Njegove pjesme, navodi Milorad Stojević, nisu karakteristične, dao se na filozofičnost. Naveo je da je kod Drage prisutan specifičan humor, a njegov lik Zvane Lakodelca je posebno kreirani lik. Kod Orlića, ističe Stojević, ima elemenata pučke književnosti, posebne su i njegove erotske priče
Vrlo emotivno, nadahnuto, sadržajno i zanimljivo bilo je na Sa(n)jmu u petak navečer kada je u sklopu programa "Istra ispod kore" predstavljena knjiga "Arabeska: je li stariji pijesak ili vjetar?" nedavno preminulog pjesnika, književnika, novinara, urednika, gastro-kritičara, novinara i štošta drugo Drage Orlića, kojemu je Sa(n)jam ove godine i posvećen.
Uz moderatora Aljošu Pužara, o Orliću su govorili i Milorad Stojević, Orlićeva kćerka Ivona, a stihove iz novoobjavljene knjige kazivala je Petra B. Blašković.
- Ovogodišnji je Sa(n)jam posvećen polikreativcu, pjesniku, slikaru, gastronomu, prevoditelju, nezaboravnom Dragi Orliću, a treba istaknuti da je ova zbirka napisana 99,9 posto na književnom jeziku, kazao je Aljoša Pužar tijekom ovog vrlo sugestivnog predstavljanja, koje je ganulo prisutnU publiku jer se o Dragi govorilo kroz razne aspekte njegova života i djelovanja. U publici su bili brojni njegovi kolege i prijatelji iz raznih krajeva Istre.
Prikazana su i dva njegova filma koja je realizirao u Filmskom klubu "Jelen" i koje publika nije imala do sada prilike vidjeti, a Petra B. Blašković, poznata pulska glumica s osječkom adresom čitala je stihove iz njegove najnovije, posthumno objavljene knjige.
- Ne znam točno kako su tatine knjige nastajale, znam da je godinama redovito pisao kolumnu "Lipi moj" za La kost, sve uvijek uz veliku podršku prijatelja Gorana Prodana, a cijelo je vrijeme pisao i po dvije i više knjiga istovremeno. Tema ove posljednje knjige je kako vrijeme prolazi, dok je erotika suzdržanija nego inače. Tu je i pjesma za Uliku, moja kćerka je Ulika kao i Dragova baka. Ganulo me što sam večeras vidjela film "Julija i Julija" o dvjema lezbijkama koji je snimio moj otac, jer nisam nikada ranije vidjela to ostvarenje. Taj moment njegova stvaralaštva nisam do sada poznavala. Budući da sam sa znanstvenog aspekta obradila fenomen Francija Blaškovića, oca sam promatrala i kroz prizmu Francija i njihovog odnosa te načina funkcioniranja. Oni su bili napredni s vremenom, a i moja mama i Francijeva Arinka su uvijek bile prava logistika, brinule su se za sve. Njihove teme, njihovi diskursi, sve je to bilo napredno, bili su aktivisti, autentični kroz govor, svestrani, otkačeni, ali vrlo privrženi svojim obiteljima, posebno odgoju djece. Uvijek su im djeca bila jako bitna, kao i obitelj. Pisali su i raspravljali bez problema o pucama u godinama kada su imali problema s prostatom, imali su zajedničke motive, izvrsno su se razumjeli, slagali, kazala je u svome vrlo emotivnom govoru Ivona Orlić prisjećajući se nezaboravnog Drage Orlića.
Milorad Stojević kazao je da je kod Drage uvijek prisutan humor, erotika, u nekim djelima i neka vrsta pornografije te da ima tu dosta nadrealnog, u duhu glagoljaške tradicije. Njegove pjesme, navodi Stojević, nisu karakteristične, dao se na filozofičnost. Naveo je da je kod Drage prisutan specifičan humor, a njegov lik Zvane Lakodelca je posebno kreirani lik. Kod Orlića, ističe Stojević, ima elemenata pučke književnosti, posebne su i njegove erotske priče.
Petra Blašković kazala je da je poznavala Dragu od ranog djetinjstva, te da je bio poseban u svemu i po svemu.
- Bio je dobar očev prijatelj, toliko su toga radili zajedno, imali su snažno, nesvakidašnje prijateljstvo, upoznala sam potpuno drugu dimenziju Istre, zavičajnosti kroz njihov odnos i rad, nadopunjavali su se, bili ispred vremena, uvelike nas je obogatio, moje roditelje, mene, moju kćerku, on nas je definitivno sve obogatio. Za neke su stihove znali samo on i Franci, pomislimo na "Vamos a bailar el balo de la prostata", bili su bez dlaka na jeziku u toj njihovoj suradnju, međusobnom odnosu, koji je bio složen, kazala je Petra Bernarda Blašković.
O tome koliko je Drago bio poseban, iz publike se javio Milan Rakovac, govoreći o njegovom jezičnom izričaju te o snazi stvaralaštva, kako je bio ispred vremena, predvodnik nečeg posve novog.
Na kraju su dvije kćerke umjetnika, Dragova Ivona i Francijeva Petra zajedno otpjevale pjesmu za svoje očeve.