čitateljski klub Svjetski putnik
Dinko Telećan u vodnjanskoj knjižnici: O putovanjima i knjigama s posebnim naglaskom na kulturu
(Osobna arhiva)
U Knjižnici Vodnjan gostovao je književnik i prevoditelj Dinko Telećan u sklopu programa "16 autora u potrazi za čitateljima" i kroz razgovor predstavio putopisnu knjigu "Tri daljine". Susret je bio namijenjen članovima čitateljskog kluba Svjetski putnik.
- S obzirom da su neki sudionici čitali spomenuti putopis na našem prethodnom okupljaju, imali su predznanje o temi razgovora, a složili smo se da je knjiga potaknula veliku znatiželju, niz pitanja na koja nam autor može odgovoriti, ali i onih na koje sami trebamo naći odgovor jer je cilj ovog djela i poticanje na promišljanje. Autor nam je, dakle, rekao nešto više o svom putovanju u Vijetnam. Napomenuo je da točkama na umjetan način odvajamo rečenice te ih stoga on ciljano nije koristio. Pisao je kao da plovi rijekom, a doista je prenio na nas čulno bogatstvo svega što je doživio – svakodnevnicu ljudi, tropske krajolike, prašume, gradove… U Vijentamu buja zelenilo i po tome je potpuna suprotnost saharskom krajoliku koji nam je poslije predstavio. Najviše ga je oduševila delta Mekonga, a promišljao je i o društveno-političkoj situaciji u zemlji. Vijetnamski rat ostavio je svoje posljedice, a u državi se osjeća podjela na komunistički sjever i anti-komunistički jug, kazala je knjižničarka Maja Gregorović.
- O Argentini smo također htjeli znati više, a najviše nas se dojmilo što je Telećan stavio naglasak na kulturu – govorio o knjižarama, muzejima, poznatim argentinskim piscima. Zanimljivo nam je bilo i uklapanje obiteljske priče u putopis. Autor je objasnio da je čak planirao napisati roman o ocu koji je našao svoju istinsku ljubav u Čileu, s njom izgubio kontakt i ponovno došao do nje zahvaljujući modernoj tehnologiji, nastavlja knjižničarka.
Mnogo je pitanja bilo vezanih i za njegov boravak u Maroku, pogotovo u umjetničkoj oazi u Sahari. Tamo se odvojio od svega što obilježava suvremenu svakodnevnicu, kao što je internet. Cilj takvog putovanja je osjetiti promjenu unutar sebe samog. Ljudi su se u toj oazi posvetili pisanju, slikanju, fotografiranju i sl., a klima je bila ekstremna za naše pojmove. Tamo rijetko čovjek dočeka kišu.
Autor je napomenuo da piše i o onome što zamišlja, a ne isključivo o stvarima koje su se dogodile. Na taj je način pojasnio neke dijelove putopisa koji su posebno pobudili znatiželju. Na kraju nam je sudionike posebno zanimalo ima li planove za daljnja putovanja. Susret je prošao u ozračju punom topline i interakcije.
