GLUMAC ISTARSKOG NARODNOG KAZALIŠTA
LUKA MIHOVILOVIĆ: Jezivo je biti u kazalištu kad tamo nema nikoga
Na pozornici INK-a Luka Mihovilović u predstavi "Tosca" s kolegicom Madom Peršić (Danilo MEMEDOVIĆ)
Sada je pauza za one koji vole odlaziti u kazalište. No, nije to prvi put, podsjeća Mihovilović. Naime, nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon oslobođenja ljudi su pohrlili u kazalište. U tom trenutku repertoar se zasnivao na temama koje su bile aktualne, no nisam siguran da ćemo mi raditi predstave o koroni, osim ako je ne budemo koristili da ljude podsjetimo koliko su jaki i kroz što su prošli, kaže Luka Mihovilović
Luka Mihovilović prvenstveno je glumac, iako je u svom angažmanu u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula, u kojem je zaposlen, pokazao da zna i režirati. Kada se radi o ulogama, jednako je vješt u onim komičnim, kao standardni pozitivac, ili kao uvjerljivi, opaki negativac što je pokazala premijera "Tosce" početkom ožujka.
Nažalost, koronavirus pritisnuo je tipku kojom do daljnjeg zaustavlja reprodukciju kazališnih događanja, barem onih javnih. Što sada?
- Na "online druženju" Lara Živolić, Valter Roša, Rade Radolović i ja dotakli smo se teme što mislimo kako će biti nakon što sve ovo prestane. Slobodni umjetnici su ozbiljno ugroženi. Življenje ili preživljavanje od honorara koji ovisi o prodanim predstavama ne daje nikakvu mogućnost stvaranja zaliha.
Nada i utjeha
Umjetnički sektor je prvi zatvoren i posljednji će se otvoriti. Pomoć Ministarstva od nešto više od 3000 kuna je u današnje vrijeme, s današnjim troškovima - smiješna. Mnogi umjetnici imaju posao sa strane od kojeg žive kako bi se mogli baviti poslom za koji su se školovali. A sada nema ni jednog ni drugog. Jedino ostaje nada da će se što prije sve vratiti na staro, da će ljudi prebroditi strah od javnog okupljanja i vratiti se pred umjetnike. Naravno kad
se za to steknu uvjeti.
Hoće li ljudi umjetnost i kulturu vidjeti kao elitističku stvar ili kao potrebu - to je isto pitanje. Ali iz nekih važnih trenutaka iz povijesti vidjeli smo da su ljudi jedva dočekali pronaći utjehu u kulturi i umjetničkim sadržajima, kaže Luka Mihovilović.
Sada je pauza za one koji vole odlaziti u kazalište. Nije to prvi put, na što nas podsjeća i Mihovilović. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon oslobođenja kad se kazalište otvorilo, ljudi su pohrlili u kazalište.
- U tom trenutku repertoar se zasnivao na temama koje su bile aktualne, no nisam siguran da ćemo mi raditi predstave o koroni, osim ako je ne budemo koristili da ljude podsjetimo koliko su jaki i kroz što su prošli, kaže Mihovilović.
Svoj stav potkrepljuje citatom Oscara Wildea koji oslikava današnju situaciju ljudske potrebe za umjetnošću, a ide ovako: "Mi na prošla vremena gledamo kroz veo umjetnosti, a umjetnost se, srećom, još uvijek razumije u to kako prikriti stvarnost."
U INK-u su u međuvremenu počeli emitirati predstave koje više nisu na aktivnom repertoaru i odaziv na mrežama je sve veći i veći. Program se zove "L(INK)AJ SE NA INK".
- Ljudi se žele zabaviti, nasmijati, zamisliti, naučiti, skrenuti loše misli. I ako to možemo, zašto to i ne učinimo. Nama je srce puno kad igramo pred publikom uživo i čujemo reakcije publike, ali radost ni sada nije ništa manja kad čitamo njihove komentare tokom emitiranja. Do sada smo emitirali već desetak svojih
produkcija i ljudi su oduševljeni, pogotovo dječjim predstavama. Dobivamo fotografije djece diljem svijeta koji gledaju naše predstave i to je čaroban dokaz kako i u ovo vrijeme možemo djelovati na publiku koristeći tehnologiju, kaže Luka Mihovilović.
Konstruktivno
Izolacija na njega djeluje kako kaže "vrlo konstruktivno".
