995. godine izvršilo sramotnu čistku sudaca Vrhovnog suda, ali u nastavku i u svim drugim sudovima u Hrvatskoj. O tom njegovom nezakonitom postupku i njegovom ponašanju u to vrijeme, pisao sam u poglavlju o Vrhovnom sudu. Usput sam "okrznuo" tj. spočitnuo mu njegovu ulogu i ponašanje u pravosudnim čistkama tih godina, u jednom kasnijem novinskom članku objavljenom u Glasu Istre, u kojem sam pisao o ponašanju Ivana Milanovića kao člana DSV, te 1995. godine. Krunislav Olujić mi je odgovorio u "Novom listu", kojom prilikom je iznosio neistine, prešućivao svoj "doprinos" u "čišćenju" sudaca, vrijeđao me, omalovažavao. Odgovorio sam mu na te objede i laži. Time je naša polemika završena. U izjavi koju ću citirati, on mijenja "ploču", vrlo kritički govori o provedenom reimenovanju sudaca i nastalim posljedicama koje traju do današnjih dana, Olujić međutim PREŠUĆUJE svoju osobnu sramotnu ulogu koju je odigrao u toj izrazito prljavoj raboti, za što je bio nagrađen pozicijom predsjednika Vrhovnog suda, s koje je nakon dvije godine - najuren.
Krunislav Olujić u svojoj izjavi novinaru "Nacionala" daje podršku Predsjedniku Milanoviću, a posebno negativno govori o sudbenoj vlasti, Vrhovnom sudu i predsjedniku tog suda Đ. Sessi.
Finalni dio izjave Krunislava Olujića glasi:
"…U drugoj polovici devedesetih godina hrvatskoj sudbenoj vlasti slomljena je kralježnica provođenjem generalnog postupka reimenovanja, a koje je provelo Državno sudbeno vijeće na čelu sa Antom Potrebicom.
Tada je provedeno generalno reimenovanje svih pravosudnih dužnosnika, što je bila i najveća čistka u hrvatskom pravosuđu. Umjesto da stvaramo odgovorno i jako hrvatsko pravosuđe, prevladala je koncepcija stvaranja Tuđmanova HDZ-ova stranačkog pravosuđa. Umjesto zakonom propisanih kriterija stručnosti, neovisnosti, vjerodostojnosti za izbor pravosudnih dužnosnika izabran je prevladavajući kriterija stranačke poslušnosti, stranačke iskaznice i vjerske krštenice ljudi u četrdesetim i pedesetim godinama. Po kriteriju političke podobnosti počelo se stvarati HDZ-ovo poslušničko pravosuđe. Umjesto da imamo pravosuđe koje je jedno od triju ravnopravnih vlasti, imamo poslušničko pravosuđe u odnosu na zakonodavnu izvršnu vlast…"
Kada sam čitao, i sada prepisivao, riječi koje je izgovorio o pravosuđu Krunislav Olujić, moram priznati kako su mi zvučale i zvuče istinitim, i osobno bih ih potpisao.
S druge strane prožima me ogorčenje i bijes jer ih je izgovorio čovjek koji je imao jednu od glavnih uloga u tim čistkama i stvaranju HDZ-ovog poslušnog pravosuđa. Tu svoju sramotnu ulogu koju je odigrao kao visoko pozicionirani pravosudni dužnosnik i Javni tužilac Hrvatske i predsjednik Vrhovnog suda te član partije - HDZ-a, Krunislav Olujić "hrabro" prešućuje. Sve to govori i o njegovim etičkim osobinama - vrlinama. Svojim postupkom - postupanjem vezanim za pravosuđe (Vrhovni i Ustavni sud) predsjednik Republike Zoran Milanović ulijeva barem (neku) nadu da će se pokrenuti određeni proces u pravcu toliko potrebne reforme sudbene vlasti.
Na kraju ovog teksta opisati ću jedan susret sa predsjednikom Županijskog suda u Puli Robertom Fabrisom koji ilustrira, na svoj način, sadašnje stanje u sudbenoj vlasti.
U rujnu mjesecu 2023. godine zamolio sam Roberta Fabrisa da me primi, što je on i prihvatio, te zakazao susret na kraju radnog vremena. Došao sam u njegov ured, ali prije toga sam svratio u raspravnu dvoranu suda, u kojoj sam bio bezbroj puta kao sudac, a kasnije kao odvjetnik. Vjerovao sam da ću u toj dvorani uskoro istarskim sucima i javnim tužiocima predstaviti svoje knjige "Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike" i "Moje polemike". Kada sam ušao u kabinet predsjednika suda Roberta Fabrisa, nakon par kurtoaznih rečenica, rekao sam kako želim prezentirati knjige u raspravnoj dvorani suda i to sucima, javnim tužiocima i njihovim zamjenicima s područja Županijskog suda. Zamolio me da mu podrobnije opišem prezentaciju, posebno ga je interesiralo tko će govoriti. Odgovorio sam mu da bi knjigu prezentirali autori pogovora: Milan Rakovac, Ante Nobilo, prof.dr. Aldo Radolović, Ivan Herak, Čedo Prodanović i ja kao autor.
Nakon što sam nabrojao one koje sam mislio pozvati da prezentiraju moje knjige, predsjednik Županijskog suda je kazao kako se on protivi da govori Ivan Herak "…zato jer ja mislim i danas da je on kriv za ono za što je bio optužen i ne želim da dođe i govori u dvorani u kojoj se vodila rasprava protiv njega…" Bio sam zatečen, šokiran ovakvom reakcijom Roberta Fabrisa. Digao sam se, kazao sam kako me je šokiralo ono što je rekao o Ivanu Heraku, podsjetio sam ga da je Ivan Herak pravomoćno još pred 20-ak godina oslobođen optužbe za ono zbog čega je bio optužen i da se radi o uglednom i časnom čovjeku.
Razgovor sam završio riječima "…bez Heraka moje knjige neće biti prezentirane u Vašem sudu…", te sam bez pozdrava izašao. Posebno me frapirala i činjenica da je Robert Fabris "osudio" Heraka, iako nikada nije bio kazneni sudac.
*Nastavak u sljedećem broju
