U Austriji su se tek 80-ih godina počeli baviti upletenošću Austrije u nacionalsocijalizam. Dugo je trebalo da se o tome počne razgovarati. Austrijanci nisu bili žrtve nacizma već su sudjelovali u uništavanju, u logorima smrti, ili su to podržavali, kazala je autorica

Uz iznimno zanimljivo uvodno povijesno/traumatsko osvjetljavanje južne Koruške, time i licemjerne Austrije (da ne upotrijebimo neku težu riječ) odnosno njene nacističke uloge spram austrijskih Slovenaca te njihovog partizanskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu, preksinoć je na pulskom Sajmu knjige svoj roman "Anđeo zaborava" bez dlake na jeziku predstavila austrijska Slovenka Maja Haderlap. Taj je povijesni kontekst, kako je rekla autorica, nužan za razumijevanje njenog romana.

Između dviju strana

Uz lik bake i unuke u glavnom narativnom toku, ovaj autobiografski roman o odrastanju u brdima južne Koruške priča je i o koruškim partizanima, koji su bili dio šireg Titovog antifašističkog i oslobodilačkog pokreta "s one strane Karavanki" te jedini vojno organizirani otpor protiv nacionalsocijalizma na tlu Austrije. Da bi saveznicima nakon rata dokazala da je imala pokret otpora, Austrija se pozvala na Slovence. A da je iste te nacionalne osviještene Slovence austrijska država prethodno držala neprijateljima te ih u južnoj Koruškoj etnički čistila od 1942. godine, a onda i regrutirala u Wermacht, šaljući ih u pakao istočnog bojišta.

Autorica je pulskoj publici pojasnila da su ti koruški Slovenci, po povratku s istočnog bojišta, dijelili svoja traumatična iskustva sa sunarodnjacima u južnoj Koruškoj, a ovi su dezertirali, odlazili u šumu te se pridružili partizanima.

- Bilo je tu i oklijevanja. Oni su bili religiozni, katolici. to nisu uvjereni komunisti. Oni su više iz nužde pristupili komunističkom pokretu otpora. Nakon Drugog svjetskog rata Austrija je morala Saveznicima dokazati da je imala pokret otpora. Prije rata u Austriji je prevladalo mišljenje da će Austrija prosperirati priključi li se Hitlerovoj Njemačkoj, a onda se to i dogodilo. Kasnije je stvorena je Titova Jugoslavija koja je imala svoje teritorijalne pretenzije, dok je Austrija taj jedini pokret otpora, naravno, pripisala sebi! Slovenski Austrijanci naišli su se između dviju strana, kazala je Maja Haderlap.

Osvjetljavanje tabu teme

Budući da se u austrijskoj javnosti gotovo nitko ne zanima za međuratne događaje u Koruškoj, autorica je odlučila osvijetliti tu svojevrsnu tabu temu.

- U Austriji su se tek 80-ih godina počeli baviti upletenošću Austrije u nacionalsocijalizam. Dugo je trebalo da se o tome počne razgovarati. Austrijanci nisu bili žrtve nacizma već su sudjelovali u uništavanju, u logorima smrti, ili su to podržavali, naglasila je Maja Hadrepal.

Da pripada partizanskoj obitelji saznala je, veli, kasno; čula je o tome u djetinjstvu, ali politička dimenzija postupno joj se otkrivala u školi i na studiju.

- Shvatila sam da se povijest koji su mi ispripovijedali članovi moje obitelji i susjedi, ne podudara sa službenom poviješću, kazala je autorica. Za nju je posebno važan trenutak bio kad je baka odlučila s njom podijeliti "one dvije godine svojeg života koje su je najdublje obilježile", godine provedene u nacističkom logoru smrti Ravensbrueck. Inače, stvarna, prava baka autorice svakog je 8. svibnja išla je u crkvu na misu, u znak pobjede nad nacizmom. Roman je objavio zagrebački Disput, a s njemačkoj ju je preveo Dubravko Torjanac.

Za ovaj roman autorica je, inače dopisna članica Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, dobila uglednu nagradu "Ingeborg Bachmann" kao i renomiranu nagradu "Max Frisch". Odrasla na pričama slovenske zajednice u Koruškoj, Maja Haderlap spisateljica je slovenskoga i njemačkoga književnog izraza; studirala je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Beču te doktorirala teatrologiju. Otkako je 1983. objavila prvu knjigu pjesama "Žalik pesmi", smatra se središnjim lirskim glasom među austrijskim Slovencima.

Povezane vijesti

• Predstavljen novi roman Borivoja Radakovića - Jedina populacija kojoj tek treba emancipacija je muška heteroseksualna populacija
• INOZEMNI PRVIJENAC, A PRVI PRIJEVOD BAŠ NA HRVATSKOM JEZIKU - Naši su roditelji živjeli u sigurnim vremenima
• RAJKO GRLIĆ: SVI KOJI PRAVE FILMOVE POKUŠAVAJU IZBJEĆI PULU Nitko ne voli doći u Pulu, izgubljeno je veselje!