MARKO POGAČNIK: Istra je poput stabla sa svojim korijenjem u Alpama

Marko Pogačnik jednom prilikom na predavanju u Poreču (Arhiv)

U galeriji DKC-a Lamparna u Labinu, otvorena je samostalna izložba slovenskog umjetnika Marka Pogačnika, pod nazivom Istra i zmaj. Na ovoj izložbi mogu se vidjeti Markovi crteži koje je izradio još davne 1965. u mjestu Dajla, kraj Novigrada, kada je i započeo sa svojim istraživanjem Istre, pa do onih koje je izradio 2013. za svoga boravka u Poreču. Bilo je to u sklopu projekta "Umjetnik na odmoru" Muzeja Avangarde Marinka Sudca, gdje je produbio vlastito razumijevanje Istre, te ju kao lokalitet uklopio u daleko širu sliku Europe, smatrajući, između ostalog, kako je "Istra poput stabla sa svojim korijenjem u Alpama". Na kraju, Markove se teorije ne mogu potkrijepiti nikakvim "čvrstim" znanstvenim dokazima. Sve ostaje na razini slutnji , intuicije i osjećaja, ali možda su to samo zakržljali ostaci čula kakva je čovjek nekada imao, i koji su mu daleko pouzdanije služili nego danas. Vrlo evidentno, to i jest Markova misija, da današnjeg čovjeka, zamorenog ovom bučnom i pohlepnom civilizacijom, vrati samome sebi i onim zaboravljenim sposobnostima koje se mogu razvijati samo u tišini, kada kontempliramo vlastito postojanje i njegovo mjesto unutar kozmosa.

Ilustracija

Čuveni kvantni fizičar Werner Heisenberg, uz Niels Bohra, tvorac tzv. Kopenhaške interpretacije, je izjavio da "to što promatramo nije priroda po sebi, već priroda izložena našoj metodi promatranja". Ukratko, naše gledište determinira i našu stvarnost i očito je naša stvarnost pitanje stanovite interpretacije na koju smo pristali. Ako mene pitate, ja bih, u tom slučaju, radije živio u onoj stvarnosti kakvu nam tumači Marko

-Svima je znano da je Istra još od antike prozvana "terra magica, terra incognita" ili magična i nespoznatljiva zemlja. Čak i oni koji su "nogama čvrsto na zemlji" i ne obaziru se na kojekakve "ezoterijske halucinacije" znaju ustvrditi da se, kada nakon tunela Učka prijeđu u istarski mikrokozmos, nešto mijenja, i obuzima ih osjećaj kročenja u jedan poseban i duhovniji, gotovo bajkovit prostor. U samoj se Istri može naći puno razloga za to. No, upravo je Marko Pogačnik, još početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, postavio "ugaoni kamen" za iščitavanje Istre kao snažnog spiritualnog uporišta i jednog velikog geo-terapeutskog prostora. Njegova knjiga "Zmajeve linije - uvod u tajne istarskog krajolika" prvi je puta izdana 1985. dok je drugo izdanje doživjela 1998. i svakako predstavlja pionirsko djelo kada je u pitanju iščitavanje Istre kao područja bremenitog vrlo aktivnim energetskim tokovima, koji, ako im se ispravno pristupa, mogu imati vrlo blagotvoran utjecaj na sva živa bića koja obitavaju u njihovoj blizini. Ti energetski tokovi bili su poznati još keltskim Druidima i oni su ih nazivali "ley lines", dok su ih kineski učenjaci i ezoteričari nazivali i "zmajevim linijama". Budući da je Marko Pogačnik još od svojih najranijih početaka gajio jedan holistički pristup pitanjima krajolika, umjetnosti i, općenito, načina življenja, ubrzo je spoznao analogiju između tih zemljinih tokova energije i onih tokova u ljudskom tijelu koje je otkrila kineska akupunktura, a koje indijska medicinsko-terapeutska disciplina, Ayur Veda, naziva "nadiji". U spomenutom djelu o istarskom krajoliku, detektira snažno djelovanje "telurskih strujanja" upravo na zapadu Istre, i povezuje takvom jednom linijom Poreč i Motovun dok te dvije točke čine trokut s Rt Kamenjakom na samome jugu istre. Sjevernom točkom te strukture smatra dvorac Devin, u talijanskom mjestu Duino, kraj Trsta, i kada spojimo zajedno sve te punktove dobijemo strukturu od dva gotovo ista izdužena trokuta koji podsjećaju na iglu kompasa, ali i na rogove. Pogačnik tvrdi da je upravo zato rogata koza odabrana da bude amblem istarskog grba. U svome se djelu referira i na priču o Velom Joži, Vladimira Nazora, u kojoj nalazi pregršt simboličkih analogija sa svojim vlastitim tezama. U Nazorovu se djelu također spominje moćan Zmaj koji je spreman s divovima podijeliti svoja blaga, a cijela se radnja zbiva u Motovunu i okolici kojega Pogačnik smatra "ezoterijskim srcem Istre", rekao je u predgovoru kataloga voditelj likovne galerije Lamparne i povjesničar umjetmosti Damir Stojnić.