Carola Benedetto i Luciana Ciliento autorice su knjige »I Ragazzi del Fridays for Future«, u slobodnom prijevodu Djeca petka za budućnost (Einaudi Ragazzi, 2023.) koja će biti promovirana na Monte Libriću.

Možete li nam predstaviti knjigu s kojom ćete sudjelovati na Monte Libriću? Kojoj dobnoj skupini djece je namijenjena?

- Carola: Na Monte Librić predstavit ćemo mali avanturistički, te ujedno i ekološki roman »I Ragazzi del Fridays for Future«. Priča govori o četvero mladih koji dolaze u kampus u Schwarzwaldu iz različitih dijelova svijeta i s vrlo različitim motivacijama. Na kraju otkrivaju koliko je prijateljstvo važno kako bi pomogli jednoj od njih, ali zapravo i samima sebi. U određenom smislu, to je roman o odrastanju: Francesca, Luca, Nigel i Hilda dolaze kao djeca, a na kraju putovanja postaju prijatelji, spremni zakoračiti u svijet odraslih, odnosno u zreli život.

- Luciana: To je također kolektivna, skupna priča koja svjedoči o snazi novih generacija, spremnih boriti se u prvim redovima za bolju budućnost. No, govori i o njihovoj sposobnosti da sebe vide kao svojevrsnu ujedinjenu generaciju, koja snažno osjeća pripadnost istom planetu, unatoč granicama i nacionalizmima.

Suradnja

Surađujete li već duže vremena u književnom stvaranju? Kako je u biti započela vaša suradnja i što vas povezuje u tom kreativnom radu?

- Carola: Osobno ne bih mogla pisati ni s kim drugim. Lucianu poznajem od svoje 16. godine. Zajedno smo postale novinarke, radile na radiju i pratile najvažnije talijanske glazbene festivale. U međuvremenu sam na fakultetu studirala kazališnu umjetnost, a ona jezike i prevođenje. Zatim smo, zajedno s trećom prijateljicom Susannom Paisio, koja danas živi u Londonu gdje radi kao glumica i autorica pjesama, osnovale kazališnu družinu. Ja sam pisala tekstove i režirala, Susanna je glumila, a Luciana se bavila kostimima (jer je tada radila i kao asistentica kostimografije za neke talijanske serije). Jednog dana dobile smo poziv za nastup u Parizu, a zatim i u Londonu, pa je Luciana počela raditi na mojim tekstovima.

- Luciana: Imale smo i poneki sukob, kao kada se kaže da je prevoditelj i pomalo »izdajnik«, ali iz te smo konfrontacije ujedno obje stekle nova izražajna iskustva i veliko poštovanje prema umjetničkom svijetu one druge. Ubrzo nakon toga snimile smo dokumentarni film »Pierre Rabhi. Il mio corpo è la terra«, o kojem ćemo također govoriti na Monte Libriću. Talijanski izdavač Rabhija, Add, predložio nam je da zajedno napišemo knjigu »La terra non è mai sporca«. Danas zajedno stvaramo s lakoćom i smatram da je to predivno. Često znamo reći kao da su naše knjige plod nekog trećeg autora, nekog spoja, više nego štu su djelo mene i Carole.

Vaše knjige često predstavljaju prava putovanja kroz riječi, priče i tradiciju. Koliko vam je važno prenositi kulturu i identitet kroz dječju književnost?

- Carola: Luciana i ja imamo sreću dijeliti osjećaj čuđenja. Obje volimo otkrivati svijet, od najsitnijih stvari do veličanstvenih prizora. Očarane smo samoniklim biljem na malom dijelu livade jednako kao i futurističkim neboderima u velikim metropolama. Zanima nas sve u ovom životu, pod uvjetom da je u dijalogu s ostatkom svijeta, da gradi mostove, a ne barijere, i da njeguje poštovanje. O tome volimo pisati. Prirodno nam je dijeliti ono što nas zadivljuje, stvari koje razumijemo, priče koje nas čine boljima i daju nam nadu.

- Luciana: Radim s mladima, po struci sam profesorica, i kroz njih osjećam svu snagu života koji se probija naprijed. No, osjećam i njihovu krhkost, ponekad i usamljenost dok se suočavaju sa svijetom koji im se čini mračnim i složenim. Mislim da je to jedan od razloga zašto volimo pisati za njih: da ih pratimo dok gledaju prema budućnosti.

Koji je najbolji pristup obradi teme kako bi bila prikladna i zanimljiva mladim čitateljima?

- Carola: Smatram da treba biti iskren. Pisati preuzimajući odgovornost za ono što se pripovijeda. Nisam ljubiteljica strogo definirane književnosti za mlade, možda zato što sam kao dijete gutala knjige za odrasle. Naučila sam da dobre priče govore svima – samo ćeš u različitim fazama života razumjeti različite njihove dijelove. Važno je biti otvoren, spreman prepustiti se pričama i dobrim likovima.

Poticaj

- Luciana: Kada pišemo, nikada ne zamišljamo dob čitatelja, nego se pitamo: može li svatko razumjeti ono što želimo reći? Jesmo li jasne? To je za nas prvo pravilo pisanja.

Kako, po vašem mišljenju, potaknuti djecu da uzmu knjigu u ruke i otkriju užitak čitanja?

- Carola: Tako da i sami čitamo i volimo čitanje. Djeca vrlo lako prepoznaju nudite li im nešto što vi sami ne volite. Ako vide odraslu osobu koju poštuju kako rado čita, kupuje knjige s veseljem i s entuzijazmom prepričava pročitano, poželjet će to oponašati i zatim krenuti vlastitim putem.

- Luciana: Prije svega – ugasiti mobitel i ne davati im nikakve ekrane i tablete koji kao da su dadilje. Ti uređaji narušavaju njihovu sposobnost koncentracije, a u školi se brzo vidi šteta koju uzrokuju. Umjesto toga, čitanje naglas s djecom i odvajanje pola sata za zajedničko »putovanje bez kretanja« prekrasan je dar – najprije nama samima.

O knjizi

Tijekom vrućeg ljeta, četvero mladih susreće se u ekološkom kampusu u Njemačkoj. Blizance Lucu i Francescu, koji su pali razred, roditelji ondje šalju kao kaznu, gdje upoznaju Nigela iz SAD-a i Hildu iz Čilea, koji traže odgovore na klimatsku krizu. Nakon ne baš prijateljskog susreta, mladi postupno prevladavaju međusobne razlike i odlučuju udružiti snage kako bi svijetu prenijeli glas onih koji svakodnevno proživljavaju posljedice globalnog zatopljenja. Na pustolovnom putovanju – pješice, vlakom i raznim improviziranim sredstvima pridružuju se svom prvom prosvjedu pokreta Fridays for Future

Povezane vijesti

• Mandić: Kad počnete pisati, tekst vam oživi
• Kvizovi, igre i povijesne ličnosti
• Festival dječje knjige posvećen zvuku