Nakon više od 40 godina, novi val i dalje zapljuskuje obale kolektivne memorije nekadašnjeg zajedničkog prostora koji je ostao kulturno povezan i nakon raspada federacije.

Od dokumentarca "Sretno dijete" Igora Mirkovića preko preranog odlaska Vlade Divljana do recentnijih polemika Branimira Johnnyja Štulića i Borisa Leinera nakon što je ovaj drugi objavio knjigu "Sve bio je ritam".

Gurnimo u taj narativ i uspješno prikazivanje filma "Tusta" Andreja Korovljeva o pokojnom pjevaču KUD Idijota te spomenimo recentna reizdanja albuma grupe Paraf koja se nakratko ponovo okupila i koncertirala. Tu je i popularna serija "Crno bijeli svijet" čiji je naziv inspiriran jednim od ranih hitova Prljavog kazališta.

Novi val i dalje intrigira generacije koje su bile dio njega, ali i one koje to nisu. Jugoslavenska novovalna glazba se i dalje sluša, knjige se i dalje pišu, dokumentarci se i dalje snimaju, iako odmah treba podsjetiti da novi val nije obuhvaćao samo glazbu, nego i kazalište, likovnu umjetnost i film.

Recimo da nekome tko o novom valu ne zna ništa na koncu proradi znatiželja gdje bi mogao tu znatiželju utažiti.

"Zamisli život.." s podnaslovom "Novi val – prva generacija" koju je znalački napisao iskusni beogradski rock novinar Dušan Vesić, bila bi dobar izbor. "Zamisli život...", kao referenca na pjesmu grupe Film, naziv je koji je knjiga iz nekog čudnog razloga dobila u hrvatskom izdanju, jer se u originalu zove "Bunt dece socijalizma", što je naslov koji puno bolje pogađa suštinu cijelog Vesićevog istraživanja, iako ovaj hrvatski naziv djeluje kao pogodak na prvu loptu, odnosno malo je jasniji za onog tko ne ide dalje od pregledavanja naslovnica kada traži knjigu.

Kad smo već kod toga, ako se već išlo na prevođenje na hrvatski, zašto su onda izjave srpskih aktera novog vala puštene u originalu?

To su neke nekonzistentnosti koje malo bodu oči, ali na svu sreću, izgleda da su jedine. Vesić je odrastao s novim valom, živio ga i o njemu pisao. Svih ovih desetljeća izbrusio je svoj stil pa kao što je nekada znao tečno pisati članke za novine, danas jednakom lakoćom slaže čitave knjige. "Zamisli život..." odnosno "Bunt dece socijalizma" nije njegova prva knjiga, a ovdje se zadržao na prvoj i najvažnijoj etapi domaćeg novog vala od 1977. do 1982. zaključivši priču s podsjećanjem što je bilo s najvažnijim akterima.

Kad je Vesić knjigu predstavljao u Puli, neki su ostali zatečeni koliko je obimna, s oko 330 stranica, no autor je složio ovu knjigu tako da se vrlo lako čita, a može biti zanimljiva i onima koji nisu imali direktne veze s novim valom.

Zahvaljujući zanimljivim detaljima, "Zamisli život..." se na trenutke čita kao roman, s danas poznatim likovima za koje se ovdje opisuje kako su se formirali i u kratko vrijeme ostavili jasan i prepoznatljivi trag na sceni.

No, u ovom "romanu", da još samo malo iskoristimo tu usporedbu, pored mnogih pozitivaca, nema glavnog opakog negativca iako ima nekih svadljivaca i smetnji u komunikaciji među protagonistima. Bunt koji ta djeca pod krovom i unutar oljuštenih zidova socijalističke ideologije, iskazuju, ne ide za tim da tu kuću sruši nego da je preuredi.

Nema tu nekih radikalnih poteza od strane vlasti, poput zabranjivanja albuma ili bacanja u zatvor autora pjesama, iako je kao određeni instrument ćudoredne partijske kontrole služio tzv. porez na šund koji bi određivala posebna komisija i što bi dizalo cijenu ploče.

