Objava i promocija iznimno vrijedne knjige, "Rječnika govora južne Žminjštine" autorice Ondine Kranjčić iz Žminja, zbog situacije oko epidemioloških ograničenja nepravedno je prošla zasad slabo zapaženo. Međutim, uvjereni smo da će se o njoj još pričati te da će je koristiti generacije zaljubljenika u domaću riječ, jezikoslovaca, povjesničara, etnologa...

Riječ je o najnovijem dijalektološkom rječniku, koji se proteže na 414 stranica tvrdo ukoričene knjige, u izdanju Instituta za hrvatski jezik koji obuhvaća hrvatsko leksičko blago zaštićenoga nematerijalnoga dobra.

- Ubrzani tempo tehnološkog razvoja diktira i ubrzani tempo komunikacije pa svjedočimo značajnim i brzim promjenama u jeziku, čestoj upotrebi tuđica, napose anglizama, kao i drugačijih oblika riječi standardnog jezika. Lokalni su govori u takvim okolnostima posebno pogođeni. Zbog nevelikog broja govornika veoma su krhki, pomalo izgubljeni u vremenu koje vokabularom ne uspijevaju pratiti. (…) Potaknuta takvim stanjem odlučila sam zapisati, bez istraživanja i proučavanja stručne problematike, već pomalo zaboravljene riječi koje će pomoći budućim generacijama u spoznaji "starejeh", napisala je u predgovoru autorica.

Kopić, palj ili kaciola

Ovaj rječnik obuhvaća govore područja uz granicu s Općinom Svetvinčenat širokog oko pet kilometara u koje pripadaju sela Modrušani, Dolenji Krničari, Kranjčići, Otočani, Haluzi, Lucijani, Kadijuol – Pamići, Tomišići, Folići, Leprinčani, Mužini, Grizili, Mengići, Gradišće i Karnevali. Toponimi i obiteljski nadimci obuhvaćaju pak čitavu južnu Žminjštinu uključujući sela Križmani, Šivati, Karlovići, Črnji, Dončići, Humjani, Fradelani, Mikulani, Sandari, Hrelji, Mačini, Baštijanići i Retova Stancija.

- To je područje na nekadašnjoj granici Austrije (Žminj) i Venecije (Svetvinčenat). Možda je bilo nekog manjeg međuutjecaja između tih dva govora, ali ne previše. Mi imamo kopić ili palj, a oni (govornici jugozapadnog istarskog dijalekta op.n.) imaju kaciolu (zaimača). Posebice ondje nemaju izraženo meko ć, pojašnjava autorica koju smo posjetili u svom domu u Žminju oštru dijalektalnu granicu prema jugu.

Prema sjeveru tih razlika, barem onih značajnih, gotovo da i nema, ali nije se odlučila da rječnik nazove žminjskim. "Zbog postojećih razlike u govorima ostalih naselja nisam se odvažila na pisanje rječnika za cijelo područje Žminjštine", kazala je skromna autorica.

No, iako po nazivu ograničen na mikropodručje uvjereni smo da se ovaj rječnik, uz neznatna ili mala odstupanja, može bez prepreka koristiti kao rječnik čitave Žminjštine odnosno područja čakavskog pazinsko-žminjskog dijalekta. I sama to potvrđuju u razgovoru kada kaže da se 97 posto riječi koristi na cijeloj Žminjštini. Spomenuli ste riječi palj i kopić (književno: zaimača, grabilica) koje se koriste na području Žminjštine, što se više koristi? "Prema Ceranšćine je više palj, a prema ovamo, prema Dunjice, je kopić. Najviše se ipak govori kopić. Ima toga mnogo različitog, ali najčešće s malim razlikama", kaže Kranjčić.

Gdje se nalazi Dunjica?

Inače, tradicionalni naziv povezani s priborom za jelo ili osnovnim namještajem, zbog svoje drevnosti, često se uzimaju kao jezične razdjelnice u prostoru. Tako na Žminjštini za stol imaju riječi stuol, stol, banak i miza, za mlijeko mlieko i mliko, za uvijek vajka, vajk i vać. "Žminjština nije toliko velika, ali je razgranata, imamo preko sto sela, a u svako je netko došao i donesao sa sobom", nastavlja. Za primjer da ima još mnogo toga za nadopuniti kaže da od sugovornika više ne može doznat kako se "po domaće" reklo jeka. Nitko se više ne može sjetiti. Spomenuli ste Dunjicu, što bi to bilo?

- Ta Dunjica ili Dolenjica bi bilo područje za nas koji smo više istočnije, mi bi rekli sunčestoka, a ono je sunčizahod, znači zapadno od crkve svete Marije "Svetomore": Dončići, Modrušani, Šivati, Fradelini, Humljani, sve do Stancije Reti, pojašnjava nam autorica. I za ta je sela, kao i za svoje matično područje istraživanja, popisala toponime (nazivi njiva i lokvi), prezimena po selima i nadimke pojedinih obitelji koje su u tim selima živjeli ("odselili ili zatrli se") ili još uvijek žive. Posebno su u knjizi označeni jedni i drugi, a taj će dio biti intrigantan onima čitateljima koji žive ili potječu iz tih sela. U posebnom dijelu se nalaze i imena domaćih životinja i pasa odnosno "imiena ot blaga i briek". Maštovita su brojna imena ovaca ("uohci"): Beluša, Ćokina, Ćuola, Mrkuša, Okica, Pega,Pika, Piriha, Reha, Roška, Roškica, Surica i Škaba. Uz nazive biljaka i životinja navedeni su i njihovi latinski nazivi.

