PUF
Otvoren 27. međunarodni kazališni festival: POZIV NA POŠTIVANJE RAZLIČITOSTI I ISPUNJENA PRAZNINA
Već nakon prve večeri može se reći da se festival vratio na stare staze koje svi dobro poznamo, kojima prolazimo svako ljeto premda ne znamo kamo će nas točno odvesti. Tako je bilo i na predstavi "Rođen na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme u pogrešnom tijelu?" izvedenoj na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta
Kazališni festival PUF opet je zaplovio uz međunarodne snage i krenuo preksinoć u svoje 27. izdanje, koje opet traje pet dana, dvama predstavama.
Već nakon prve večeri može se reći da se festival vratio na stare staze koje svi dobro poznamo, kojima prolazimo svako ljeto premda ne znamo kamo će nas točno odvesti. Tako je bilo i na predstavi "Rođen na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme u pogrešnom tijelu?" izvedenoj na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula koja počinje izlaskom živopisno kostimiranog lika na pozornicu i, što je malo čudno, u toj prvoj sceni uopće nema plesa koji dolazi kasnije.
Jezična komunikacija
U ovoj predstavi kamerunskog koreografa, plesača i pjevača Ebalea Zama ima pokreta i glazbe, kao i želje da se nešto ispriča. Likovi doista pričaju o nečemu, vjerojatno o sebi, što su preksinoć mogli razumjeti oni koji razumiju francuski, jer prijevoda nije bilo. Ipak, lica u krupnom planu na platnu u pozadini djelomice su svojom ekspresivnošću nadoknadila ono što ste izgubilo u jezičnoj komunikaciji.
Očito je da se radi o jednoj kompleksnoj životnoj priči, što sugerira već i opširni naslov, no također je jasno da se radi o priči koja ima neku standardnu fabulu, od uvoda do raspleta s likovima koji se žele približiti publici. Predstava je zasnovana na Ebaleovoj knjizi i predstavlja molbu za poštivanje različitosti i pravo na dostojanstven život. Autor je inspiraciju izvukao iz "Mengana", veličanstvenog rituala pjesme i plesa koji prakticiraju ljudi oboljeli od gube u južnom Kamerunu kako bi nadišli svoju bol, estetike u obliku terapijskog odgovora na svu diskriminaciju koja je prisutna u današnjim društvima.
Ta bol osjeća se, čak se i vidi u predstavi, jer likovi žele potaknuti suosjećanje, ali u mjeri, bez da igraju na kartu nasilnih kadrova na podiju i velikom ekranu u pozadini, premda se agresija koju trpe može osjetiti. Na kraju, ekipa koju uz Zama čine još i Maria Kelsey, Vanessa Torrekens, Marcia Guido i Uiko Watanabe, dobro je prenijela tu emociju publici na Maloj sceni.
Ebale Zam kao avangardan umjetnik koji pomiče društvene norme zbog njegove smionosti i vizije protiv cenzure je otišao u Belgiju. Tamo osniva Nyangazam, neprofitnu organizaciju specijaliziranu za stvaranje, obučavanje i produkciju u plesu, pjevanju i suvremenoj modi inspiriranoj Afrikom.
Dok su Ebale i njegov tim imali priliku uvježbati svoju predstavu, vjerojatno duže vremena, za drugu izvedbu večeri pod nazivom "Oblik praznine" sudionici su imali svega par dana pripreme i na kraju odradili odličan posao pod vodstvom starog znalca i prijatelja PUF-a Mehdija Farajpoura. Njegov život i karijera vodili su ga od rodnog Irana do Pariza. Već deset godina predvodi Oriantheatre, francusku plesno-kazališnu družinu usmjerenu na izgradnju novog koreografskog jezika na granici vizualne, digitalne i izvedbene umjetnosti. Povremeno bi se Mehdi u tim putešestvijama zaustavio u Puli kako bi svoje umijeće pokazao na PUF-u - kao izvođač ili kao redatelj i koreograf. U ovoj drugoj ulozi našao se i preksinoć, gdje je u prostoru jednostavno poznatom kao vodosprema, a nosi službeni naziv Posjetiteljski centar Herman Potočnik Noordung i dio je utvrde, odnosno Kaštela Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Pod njegovom sigurnom direkcijom našli su se preksinoć Fiona Witherell i pulske snage Sabina Aličić, Vladimir Butković i Luna Vojnović.
U opisu predstave piše samo da je koncept izvedbe temeljen na jeziku pokreta, ali idemo pokušati u tom pokretu pronaći još nešto i ponuditi dva moguća čitanja.
Ljepljiva traka
Prvo upada u oči crna ljepljiva traka koja povezuje stupove u vodospremi. Što ona predstavlja? Možda zid, budući da s jedne i druge strane imamo dvije glumice, performerice, plesačice koje djeluju kao da pokušavaju uspostaviti komunikaciju kroz taj zid, no to ne ide lako, štoviše, prilično je naporno, dok druga dva odvojena lika, opet svaki s jedne strane "zida" govore nešto u mikrofon, ništa konkretno i očito namjerno besmisleno, no to što govore djeluje poput nekog nabrijanog motivacijskog ili političkog govora i to djeluje i na djevojke ispred zida, no ne u pozitivnom smislu. Uskoro se ta dva "političara", odnosno "političar" i "političarka" susreću i taj njihov susret ne protječe baš u prijateljskoj atmosferi, a njihovo nadmudrivanje zamara djevojke ispred zida te jedna od njih više ne može izdržati i umorno izusti "Prestanite...". Dvije djevojke nastavit će komunicirati, jedna će čak uzeti i mitraljez (dio arhiva PPMI-ja), a na koncu će zid, odnosno ti nizovi ljepljive trake, biti rastegnuti i uskoro će puknuti.
Znači, s jedne strane to može funkcionirati kao priča s političkom porukom. S druge strane, nije teško zamisliti da su ta četiri lika dio jedne, podijeljene, nesigurne osobnosti. Možda je "Oblik praznine", pogotovo ovako smješten u odzvanjajuću dezolaciju (napuštenost, beznadnost, očaj, pustoš) vodospreme, pogled u nečiju dušu, u unutrašnje sukobe koji oblikuju nečiji karakter. Možda i nije. U svakom slučaju, izvođači, među kojima je bilo iskusnih performera kao i novih mladih snaga, su se pod vodstvom Farajpoura jako dobro snašli i odradili zahtjevan projekt.
Danas "Nothing to say" i "Urednik"
Danas, trećeg dana 27. PUF-a u galeriji Cvajner u 19 sati bit će otvorena izložba velikog crnogorskog umjetnika Zorana Petrušića "Nothing to say". U 20.30 u INK-u će se održati multimedijalna predstava Teatra Reflektor nazvana "Urednik". Ulaz je besplatan, ali se zbog ograničenog broja mjesta u pandemijskim uvjetima treba prijaviti na Facebook stranicu festivala ili na [email protected].
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
