INTERVJU
Petra B. Blašković imenovana je ravnateljicom Drame HNK-a Osijek: LJUBAV PREMA GLUMI I KAZALIŠTU SNAGA JE KOJA ME POKREĆE I INSPIRIRA U ŽIVOTU
Petra Blašković u predstavi "Moje pjesme moji snovi" (Kristijan CIMER)
U godinama sam kada se treba uhvatiti u koštac s ulogama koje iziskuju određenu zrelost, ne samo životnu već i umjetničku, i to je upravo sada. Za glumicu godine brže i nezahvalnije prolaze nego za glumca. Uloga je sve manje koje možeš igrati jer je teatar, u klasičnom smislu, pisan prvenstveno za bogatu lepezu muških uloga
Poznata pulska glumica s osječkom adresom Petra B. Blašković imenovana je za ravnateljicu Drame Hrvatskog narodnog kazališta Osijek. Bio je to povod za razgovor s njom o novoj funkciji te o planovima i suradnjama za budućnost.
- Dugo ste godina u svijetu glume, gdje ste ostvarili zapažene uloge i redovito dobivate komplimente i pohvale za Vaš talent i umijeće. Nakon imenovanja za ravnateljicu Drame, hoćete li se i dalje baviti glumom?
- Naravno. Moja ljubav prema glumi i kazalištu i prema umjetnosti općenito snaga je koja me pokreće i inspirira u životu. Bez toga ne mogu. Bilo bi to kao da odjednom prestanem disati. U godinama sam kada se treba uhvatiti u koštac s ulogama koje iziskuju određenu zrelost, ne samo životnu već i umjetničku, i to je upravo sada. Za glumicu godine brže i nezahvalnije prolaze nego za glumca. Uloga je sve manje koje možeš igrati jer je teatar, u klasičnom smislu, pisan prvenstveno za bogatu lepezu muških uloga. Opasno bi bilo za mene kao glumicu odgoditi ponovni susret s glumačkim stvaranjem predugo, pogotovo nakon bogatih uloga u ovoj sezoni. Počevši od uloge Tonke u duodrami Damira Mađarića "Richard III. grbavi", koju će i istarska publika moći pogledati ovoga ljeta u Rovinju na festivalu Ronalda Brausa "Rovinj Art&more", uloge Emilije u "Othellu" u režiji Damira Zlatara Freya za kojeg već postoje pregovori za gostovanja u mom rodnom kraju, te dvije velike uloge u kojima nisam sudjelovala u samom procesu stvaranja već "uskočila" nakon odlaska kolegice na porodiljni: uloge Žuže u "Lukavoj udovici" u režiji Želimira Mesarića te glavne uloge Lucije u "Emetu", Ivane Šojat u režiji Same Strelca. Rad na "Emetu" bio je kratak, svega nekoliko proba, ali naišla sam na otvorene duše redatelja i autorice koji su mi dopustili da stvorim svoju Luciju (osim zadanih mizanscenskih dijelova za koje su vezane promjene svjetla i ostale tehničke stvari). Ansambl je to isto prigrlio i eto, vratili smo se s dva Marula s 29. Marulićevih dana: Nagradom za najbolju predstavu u cjelini i Nagradom za najbolju režiju. Tu su i ostali repertoarni naslovi od prošlih sezona koji su i dalje na programu u matičnoj kući, ali i oni u suradnji s INK-om. U dobroj sam glumačkoj formi, ove me uloge tako održavaju i ne smijem stati. Naravno, uz novo radno vrijeme i nove obveze vremena će biti manje, pa će se količinski sve morati nekako smanjiti kako bi mjesto ravnateljice dobilo prostora, ali ne i ekskluzivu nad stvaralačkim dijelom. To više ne bih bila ja. A kao i uloge, i ovaj novi posao moram raditi iz sebe, iz srca.
- Koji su prvi koraci koje ćete poduzeti kao ravnateljica Drame?
- Prvi koraci su, kao i kod beba - samo prvi koraci. Ne mogu trčati dok još učim hodati. Susrela sam se s novim obvezama tek prije nekoliko dana i prilagođavam se, za sada, većinski organizacijskom poslu. Iako mi on nije stran, baš zahvaljujući Istri Inspiritu i dugom nizu godina i stečenog iskustva, ovdje to ima apsolutno druge gabarite. Kazalište ima više od 200 zaposlenika i upravo su simultano u produkciji opera i drama s dva velika naslova za kraj sezone: "Medena", mjuzikl rađen po filmu "Neki to vole vruće" u režiji Nine Kleflin i "Doljnjodravska 11" prema romanu Drage Hedla "Donjodravska obala" u režiji Zlatka Svibena. Koordinaciju između umjetnika, tehničkih potreba, radnih prostora... tko, kada, gdje... Ludnica... Ali, nisam sama! Dio sam izvanrednog tima, a timski rad je sve. Dražena Vrselja, naša nova intendantica, je izrazito sposobna, praktična, efikasna i poduzetna žena uz čije se rame osjećam sigurno. Ne mogu sve savladati u jedan dan, i to svatko zna, ali vjerujem da je prepoznala u meni ono nešto što joj je važno imati u bliskoj suradnici. Na meni je da budem efikasna za svoj ansambl, za uspješnost predstave i suradnju s ostalim segmentima kazališta unutar datih okolnosti, a one su za sada vrlo zadane, nema baš prostora za osobne postavke, ali ima za osobni pristup, to je ono što do kraja sezone mogu.
