"NOĆNA MUZIKA" BRANIMIRA TURKALJA: Fotografske note imaginarnog orkestra

Branimir Turkalj pored dijela svojih radova (Snimio Mladen Radić)

To su klasične fotografije s kojima sam se poslije igrao na različite kompjuterske načine s različitim programima da bih dobio nešto treće, objašnjava Turkalj koji je snimio puno slikarskih izložbi radeći godinama kao snimatelj na Televiziji Slovenija

U Galeriji Hermana, kod OŠ Centar, u petak je otvorena izložba fotografija Branimira Turkalja naslovljena "Noćna muzika – fotografske transformacije" koja se može razgledati do 31. listopada.

- To su klasične fotografije s kojima sam se poslije igrao na različite kompjuterske načine s različitim programima da bih dobio nešto treće, objašnjava Turkalj koji je snimio puno slikarskih izložbi radeći godinama kao snimatelj na Ljubljanskoj TV – Televiziji Slovenija i neke su mu, kaže, "išle na jetra" pa je dobio potrebu koketirati sa slikarstvom. U penziji se tako opet vratio fotografiji.

Otkrio stil

- Kad bih radio klasičnu fotografiju osjećao sam da sam išao korak natrag pa sam morao početi raditi nešto što drugi autori fotografije ne rade i tako sam otkrio svoj fotografski stil, a to je transformacija, kaže Turkalj. Na izložbi su muzički instrumenti, a Turkalj u opusu ima i slike automobila koji podsjećaju na rakete, istarske pejzaže ili lebdeću pulsku Arenu za koju se nada da će je uskoro predstaviti u Puli.

Ovo je njegova prva izložba u najvećem istarskom gradu, a ovaj opus naziva svojim imaginarnim orkestrom koji je najprije izložio u Kopru, pa u Bujama gdje sada živi, zatim u Parizu, Varaždinu (velika izložba na Međunarodni dan glazbe), i sada ovom izložbom obilježava 50 godina slikanja, što kamerom, što fotoaparatom, i 70 godina života.

Izložbu je predstavio voditelj galerije Vedran Šilipetar koji je s Turkaljom imao zajedničku izložbu u Parizu gdje je Turkalj također izlagao dio radova koji izlaže u Hermani. To su uglavnom fotografije harfi, klavira, violončela itd., no kako je galerija mala, nije stala cijela kolekcija od 33 rada, pa je Šilipetar izložio one koji su njemu prirasli srcu.

- Meni su ti radovi izuzetno šarmantni, koloristički, imaju nekakvu afričku notu i stoga mi se čini da su to najbolji radovi iz opusa Branimira Turkalja koji ima izoštreno oko i percepciju i jako dobro zna što je kadar, kaže Šilipetar.

Ljubav i estetika

O Turkalju je govorila i Slavica Božičević, koja živi na relaciji Švedska-Zagreb-Rovinj. Za nju je svaka Turkaljova izložba novo uzbuđenje jer ju autor priprema s puno ljubavi, estetike i transformacija.

- S lakoćom se Branimir kreće između svijeta mašte i stvarnosti. Postigao je osebujan umjetnički stil i to je njegov prepoznatljiv rukopis, rekla je Božičević koja fotografije doživljava kao "nenadmašnu moć imaginacije, čovječje misli, metamorfoze i neograničene mašte".

- On je majstor varijacije boja i oblika, s njima eksperimentira. Njegove harfe sviraju, plešu i pričaju s nama, one su nam vrlo bliske i žive, iako izgledaju drugačije, kazala je Božičević.