Treća večer 31. kazališnog festivala PUF protekla je u znaku dvije stilski i sadržajno slične predstave i jedne (anti)modne revije. Na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta češki Spitfire Company i Marketa Vajdova s predstavom "J*beno prekrasno proljeće", dok je u sjedištu Kazališta Dr. Inat u Rojcu nastupila Nataša Milojević iz Srbije s performansom "Solo".

U oba slučaja radi se o plesnim monodramama koje povezuje tema samoće, i sve djeluje kao dva poglavlja jedne priče, uz dakako očite razlike. Za "J*beno prekrasno proljeće" publika dobiva slušalice te je time stavljena u središte prostorne percepcije zvuka i glazbe uz pomoć dvaju pokretnih svjetala Robe Esprite koja "plešu" zajedno s izvođačicom. Kako se kaže u opisu, to je "priča o rođenju, o tijelu unutar tijela, o vrištećem šaptu i zvukovima koji oblikuju prostor". Publika je uvučena u taj svijet, htjela-ne htjela, ali nema ovdje ništa na silu, nema agresije, niti nasilja, samo pobjede i daška optimizma dok se čuje kiša koja pada. Vrijeme je za ponovno rođenje.

(PUF)

Slično je i sa "Solom", no umjesto slušalica posjetitelji dobivaju priliku da otkinu i pojedu komad kruha dok je pozornica posuta solju. "Zbogom dragi prijatelju, nemoj se nikada vratiti", prve su riječi koje se čuju iz zvučnika i vide napisane u pozadini. To je početak pisma, manifesta za bolju budućnost uz jedva suzdržanu kritiku sadašnjosti što postaje sve aktualnije dok se u Natašinoj domovini događaju, možda i suštinske promjene. "Zbogom, dragi prijatelju, i sjeti me se kada budeš otkrio svijet u kojem može bolje", jedna je od poruka stvarnom ili imaginarnom prijatelju dok protagonisticu preplavljuje osjećaj osamljenosti. Ona je sama i gola, prepuštena vrtlogu nemoći iako se iz tog vrtloga, iz tog stanja, trudi izaći. Ima li predaje ili nema predaje? U njoj u svakom slučaju ima još života i eto još jedne paralele sa situacijom u Srbiji, ali i poveznice s prethodnom predstavom.

(PUF)

Konačno, za kraj, PUF Off, još jedna ženska priča i to Art Parku u Rojcu zahvaljujući Marini Štembergar i njenom "Funky patchwork pičvajzu". Radilo se reviji odjeće od recikliranog materijala, koja se pripremala na radionici na kojoj su sudjelovale djevojke i žene, uz neke penzionerke i par članica Gee udruge žena liječenih od karcinoma dojke. Tu su bile i cure koje imaju bake koje imaju mašinu za šivanje. Uz mjesec dana napravile su nešto uz moderiranje i stručno vodstvo Štembergar te su modele koje su izradile ponosno nosile i pokazale preksinoć. Materijal je bio jeans, a Štembergar podsjeća da je tekstilna industrija veliki zagađivač planeta, zbog čega su napravili manifest i na transparente napisali da je za izradu jedne majice potrebno 3,5 tisuća litara vode, a 85 posto onog što se napravi završi u smeću. Program je vodio Marko Grbac Knapić.

(PUF)