- Jeste li osmislili i program za ljetne mjesece Drame osječkog HNK-a te za predstojeću sezonu?
- O repertoaru za sljedeću sezonu još ne mogu govoriti jer će biti potvrđen za nekoliko dana. On je definiran programom kandidature na mjesto intendantice Dražene Vrselje. Predstava koju sada ambijentalno pripremamo na otvorenom za Osječko ljeto kulture će sigurno vidjeti svoje svjetlo na daskama kazališta kao prva dramska premijera, a ostali su naslovi prepoznati na natječaju za novog intendanta kao najbolji prijedlog, tako da vjerujem da će sezona biti bogata i zanimljiva. Veseli me i program vezan za manje produkcije koje će ići paralelno s repertoarom na velikoj sceni.
- Hoće li Vas publika i dalje vidjeti u Istri, gdje režirate, osmišljavate i glumite u nizu projekata?
- Svakako. Suradnje koje sam do sada ostvarile izrazito su pozitivne i kreativne. Suradnja s Istra Inspiritom traje od samih začetaka, a ona s INK-om vidjela me u različitim funkcijama, od suradnika za glas, glazbu i pokret s dramskim studijom, redateljicom autorskih dječjih predstava, koreografkinjom, te u zadnjih nekoliko godina i kao glumicom. Mislim da bi se umjetnik morao susretati sa što većim brojem različitih sredina i ljudi kako bi njegovo stvaralaštvo bilo bogatije i stimulirano različitim poticajima. Najgore je stagniranje ili zasićenje. Naravno da će sada to količinski doživjeti promjenu jer drugi prioriteti dolaze u prvi plan. Želja mi je uvijek doprinositi promicanju kulture i kazališne umjetnosti, a važno mi je da to nastavim raditi i u Istri, bilo kao pojedinac ili putem pokušaja suradnje dvaju kazališta.
- Kakvo treba biti kazalište 21. stoljeća, kako privući što više publike, koji bi naslovi trebali biti na repertoaru?
- Kazalište 21. stoljeća mora biti onoliko snažno koliko je to od prvih dana i bilo. Ne smije zaboraviti svoju funkciju koju je dobilo još u antičko doba. Vizualizacija tematika koje se događaju na sceni moraju biti usko vezane za problematike društva kako bi publika, kroz tuđu priču preispitala sebe i društvo oko sebe, i pronašla način da postane svjesnija i unutar svojih života društvo boljih pojedinaca. Teatar je opstao jer stoji na čvrstim temeljima jedinstvenih trenutaka u kojima živi glumci sa svojim emocijama stoje pred publikom, svaka je predstava jedinstvena i neponovljiva i mislim da, ukoliko se kvalitativno i angažirano pristupi repertoaru, svevremene priče koje u sebi nose neizmjernu aktualnost, nikad neće prestati živjeti na daskama. Nacionalni teatar ima društvenu i moralnu obvezu imati repertoar koji će na svoje daske postavljati velike klasike, ali moći i podjednako predstavljati modernu hrvatsku pisanu riječ. Raduje me što u našem kazalištu postoji i fleksibilni prostor male scene, koja je do sada nosila naziv Noćne scene. U tom prostoru postoji mogućnost predlaganja druge vrste tekstova, manjih formi, isprepletenih grana umjetnosti, platforma za mlade redatelje, intenzivniju suradnju s umjetničkim akademijama, nove tekstove i tematike koje će otvoriti još jedna vrata, ne samo građanstvu, već i studentskoj populaciji koja je u stalnom rastu u ovome gradu, koji prepoznaje Sveučilište kao jedan od tri svoja ključna stupa, uz kazalište i zdravstvo.
- Planovi za budućnost Vas kao glumice i kao ravnateljice?
- Kao ravnateljica želim dati mogućnost čitavom ansamblu da raste unutar svojih potencijala i razvija se kroz sve veće glumačke izazove. Nadam se da će u okvirima zadanog repertoara svi članovi drame pronaći svoj prostor i dostići nove razine. Voljela bih se osloniti na "kućne" snage i da svi zajedno iznjedrimo glumački jaku i kvalitetnu sezonu. Imamo dosta mladih ljudi u ansamblu koji polako koračaju k sve većim glumačkim zadacima. Omogućiti što više takvih koraka bilo bi idealno. Veći utjecaj na to moći ću imati u sudjelovanju slaganja repertoara za 2020./2021. godinu. Kao glumica želim nastaviti igrati uloge koje igram u predstavama i, ukoliko u repertoaru bude bilo potrebe za mene, moći upotpuniti ansambl za određenu predstavu. Sigurno će biti odricanja, ali na to sam spremna.
- Vaša vizija kazališta?
- Moja vizija kazališta je, jednostavno, puno kazalište! Kazalište koje je otvoreno različitim generacijama, državnim i međunarodnim suradnjama, europskim i međugraničnim projektima, razmjenama umjetnika i kultura. Kazalište koje ne poznaje granice.
- Biste li se vratili rodnome gradu u jednoj budućnosti te ovdje podijelili Vaše bogato kazališno znanje?
- Mogla bih se vratiti u Istru za stalno isključivo kada bi moja priča s Osijekom iz nekih razloga završila. Nakon dvanaest godina u Osijeku toliko sam zavoljela grad i ljude, i počela i njega doživljavati svojim gradom. Što budućnost nosi, to nitko ne zna, a ja volim biti tamo gdje se dobro osjećam, tako da ću za sada pokušati graditi čvrst most između institucija kojima srcem pripadam. Institucija koje promiču dramsku umjetnost i kulturu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