Zabranjena je svega jedna pjesma, podsjeća Vesić i to "Radnička klasa odlazi u raj" grupe Haustor, ali to je više bila samoinicijativna revnost nekog nižeg birokrata nego nalog odozgo. Radi svega toga, na tu pobunu Vesić gleda pomalo ispod oka jer ako su protagonisti novog vala i bili buntovnici, svoj su bunt usmjeravali u suradnji s državnim institucijama, počevši od samih diskografskih kuća koje su bile u državnom vlasništvu.

"Kakav je bio odnos novog vala i režima? Uglavnom srdačan, s povremenim lakim krizama, kao u svakom sretnom braku", piše Vesić koji novovalnu pobunu u Jugoslaviji vidi kao kulturnu pobunu protiv gluposti sistema, bez namjere da ga osporava.

Zato je tadašnja mladež svoju energiju usmjerila kroz bendove, ali i kroz časopise kao što je bio Polet, okupljališta poput Zvečke, kazališne projekte poput onog Kugla glumišta, a trag je ostao i na filmu "Dečko koji obećava".

Iako se uspješno drži od padanja u euforiju (a "Euforija" je i naziv jednog poglavlja), vidljivo je koliko je autoru važno ovo razdoblje, jedino što ponekad ide možda malo previše u analiziranje pojedinih albuma kako bi dokazao njihovu važnost što djeluje poput uspornika na cesti, no cijela priča nikada ne digresira toliko da bi izgubila na zanimljivosti.

Idoli, Azra, Film, Pankrti, Pekinška patka, Haustor, Lačni Franc, Električni orgazam, Prljavo kazalište, Paraf, Termiti, Parlament... pa čak i Bijelo dugme koje također nije odoljelo da zaplovi strujama novog vala – svi ti bendovi uz mnoge druge su ovdje spomenuti i posvećena im je dužna pažnja. Nitko nije zanemaren, bilo kao grupa ili kao pojedinac.

Vlada Divljan, Johnny Štulić, Jasenko Houra, Pero Lovšin i svi ostali akteri ovdje su spomenuti i predstavljeni te knjiga prati njihov razvoj. Njihove toliko različite osobnosti su ključne za razumijevanje njihovih postupaka, a time i za razumijevanje kako se Novi val uspio podići na noge i tako jako zatresti jugoslavensku scenu. Bio je jedinstven, ali Vesićeva knjiga otkriva koliko je zapravo bio heterogen, toliko nevjerojatno različit unutar sebe.

Nije to bio samo odjek tada popularnih punka i skaa, nego plod domaće kreativnosti, no nevjerojatno je kako da se pored svih tih razmirica, različitih ideja i stalnih promjena postava (čemu je često kumovala i činjenica da su mladići tada morali odslužiti vojni rok), uopće nešto uspjelo izroditi.

Zanimljive su zato priče kako je nastao legendarni "Paket aranžman", album koji je predstavio tri ključna beogradska novovalna benda – Idole, Električni orgazam i Šarla Akrobatu iz kojeg će kasnije nastati Disciplina Kičme i Ekatarina Velika.

Revival Novog vala, ako se tako može nazvati interes za jedan pokret koji je odavno završio, još nije izgubio na svojoj snazi. Ovo nije enciklopedija, ali može biti dobar pregled nekome koga ovo razdoblje i ovaj stil zanimaju.

Drugo je sada pitanje kako će reagirati oni koji jesu bili dio toga i koje će mu zamjerke naći, te koliko će biti onih kojima će ova knjiga poslužiti kao karta za putovanje na Nostalgija ekspresu, tim više što se radi o izvornom žanru koji bi se na području bivše države pojavio, kako piše autor, čak i da se slična glazba prije toga nije pojavila u Engleskoj.

Ovo zvuči prilično pohvalno, no Vesić u zaključku svoje knjige otvoreno kaže da je "društveno-politički značaj novog vala danas precijenjen".

Inače, Vesić ne bježi ni od toga da s očitom dozom iritacije spomene kako se danas pišu hvalospjevi Štulićevoj "borbi protiv sistema", za koju autor knjige kaže da nije postojala. Štulić se u međuvremenu očitovao i u podužem osvrtu sasuo drvlje i kamenje. Sigurno će biti još onih koji će imati štošta za dodati Vesićevoj priči, kolikogod da se ovaj trudio biti objektivan, sigurno da neće svi biti zadovoljni. Novi val je završio, ali polemike o njemu još su vrlo žive.

Povezane vijesti

• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi