Pjesnik i književnik
Na današnji dan preminuo je Drago Gervais
(Arhiva Novog lista)
Pjesnik i književnik Drago Gervais preminuo je 1. srpnja 1957. u Ljubljani u 53. godini, nakon posljedica tragičnih okolnosti pada s balkona hotela u Sežani. Iako je službeno riječ o nesretnom slučaju/padu, u kasnijim interpretacijama Gervaisova života i smrti pojavljuju se i spekulacije o mogućem samoubojstvu, ali one nisu potvrđene kao činjenica. Njegova smrt često se u literaturi opisuje kao tragičan i iznenadan kraj "u naponu stvaralaštva", što je dodatno pojačalo mit o njegovoj životnoj sudbini.
Rođen je u Opatiji 18. travnja 1904. godine, a u matičnoj knjizi rođenih upisan je pod imenom Carolus Iulius Oscar Gervais. Dolazio je iz obitelji koja nije pripadala bogatom sloju. Otac Artur bio je učitelj glazbe, skladatelj i dirigent, a majka Klementina bila je iz Opatije. Gervais je kasnije često s toplinom pisao o obitelji i jednostavnom životu iz djetinjstva. Srednje škole polazio je u Opatiji i na Sušaku, dok je sveučilište (Pravni fakultet) završio u Zagrebu. Nakon studija radio je kao pravni pripravnik u Crikvenici, Bakru i Bjelovaru. U tom razdoblju počinje se intenzivnije baviti književnošću i objavljuje prve radove.
Tijekom Drugoga svjetskog rata i u poratnim godinama živio je i radio u Beogradu, gdje je bio zaposlen u državnim institucijama i surađivao s drugim istarskim i primorskim intelektualcima. Nakon 1945. vraća se u Rijeku, gdje preuzima važne kulturne funkcije. Od 1949. godine radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu "Ivan pl. Zajc" u Rijeci kao ravnatelj drame, a od 1954. i kao intendant. Paralelno je nastavio književni rad i postao jedan od najistaknutijih autora čakavske poezije i dramskih tekstova.
Njegovo najpoznatije djelo je zbirka "Čakavski stihovi" (1929.), a pisao je i komedije, među kojima su "Karolina Riječka", "Radi se o stanu" i "Reakcionari". Najpoznatije pjesme Drage Gervaisa su: "Tri nonice", "Nonići stari", "Trešete", "Briškule", "Na kafe", "Pipa", "Boći" i druge. Gervais je 1949. napisao i scenarij za film "Barba Žvane". Njegova djela često prikazuju život Istre i Hrvatskog primorja te koriste lokalni čakavski govor. Ljudi koji su ga poznavali opisivali su ga kao duhovitu osobu, a taj se humor vidi i u njegovim djelima, posebno u komedijama u kojima je prikazivao svakodnevni život običnih ljudi.
Pokopan je u Opatiji 3. srpnja 1957. godine. Njegova ostavština i danas ima važno mjesto u hrvatskoj književnosti. U njegovu čast dodjeljuje se Književna nagrada "Drago Gervais", jedna od poznatijih književnih nagrada u Hrvatskoj, posebno vezana uz čakavsko stvaralaštvo. Prema dostupnim podacima, Gervais nije imao djece, a dio njegove ostavštine i rukopisa raspršen je i nije u potpunosti sačuvan.
