U sklopu 24. Media Mediterranea festivala u organizaciji udruge Metamedij otvorena je izložba gostujućih autora u Europskom centru za mir i razvoj na Forumu. U sklopu izložbe na glavnu temu festivala "Svjetovanja hidrosfere" kustosice Teute Gatolin, održani su i razgovori s umjetnicama Briannom Leatherbury i Sabinom Mikelić.

Gubitak društvene važnosti

Izložbu su otvorili direktor festivala Marino Jurcan i izvršna producentica Ivana-Nataša Turković koja je kazala da su osim radova gostujućih autorica izloženi i oni nastali u produkciji i koprodukciji udruge Metamedij. Predstavljani su radovi Sabine Mikelić, Nikoline Kuzmić i Josipe Škrapić koji su odabrani jer se uklapaju u ovogodišnji koncept festivala kojim se želi istražiti odnos naspram svih voda koje ljude okružuju s naglaskom na more. U koprodukciji i produkciji udruge Metamedij nastali su radovi "Lutalaštvo" Tina Dožića te "Mjesta susreta, drugi čin" Marija Mua nastao na Summer Sessions rezidenciji u Nizozemskoj. Uz njihove radove tu je i video "Likvidacija" Brianne Leatherbury, umjetnice koja je ove godine došla na Summer Sessions u Pulu.

Riječ je o umjetnici koja živi u Amsterdamu, a rad "Likvidacija" sastoji se od site-specific instalacije i filma koji dokumentiraju nizozemsko izvlaštenje određenih nekretnina. Instalaciju čine ovlaživač zraka za staklenike, koji je putem internetske licitacijske prodaje "obišao" nekoliko nekretnina u vlasništvu nizozemske vlade. Umjesto vode, ovlaživač je u tim zgradama ispuštao maglicu umjetnog znoja. "Likvidacija" dokumentira povijesnu rasprodaju svake od tih zgrada, koju je država radila zbog profita.

Josipa Škrapić uz svoj rad "More koje je pokraj nas" (Snimila Gea Rajić)

- Izloženi video dio je istraživanja koji se tiče posjeta lokacijama uključenima u projekt. Instalaciju sam postavila u jedan zatvor, u bivšu farmu… a svaki put kad ih obilazim prvo zatražim odobrenje. Na taj način započinjem i razgovor s ljudima s kojima inače ne bih nikada govorila jer sam umjetnica, a ne netko tko želi kupiti zatvor. Putem te interakcije mogu čuti, nadam se iskreno mišljenje osoba koje su uključene u taj proces prodaje. Na videu se vide plave točke koje su rezultat aplikacije koju koristim tijekom tih posjeta i putem koje radim 3D sken prostora. Sve te zgrade koje prestaju biti javno vlasništvo i koje gube svoju povijest i društvenu važnost sada su u mom telefonu kao model s kojim mogu raditi ono što želim. Sve su to dijelovi jednog dužeg filma kojeg trenutno pripremam. "Likvidacija" kao instalacija i kao video istražuje proces i pokušava shvatiti što se događa kada se prostor prestane fizički koristiti ili kada ga se stavlja u novu funkciju, kao što će zatvor kojeg sam posjetila postati hotel, kazala je Leatherbury.

Zašto ste me doveli ovdje?

Sabina Mikelić je hrvatska vizualna umjetnica i filmska redateljica koja živi u Nizozemskoj. Rad "Beyond the Choir" je multimedijalna instalacija i dio dvogodišnjeg istraživanja na temu odnosa autorice kao redateljice i subjekta. Istraživanje "Filming Beyond" dio je njene kontinuirane prakse u kojoj istražuje što se događa u susretu između umjetnice i protagonista, dok istovremeno ispituje alate kinematografije. "Beyond the Choir" postavlja pitanja o tome kako je moguće kroz čin snimanja izaći iz okvira stereotipa i onoga što već zna, izaći izvan konteksta "vlastitog" otoka, njegovih lokacija i stanovnika.

- Ovaj rad je jedna vrsta konačnog proizvoda dužeg procesa u kojem sam se bavila muškom ranjivošću. Zanimalo me kako tri različite generacije muškaraca s otoka Raba gledaju na pojam muževnosti, njihovu međusobnu interakciju te onu koju imaju sa mnom posredstvom kamere i činom snimanja. Radila sam sa sedam muškaraca, članova klape koja pjeva tradicijsku glazbu. Od svakog od njih sam zatražila da me odvedu na lokaciju po njihovom izboru. Na taj sam način htjela stvoriti situaciju u kojoj se može dogoditi nešto neočekivano, htjela sam izgubiti djelić kontrole nad samim procesom. Pitanje koje sam im postavila kada sam ih snimala na lokaciji je: "Zašto ste me doveli ovdje?", kazala je Mikelić.

Rad Josipe Škrapić "More koje je pokraj nas" bavi se pripadnošću, identificiranjem s prostorom i introspektivnim hodanjem kroz mikrolokaciju autokampa Medulin.

"Kratka povijest raspadanja" Nikoline Kuzmić sastoji se od umjetničke knjige čije stranice nastanjuju motivi fosila vodenih i kopnenih životinja preuzetih iz starog jugoslavenskog školskog priručnika kojeg je pronašla na sajmu rabljenih knjiga. Umjetnicu zanima kada neko znanje postaje "zastarjelo", zaboravljeno te kada informacije postaju estetski objekt. Zanima je i zašto se čuva, arhivira, pamti, kako umjetnost utječe na ove procese, te gdje se u njima formira.

"Mjesta susreta" Marija Mua dio je tekućeg istraživanja odnosa suvremenih radnih uvjeta, gaminga i okruženja koje je stvorio čovjek. Kao u pripovijedanju sna ili onom povezanom sa sjećanjem, atmosfera dolazi i odlazi, filtrirajući se kroz pažljivo izrađene slojeve slikovnih sekvenci.

Audiovizualni rad "Lutalaštvo" Tina Dožića koristi dromomaniju (bolesnu potrebu za putovanjem, šetnjom i lutanjem odnosno za promjenom mjesta boravka) kao istraživačku metodu s ciljem odmicanja od homogenizirajućih formi reprezentacije okoliša, bilo onih turističkih bilo onih u geoinformacijskim sustavima (GIS). Rad je jedna od postaja u širem istraživačkom procesu pod nazivom Dromomania Adriatica, koje će biti realizirano kao audiovizualni esej krajem ove godine.

Ovogodišnji festival priveden je kraju uz prezentaciju i izložbu radova s Međunarodne radionice spekulativne dizajnerske prakse u prostorima Zajednice tehničke kulture.

Povezane vijesti

• Audiovizualna apstrakcija ovisi o prostoru
• Festival Media Mediterranea traži volontere
• Traže se volonteri za Media Mediterranea festival