- Kako sam imao premijeru i reprize "Tosce" početkom ožujka, a proces je bio veoma zahtjevan, izolaciju sam prihvatio kao odmor. A meni je svaki odmor - aktivan odmor, pa sam se bacio na rješavanje zaostataka koji već duuugo čekaju. Vrijeme sam provodio čitajući knjige koje sam kupio ili dobio u posljednjih nekoliko godina, a nisam ih stigao pročitati. Pored toga tu je i moja nona. Ona mi je sad centar svijeta za vrijeme ove situacije, pa nikom ne dam da joj se približi. Ipak su 94 godine u pitanju. Kosio sam travu, sjekao drva, kuhao... baš pravi #actorslife, kaže Mihovilović. Dodaje i da uz sve to, s ravnateljicom INK-a Gordanom Jeromelom Kaić razvijaju ideje o programima koje bi uz emitiranje predstava mogli pružiti publici.
- Naravno u stanju pripravnosti smo da krenemo s probama i predstavama te nastavimo sa sezonom čim se za to ukažu mogućnosti, kaže Mihovilović, kojem pored proba i nastupa najviše nedostaje sam dolazak u kazalište i sva ta strka.
- Volim doći pozdraviti kolege čak i kad imam kratke pauze među projektima. Jezivo je biti tamo kad nema nikoga, prazni hodnici, prazna pozornica, sama ljuštura nečega što je inače puno duha. Ali uskoro će se to sve ponovno zagrijati i ljudima iza i ispred pozornice. Nadam se da će se ubrzo početi rješavati pitanje kazališta, kao i da ćemo moći realizirati ljetne programe koji su u planu za ovu godinu, napominje Mihovilović.
Kako kaže, Pula je mali grad i INK je malo kazalište pa misli da će sigurno naći načina kako doprijeti do naše publike i omogućiti im pristup kulturi i umjetnosti na obostrano zadovoljstvo. Sve će biti stvar kompromisa.
Zato u posljednje vrijeme, otkako je kod kuće, puno prati domaća i svjetska kazališta.
- Svi su prebacili svoje programe na internet i doista ima izbora za svačiji ukus, a nešto od toga možda ljude može zainteresirati. HNK Zagreb objavljuje svoje uspješnice na YouTubeu vrlo često i o rasporedu emitiranja se može informirati preko njihove službene internet stranice (www.hnk.hr). ZKM isto
tako (www.zekaem.hr) izvrsne predstave, suvremenog karaktera, nabijene istinom i emocijama. HNK Ivana pl. Zajca (hnk-zajc.hr) ima interesantan program u kojem članovi ansambla Drame, Baleta i Opere izvode dijelove iz predstava, monologe, pjesme, varijacije iz raznih baletnih naslova, operne arije iz opera. Od stranih kompanija definitivno za ljubitelje klasičnog baleta tu je
Boljšoj teatar (www.bolshoi.ru) koji objavljuju online svoje vrhunske balete i opere, a tu je i pariška opera (operadeparis.fr) isto s vrhunskim repertoarom.
Solidarnost
Što se dramskih kazališta tiče tu je korisna internet stranica koja obuhvaća sva kazališta Ujedinjenog kraljevstva (drame, mjuzikli, plesne kompanije) na kojoj ljudi se mogu informirati o žanru koji njih interesira (whatsonstage.com). Tu spadaju neke od najrespektabilnijih kompanija na svijetu kao što su OldVic Theatre, Shakespeare's Globe Theatre, National Theatre, mjuzikli sa West Enda i mnogi drugi), nabraja Mihovilović, no ne zaboravlja i kuću u kojoj je zaposlen, a to je pulsko gradsko kazalište (www.ink.hr) koji je svoj repertoar i ostale popratne
sadržaje prenijelo na internet (preko društvenih mreža Facebook, Youtube i Instagram) emitiranjem svojih predstava.
- Brzo će sve ovo proći, nadam se da ćemo nešto pozitivino izvući iz svega ovoga (ili već jesmo) i da ćemo se, kao što se i priroda regenerirala, regenerirati i mi sa nekim novim odnosom prema svemu oko nas. Solidarnost je sada ključna. Čuvajmo se i bit ćemo očuvani. Sve najbolje želim svim čitateljima Glasa Istre,
poručuje na kraju Mihovilović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
