GRADSKA GALERIJA PULA
FOTOGALERIJA / RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA ALIJE REŠIĆA: Autor autentičnog rukopisa koji je svoje stvaralaštvo u najvećoj mjeri posvetio ženi
Pulska izložba Alije Rešića obuhvaća radove iz gotovo svih faza njegovog opusa iz kojeg je vidljivo, kako ističe kustos Mladen Lučić, da je autor svoje stvaralaštvo u najvećoj mjeri posvetio ženi pa premda autor akcentira putenost, ženu ne tretira kao prolazni objekt požude * "Istovremeno je homo ludens i homo faber, jer za njega prije svega vrijedi pravilo da je stvar vrijedna ako je s ljudskom rukom i radošću napravljena, jer kako kaže: umjetnost je dio života, a život je umjetnost, ističe Lučić o stvaralaštvu Alije Rešića
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
ALIJA 02_pula_090922.JPG
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Retrospektivna izložba Alije Rešića sinoć je otvorena u Gradskoj galeriji Pula, a riječ je o kiparu koji, kako se ističe, ne izlaže prečesto, ne sudjeluje aktivno u likovnim i kulturnim strukturama, ne zanimaju ga tijekovi suvremenosti niti ikakva trendovska pripadnost. Izložba obuhvaća radove iz gotovo svih faza njegovog opusa iz kojeg je vidljivo, kako to kaže kustos Mladen Lučić, da je autor svoje stvaralaštvo u najvećoj mjeri posvetio ženi pa premda autor akcentira putenost, ženu ne tretira kao prolazni objekt požude.
Trilogija odrastanja
Lučić podsjeća da je jedna takva autorova ženska figura desetak godina stajala ispred ulaza u podzemni antikvarijat smješten u hodnicima današnjeg pulskog Zerostrassea, a kojeg je do svoje prerane smrti vodio Boris Nemeš. U sklopu svoje izložbe u Gradskoj galeriji Pula, Rešić je privremeno vratio tu istu skulpturu na mjesto gdje se godinama nalazila i postala jednim od vizualnih akcenata grada.
"Gledajući je sada, kao i njegova privremeno postavljena dva ženska akta koja sjajno akcentiraju rimski zid između Herkulovih i Dvojnih vratiju u Carrarinoj ulici, postajemo svjesni koliko je javna skulptura Puli potrebna. Evidentno je da treba početi voditi sustavnu brigu o tom važnom segmentu urbane kozmetike te planski, uz pomoć eminentnih stručnjaka, početi provoditi takvu politiku kako se ne bi ponovo desilo nemušto postrojavanje bisti narodnih heroja iza sjajnog Radauševog spomenika u Titovom parku ili neplanska ponavljanja usamljenih ekscesa kao što je bista Lina Marianija pred Circolom, Matka Laginje u parku Petra Krešimira, Jurja Dobrile u istoimenom parku itd., itd. Izlazak Rešićevih skulptura iz galerijskog prostora u gradsko tkivo oplemenio je javne površine i ukazao da je došlo vrijeme da Pula ne bude više gradom razasutih bisti i da se spomenička plastika počne sustavno planirati. U parku Petra Krešimira Alija je postavio veliku okruglu skulpturu, autorsko viđenje i interpretaciju virusa Covid 19 koji će sad, nakon odrađene turističke sezone, ponovo eskalirati", kaže Lučić.
On naglašava i da je ta skulptura ili instalacija iznjedrena iz posljednjeg Rešićevog ciklusa Trilogije odrastanja, triptiha nastalog prošle godine kojim autor simboličkim jezikom progovara o tri faze života; djetinjstvu, zreloj dobi i starosti. Tri skulpture identičnog oblika predstavljaju ljudski mozak čiju strukturu, kao metaforu majčinstva, personificira multipliciran i isprepleten ženski akt, a vijci i čavli što iz mozga vire ilustriraju pojedinu životnu dob.
'Venera', 'Obala', 'Lungo mare'…
"Rešić je svoj autorski put započeo s poetično-putenom odom ženi što je već jasno naglasio u svom prvom ciklusu znakovita naziva 'Venera'. Taj njegov rani kiparski ciklus inventivno i suvislo sublimira spomenute kiparske utjecaje ali i postupno promiče autentičan autorski rukopis koji se očituje u inventivnom ritmu postavljanja mase u prostor, kao i u dijalogu snažnog i monumentalnog plastičkog oblikovanja s rafiniranom i svjetlosno akcentiranom teksturom površine. U sljedećem ciklusu, nazvanom 'Obala', autorova kiparska forma nešto je više istesana, lakša i elegantnija te je primjetna težnja racionalnoj gradnji prostora unutar samog tijela kipa. Paralelno s kiparstvom, Rešić se sve intenzivnije bavi crtežom i slikarstvom te je u tim izričajima znatno slobodniji nego u skulpturama, premda im je početna vokacija identična. Crteži i slike levitiraju na rubu kompozicionih i oblikovnih zakonitosti, a u sprezi s autorovim istraživanjima forme rezultiraju specifičnim modernističkim manirizmom. U ciklusu 'Lungo mare', koji nastaje početkom dvijetisućitih godina, taj se manirizam proširuje i na skulpture, koje su sada manjih formata, a pokazuju odmak ne samo slobodnijim oblikovanjem već i izvjesnom geometrijskom stilizacijom figure", ističe Lučić te zaključuje da Rešić svoj likovni izraz godinama njeguje isključivo kao sredstvo uživanja, a ne kao programski zadatak ili cehovsku obavezu, a promocija vlastitog rada nije ga u stvari nikada odviše zanimala jer stvara samo kad to doista želi.
"Istovremeno je homo ludens i homo faber, jer za njega prije svega vrijedi pravilo da je stvar vrijedna ako je s ljudskom rukom i radošću napravljena, jer kako kaže: umjetnost je dio života, a život je umjetnost, ističe Mladen Lučić o radu Alije Rešića.
O autoru
Alija Rešić je rođen u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini. Godine 1970. upisuje školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof. ak. Alije Kučukalića, a godinu dana kasnije prelazi u školu Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, na Odjel industrijskog dizajna i kiparstva kod prof. ak. Ante Despota i prof. ak. Belizara Bahorića. Godine 1975. postaje član ULUPUH-a Zagreb. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu: prve dvije godine radi u klasi za crtež akademskog slikara Ivana Lovrenčića, u klasi za slikarstvo akademskog slikara Ivana Šebelja te u klasi za kiparstvo akademskog kipara Stipe Sikirice, a 1977. prelazi u klasu prof. mr. akademskog kipara Ivana Sabolića na Kiparski odjel gdje je i diplomirao 1980. Zatim radi kao suradnik majstorske radionice akademskog kipara Antuna Augustinčića pod vodstvom mr. Ivana Sabolića. Iste godine postaje član HDLU-a Zagreb, 1981. stječe status slobodnog umjetnika, a 1999. postaje članom HDLU-a Istre.
Izlagao je na dvadesetak samostalnih te sudjelovao na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
