Marino Jugovac od hrastovog je debla isklesao veliku skulpturu crnog vepra u pokretu, te je darovao matičnom Lovačkom društvu "Srnjak" u Grožnjanu, čiji je višegodišnji član

Umjetnik Marino Jugovac ovih je dana završio još jednu vrijednu skulpturu – od hrastovog debla isklesao je veliku skulpturu crnog vepra u pokretu i sa zadovoljstvom ga poklonio matičnom Lovačkom društvu "Srnjak" u Grožnjanu, čiji je višegodišnji član.

Nadoknaditi gubitak prirodi

Njegove brojne do sada stvorene skulpture krase javne prostore u nekoliko naših i inozemnih gradova. Poznata je njegova drvena skulptura "Djevojka s kestenjem" u Oprtlju koju je isklesao u povodu Kestenijade, manifestacije posvećene oprtaljskom kestenu. No, njegove drvene skulpture nalaze se na javnim površinama Etnografskog muzeja Istre u Pazinu, Poreču, u Biblijskom vrtu vira u Kalniku, na gradskom trgu u Grožnjanu, u Bugarskoj, Austriji, kod Venecije i u drugim mjestima gdje je Marino skulpture klesao u nekoj likovnoj koloniji i na sličnim susretima. Poznate su njegove skulpture u drvu i drugim materijalima, posebno serije čempresa koje izviru iz inspiracije duboko uronjene u istarski ambijent. Neponovljive su njegove složene drvene minijature istarskih gradića. Nakon brojnih skulptura, na red je došao i vepar.

- Ideja da napravim drvenog vepra postoji već nekoliko godina. Kad ulovim divlju svinju bude mi i žao, unatoč lovačkom zadovoljstvu, pa sam odlučio da napravim skulpturu vepra i tako na neki način nadoknadim taj gubitak u prirodi. Ovog drvenog vepra počeo sam raditi još koncem listopada, išlo je pomalo jer nije bilo lako tesati veliko hrastovo deblo. Sve se radi ručno, namučio sam se jer sam želio napraviti skulpturu vepra u pokretu, da se osjeti njegova energija, snaga. Bilo je teško sve izvesti, ali zadovoljstvo je na kraju veliko. Skulpturu sam zaštitio da ga ne uništi vlaga, a ta će skulptura vepra biti kod Lovačkog doma u Grožnjanu. Stavit ćemo iznad i neki krov, da je kiša što manje oštećuje, govori Marino Jugovac dok su njegovi prijatelji ukrcavali drvenog vepra ispred Marinove kuće u Svetom Valentinu, na granici grožnjanske i oprtaljske općine, gdje taj umjetnik živi.

Kiparski i slikarski talent

Marino Jugovac bavi se likovnim stvaranjem, prije svega skulpturom i slikarstvom od početka 90–ih godina prošlog stoljeća. Obradom drveta bavi se od srednje škole. U njegovim se radovima vidi osjećaj za tehnički profinjenu realizaciju drvenih skulptura. Jedan je od onih grožnjanskih umjetnika koji već 40-ak godina od tog malenog mjesta čine umjetničku oazu održavajući mu epitet Grada umjetnika. Jugovac spada među one umjetnike koji su počeli stvarati sami. U takvim okolnostima nije se bilo lako probiti na umjetničkom putu, ali je Marino prevladao se zapreke originalnošću djela i danas je jedan od rijetkih umjetnika koji kreira drvene skulpture svih dimenzija. Njegove su forme uglavnom stupolike, ali uvijek prikladno dimenzionirane.

U svom slikarskom opusu koristi se domaćom zemljom kako bi najoriginalnije predstavio istarski ambijent. Kombinirajući kiparski i slikarski talent, svoje ideje prenosi na brojne skulpture i slike u kojima se prepoznaje Istra. Od nedavnih njegovih koncepata u drvu i drugim materijalima veoma je važna serija "Exodusi", izlagana na više domaćih i međunarodnih izložbenih projekata.

Marino Jugovac je čest sudionik međunarodnih projekata, kolonija, radionica, sudjelovao je na brojni izložbama. Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika sa statusom samostalnog umjetnika od 2004. godine.