Predstavljanje monografije
"30 godina Galerije Rigo": Tri desetljeća kontinuiranog djelovanja jednog od najrelevantnijih izložbenih prostora
(Foto Muzej Lapidarium)
U Muzeju Lapidarium u Novigradu proteklog je vikenda predstavljena knjiga "30 godina Galerije Rigo", izdanje koje na cjelovit način dokumentira tri desetljeća djelovanja jednog od najrelevantnijih izložbenih prostora u Hrvatskoj. Knjigu su predstavili Jerica Ziherl, Zvonko Maković i Vladimir Torbica, uz ostale autore tekstova, među kojima su na predstavljanju sudjelovale Ketrin Miličević Mijošek, Dragana Sapanjoš i Tatjana Gromača Vadanjel.
Kako je istaknula Jerica Ziherl, voditeljica Galerije Rigo, predstavljanje knjige ujedno je bilo i posveta nedavno preminulom Milanu Benjaku, dugogodišnjem vanjskom suradniku galerije, koji je od njezinih početaka bio ne samo čuvar prostora, već i njegov prepoznatljivi "dobar duh". Upravo je ta ljudska dimenzija, uz kontinuiranu profesionalnu praksu, obilježila identitet Galerije Rigo.
Iako se formalno naziva katalogom, knjiga je po svom opsegu i sadržaju zapravo monografija. Donosi kronologiju izlagačke i programske djelatnosti, opsežnu arhivsku i fotografsku građu te tekstove umjetnika, kustosa i teoretičara koji su tijekom godina surađivali s galerijom ili u njoj izlagali. Uz tekstove Jerice Ziherl, Gorana Trbuljaka, Ketrin Miličević Mijošek, Dragane Sapanjoš, Vlaste Delimar, Zvonka Makovića, Francesce Zattoni, Ivice Župana, Ingeborg Fülepp, Ursule Krinzinger, Đanina Božića, Markusa Hanakama i Roswithe Schuller, knjigu zaključuje književni esej Tatjane Gromače Vadanjel, koji galerijski prostor sagledava kao simboličko mjesto, oblikovano iskustvima i sjećanjima.
Zvonko Maković, ugledni povjesničar umjetnosti i dugogodišnji poznavatelj istarske umjetničke scene, naglasio je kako je već u prvih pet godina rada Galerija Rigo ostvarila iznimno snažan i kvalitetan program, a nakon 2000. godine njezina je djelatnost dodatno intenzivirana. Pritom je istaknuo neproporcionalnost između skromnih prostornih uvjeta i dosega koje je galerija ostvarila: "mali izložbeni prostor u prizemlju barokne palače, otvoren prema ulici i svakodnevnom životu grada, postao je mjesto susreta suvremene umjetnosti i šire publike, često i nenamjerne". Maković je posebnu pažnju posvetio i izdavačkoj djelatnosti Galerije Rigo te njezinu prepoznatljivom vizualnom identitetu, autorskom radu umjetnika Đanina Božića. Katalozi koji prate izložbe, istaknuo je, odlikuju se nenametljivim, ali sofisticiranim dizajnom i postali su važan dio identiteta galerije. Kao primjer izdvojio je izložbu kolaža Julija Knifera iz 2004. godine, organiziranu povodom 80. obljetnice umjetnikova rođenja, pri čemu su djela koja su danas prisutna u najuglednijim svjetskim galerijama prvi put bila predstavljena upravo u Novigradu.
-Galerija Rigo je na jednostavan način urasla u živo tkivo Novigrada, a svojom je ponudom pokazala kako objektivne činjenice, kao što je to da malen, možda i ne sasvim adekvatan prostor uz dobro osmišljen program i uspješno provođenje tog programa može postizati velike rezultate, istaknuo je Maković.
Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, govorio je osobno, podsjetivši na vlastitu uključenost u rane faze nastanka galerije. Prisjetio se zajedničkih studijskih dana s Jericom Ziherl i povratka u Novigrad početkom 1990-ih, kada su započeli procesi oblikovanja novih kulturnih politika grada. Posebno je istaknuo ulogu galerista Marina Cettine iz Umaga, koji je inicirao prve izložbe u Rigu, uključujući postavljanje skulpture Gorana Trbuljaka, danas jedine javne skulpture tog umjetnika.
-Od samih početaka privukla me otvorenost, aktualnost i živost koje je Jerica Ziherl unosila u svoj rad dajući tako i profil galeriji koju i danas vodi. Stoga im čestitam tridesetu godišnjicu rada, rekao je Torbica.
Knjiga 30 godina Galerije Rigo potvrđuje kako se tijekom triju desetljeća jedan mali prostor razvio u relevantnu kulturnu instituciju s arhivom, zbirkom i jasno profiliranim programom, jednako otvorenu prema međunarodnoj umjetničkoj sceni i lokalnoj zajednici. Ovo izdanje ne bilježi samo povijest galerije, već svjedoči o kontinuitetu i dugoročnom kulturnom djelovanju koje je Galeriju Rigo učinilo nezaobilaznom točkom suvremene umjetnosti u Hrvatskoj.
Počeci galerije
Sve je započelo u lipnju 1995. godine, kada se u Novigradu, na adresi Velika ulica 5, otvorila galerija suvremene umjetnosti, nazvana po palači u čijem se prizemlju nalazi. Do godine 2006. Galerija Rigo djelovala je u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Novigrad, a nakon toga, izgradnjom nove ustanove, postaje sastavnim dijelom Muzeja Lapidarium. Povezanost galerije i muzeja nije slučajna. Naime, u prostoru Riga je od 1963. do 1993. bio izložen veći dio antičkih i ranosrednjovjekovnih kamenih spomenika i nosio je naziv Lapidarij. Zbog lošeg stanja kulturnih dobara u neadekvatnom prostoru, Lapidarij se od 1993. postepeno izmješta radi opsežne restauracije i konzervacije. Nakon toga "lapide" se postavljaju u novoizgrađeni muzej pored bivše novigradske katedrale.
U galeriji ostaje samo duga i teška stara kamena "klupa" kao podsjetnik da ovaj prostor, bez obzira na to što je izmijenio funkcije, govori o kontinuitetu postojanja; od doma venecijanske plemićke obitelji Rigo, do izlagačkog prostora klasičnih kamenih spomenika i potom umjetnika i umjetnica suvremenih umjetničkih praksi. Zbirka i galerija Rigo se od samih početaka vodila normama muzejske struke. Stoga danas posjeduje digitalizirane fondove, poput arhive, fototeke i hemeroteke, te vrijednu zbirku koja je nastala i rasla zahvaljujući donacijama, produkcijama ili otkupima od umjetnika i umjetnica koji su u Rigu izlagali. Od samih početaka djelatnost Galerije Rigo podržana je od Grada Novigrada, Istarske županije – Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost, Ministarstva kulture i medija RH, Turističke zajednice Grada Novigrad, nekoliko tvrtki iz Istre, te, ovisno o projektu, od raznih međunarodnih kulturnih foruma, instituta i galerija.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
