(Press)
Na predstojećem Monte Libriću, koji se održava u pulskoj Zajednici Talijana od 20. do 26. travnja bit će predstavljena knjiga Giorgie Vezzoli "I bambini albero" (Djeca stabla), u izdanju Piemme, a koje je ilustrirala Irene Pennazi, što je bio i povod za razgovor s autoricom.
Tko su u biti ta "djeca-stabla" u Vašoj knjizi? Kako su nastali ti likovi?
- Djeca-stabla su protagonisti ove priče, smještene u izmišljenom selu na rubu velike, drevne šume. To su dječaci i djevojčice koji su svoje djetinjstvo proveli među drvećem i zajedno s njim rasli. S njime su tako stvorili jedinstven i dragocjen odnos, posebnu povezanost koja će im omogućiti da čuju čarobni pjev šume kada ona, dovedena u opasnost zbog neodgovornog djelovanja dijela odraslih, zatraži njihovu pomoć. Upravo će ta povezanost, zajedno s prstohvatom mašte, omogućiti djeci da je spase od sve nekontroliranije sječe stoljetnih stabala. Sve će se to odvijati na čaroban način.
(Press)
Koja je glavna poruka knjige?
- U biti, kroz naraciju ističe se da smo svi međusobno povezani kao dio jedinstvenog ekosustava te da zbog toga drveće i prirodu treba štititi i poštovati. Kao što su dječaci i djevojčice-drveće, grleći stabla u šumi, otkrili da je svako stablo, svaki potok, svaki cvijet, svaka ptica, sve bilo čudesno povezano i kretalo se skladno u drevnom plesu, nadam se da će i čitatelji i čitateljice ove knjige ostati očarani skladom i ljepotom drveća i prirode, koji u biti čine naš život mogućim.
Kroz susret, spoj književnosti i umjetnosti prikazuje se poseban odnos između kreativnosti i djetinjstva – koliko je važan taj dijalog između različitih umjetničkih oblika?
- Za mene je poetski jezik, i općenito, onaj umjetnički, fantastičan i emotivan jezik koji puno toga crpi iz mog djetinjstva. To izražajno sredstvo kao autorica uvijek nastojim unijeti u svoje priče.
To je poetska dimenzija koju sam tijekom godina pokušavala njegovati, održavajući je ujedno i živom. Smatram da postoji važna i dragocjena povezanost između čarobnog svijeta umjetnosti i svijeta djetinjstva: oba, ako ih slušamo, imaju nas mnogo naučiti. Baš kao i drveće!