Tijekom ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala predstavljena je knjiga iz serije Vremeplov, četvrto izdanje, pod naslovom "Kinematografske djelatnosti i pulska svakodnevica 1919.-1943.", čiji su autori Sanela Pliško i David Orlović.

Naime, Pulski filmski festival od 2017. godine u tiskanom obliku objavljuje ediciju Vremeplov, a teme su dakako vezane uz kinematografiju i sam festival.

Prvi broj Vremeplova detaljno se bavio filmom "Princeza koralja" iz 1937. godine, uz zbornik filmografskih članaka o snimanjima na Jadranu u prvoj polovici 20. stoljeća. Potom je drugi broj bio posvećen nedavnom jubilarnom 65. Pulskom filmskom festivalu, a treći broj je u biti reizdanje knjige iz 1988. Dejana Kosanovića "Kinematografske delatnosti u Puli 1896.-1918.".

Posljednji, nedavno objavljeni dio usredotočen je na kinematografske djelatnosti i pulsku svakodnevicu u razdoblju od 1919. pa sve do 1943. godine, a autori su povjesničar David Orlović i glasnogovornica Pula Film Festivala Sanela Pliško.

Tema njihovog istraživanja obuhvaća stalne kinematografe, filmski program, snimanja te povijesno-društveni kontekst tijekom 25 godina talijanske vladavine u Puli. Nije bilo puno dokumenata za istraživanje, a dostupno arhivsko gradivo dobiveno je kao dokaz suradnje sa Sveučilišnom knjižicom u Puli te Povijesnim i pomorskim muzejom.

Tu se nalaze podaci o pulskim kinematografima, dakako koliko su dostupni, a sami autori su tijekom promocije rekli da ima prostora za daljnja istraživanja. Navedeni su i podaci o filmovima koji su se prikazivali, a istaknuto je da su Puljani imali priliku vidjeti filmove s najpopularnijim glumcima onog vremena.

U Puli su do 1943. godine djelovali kinematografi u kazalištu Ciscutti, Mornarički casino, potom na tržnici Bioscopio elettrico internazionale-Edison-Kino Crvenog križa-Nazario Sauro-Italia, na Portarati Excelsior-Minerva-Trianon, u Ulici Sergijevaca Internazionale-Leopold-Savoia, kao i Eden-Garibaldi, Ideal u Carrarinoj, Arena, te još Nazionale, kao i L'Alhambra-Mondial i Sala Umberto.

Istaknuto je i da kada je 1938. godine prvi put održana filmska projekcija u Areni, tadašnje recenzije navode dobru posjećenost. Taj je događaj u ondašnjem tisku najavljen kao veliki kinematografski spektakl.

Nadalje, osim o samim filmovima, može se saznati da su primjerice 1931. godine u pulskoj Općini radila 4.483 zemljoradnika, 351 ribar, 1.924 građevinska radnika, 2.097 metalurga, 978 drvodjelaca, 504 mehaničara, 461 kožar, 1.937 zaposlenih u prometu. Tu je radilo i 160 učiteljica te 114 medicinskih sestara.

Što se prometa tiče, može se saznati da je električni tramvaj povezivao dijelove grada od kvarta sv. Polikarpa do Šijanske šume kroz sam centar grada, kada je ukinut jer je ocijenjen nerentabilnim, tramvajsku je liniju zamijenilo 16 autobusa, a vozili su čak do ponoći!

Krajem tridesetih godina tek pokoja je privatna osoba imala automobil. Isto tako krajem tridesetih Pula je morskom vezom bila povezana s Rijekom, Venecijom, Anconom, Ravennom, Trstom, Zadrom i Barijem, te Cresom i Lošinjem.

Navedene su i javne kavane, kao i dvadesetak gostionica, te plesnjak u dijelu starog grada koji je razrušen tijekom Drugog svjetskog rata.

Najveća knjižnica u Istri bila je Provincijska knjižnica, saznaje se, u zgradi današnjeg Arheološkog muzeja, glavni direktor bio je Camillo de Franceschi, a knjižare su bile dvije u ulici Sergijevaca, te jedna na Forumu i jedna na Giardinima. Što se tiče obrazovanja, u Puli su dvadesetih i tridesetih godina bile četiri petogodišnje škole s odvojenim muškim i ženskim razredima.

Zastupljeni su i drugi zanimljivi podaci o sportu, zabavi, kupalištima…

Povezane vijesti

• Skoro svi filmovi na Kaštelu snimljeni ove godine
• Odlučeno koji će se filmovi prikazati na 63. Pulskom filmskom festivalu
• Hrvatskim premijerama prednost za prikazivanje u Areni