Pažnju čitatelja dodatno izaziva poglavlje narodnih mudrosti (poslovica) nazvano "Moremo reć i vako". Ima tu dosta poznatih istarskih "sentenci", ali i mnogo nepoznatih, specifičnih upravo za ovaj kraj. Slijedi poglavlje o međusobnom pozdravljanju stanovnika (pri dolasku, pri poslu, za blagdane, pri ohrabrivanju…), a onda na kraju i ono o sačuvanim starim kletvama (psovkama). Na kraju se nalaze detaljne karte istraživanog područja, ali i CD s tri životne priče odnosno primjera živog govora južne Žminjštine.

Ča su jeli, ki alat su imeli

O već spomenutoj samozatajnosti autorice govori dovoljno da u "Bilješci o autorici" na samom kraju knjige stoje doslovno tri rečenice. "Ondina Kranjčić rođ. Benčić 1952. godine u selu Karnevali u okolici Žminja. Diplomirala je fiziku i tehnički odgoj na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji u Puli 1975. te razrednu nastavu 1987. godine. Od 1975. do umirovljenja, 2017. godine, radila je kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Petra Studenca u Kanfanaru".

Još možemo dodati da je cijeli radni vijek provela u školi, udana je, majka dvoje kćeri, ima unuke… U slobodne vrijeme najviše voli boraviti u prirodi, ali bave se i raznim hobijima (plete košare, pravi kažuniće…). Kako ste se počeli zanimati za lingvistiku odnosno dijalektologiju? "Nisam lingvist, učiteljica sam, stoga se nisam upuštala u analizu i porijeklo riječi prilikom pisanja knjige. Nakana mi je bila jednostavno da se zapišu riječi. To je trajalo jako dugo, više od 10 godina, a intenzivno otkad sam u mirovini, u zadnjih 4 godine", kaže autorica.

Presudila je ljubav prema "besede" i želja da se ona očuva. Posebna vrijednost ove knjige je ta što kroz dijalektalne rečenice iz pravog života (uz svaku riječ odnosno natuknicu stoji primjer rečenice) opisuje život autoričinog djetinjstva i svega onog što je usmeno predajom čula od baka i djedova. Stoga je ovo djelo važno i za etnološku znanost. "Ono ča su ljudi delali, ča su govorili, kako so živeli, ča su jeli, ki alat su imeli, sve to je tu nutra pomalo stavljeno", kaže autorica.

Prvotna joj je namjera bila da zapiše samo one riječi koje se ne govore više, koje su se zaboravile. No, na sugestiju pokojnog jezikoslovca Gorana Filipija, da bi rječnik trebao sadržavati i one lokalne riječi koje se još uvijek koriste, odlučila se proširiti rječnik. Tako je došla do fundusa od čak 10.000 riječi.

Pomoć mladog dijalektologa

- Kao izvorni govornik, riječi i govorne primjere uglavnom sam prikupila sama ili uz pomoć supruga Antona, također izvornog govornika, suradnika u izradi Rječnika. Govorni primjeri odraz su života, rada i običaja ljudi sredine prošlog stoljeća, pridodala je autorica.

Napomenula je da joj je na izradi knjige, uz svesrdnu pomoć obitelji, pomoglo mnoštvo suradnika, kao i izvornih govornika, kojima je zahvalna. Posebice je naglasila pomoć mladog pulskog dijalektologa Davida Mandića na pravilnom akcentuiranju, lektoriranju i svakoj drugoj pomoći.

Kao što smo rekli, zbog epidemiološke situacije zakinuti su bili za pravu promociju ove vrijedne knjige, ali je ona ipak održana prije dva mjeseca u selu Mužini kraj Žminja. Na predstavljanju su se uz autoricu okupljenima obratili ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić, voditeljica Odjela za dijalektologiju i suurednica Ivana Kurtović Budja, donedavna ravnateljica Etnografskoga muzeja Istre Lidija Nikočević (koja je autorica uvodnika knjige) i dijalektolog David Mandić. Recenzenti knjige su bili Mate Kapović i Josip Lisac, te urednica Kristina Hekić (uz Kurtović Budja). Do novog predstavljanja knjige ona se može nabaviti putem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ili autorice (u nešto manjem broju). Stoji 180 kuna, ali po akcijskoj cijeni može se nabaviti i po cijeni od 150 kuna.

Povezane vijesti

• SIMONE MOCENNI "MODRO": Duboko more metafora, aluzija i promišljanja
• NASTAVLJAJU SE USPJESI: Ivan i Ines Obradović priredili hommage Rodariju
• MAGDALENA: Djelo strukturirano po principu gramofonske ploče