Zbirka narodu
Miroslav Radman: "Ništa što puno košta ne spašava, ne poboljšava niti produljuje naše živote"
(Srecko Niketic/PIXSELL)
Što povezuje znanost i umjetnost? Postoji li red u prirodi ili ga u njoj tražimo jer nam je potreban? Što je sklad? Je li istina da ćemo uskoro živjeti 120 godina? Je li ključ dugog života zbilja u blitvi? Što nam je potrebno za dug i sretan život? O svemu tome bilo je riječi na vrlo zanimljivom programu.
Novi ciklus programa "Zbirka narodu!" u Galeriji Motika počeo je u srijedu navečer gostovanjem jednog od naših najistaknutijih znanstvenika, molekularnog biologa i genetičara s adresom u Puli, akademika Miroslava Radmana, koji se osvrnuo na doista brojne i zanimljive teme. S njime je razgovarala Paola Orlić, pulska pročelnica za kulturu i civilno društvo, inače voditeljica ovih razgovora i povjesničarka umjetnosti.
Sažimajući bit njegova predavanja, tijekom kojeg je ulazio u različite tematske i interesne sfere te znanost predstavio na jednostavan i nadasve pitak način, uz brojne primjere i zanimljivosti, nazočni su mogli saznati da bi životni vijek od, primjerice, 120 godina u bliskoj budućnosti mogao postati gotovo uobičajen.
Radman je govorio i o omjerima te mogućnostima da neke bolesti ili drugi uzroci skrate životni vijek, ali i o tome da postoje 94 vrste atoma koji se pojavljuju u prirodnom stanju na zemlji, dok su sva živa bića, od onih najjednostavnijih do najsloženijih, sazdana od samo šest osnovnih atoma. Cijeli život temelji se na ugljiku jer je, kako je kazao, vrlo versatilan, odnosno sposoban stvarati velik broj različitih kemijskih veza.
Je li ravnoteža doista ideal? Postoji li univerzalna mjera ljepote i može li upravo pogreška - u biologiji, znanosti i umjetnosti - biti pokretač nečega novog?
Radman je kazao kako u slavenskim jezicima postoji poseban termin za sklad - skladatelj je, primjerice, kreator sklada - te govorio je o potrebi postojanja sklada na različitim područjima života i djelovanja, kao i o našoj težnji prema skladu i njegovoj važnosti.
- Sklad je kad ima svega što je potrebno, kada ga ima u pravoj mjeri. Znači, ima dovoljno svega što je nužno i potrebno. Ništa ekscesa. Ljudi se i boje ekscesa, posebice kada je prisutno previše hrane, previše ljubavi. Mislim da, ako mi nos još uvijek dobro radi, mirišem opasnost od viška, više od ekscesa nego od manjka. Veći je rizik od obilja, ekscesa nego od manjka. Eksces je najopasniji, poput metastaze. Kada je deficit, malo se stegne kajiš. Sve što je potrebno treba biti u nekoj dovoljnoj mjeri, kazao je.
- Balans znači vaga. Tu dolazi do raznih vrsta i mogućnosti sklada, naveo je, osvrnuvši se i na omjer brzine svjetlosti i brzine elektrona te istaknuvši da je elektron 137 puta sporiji od svjetlosti.
- Mi u svom životu, u politici, svi mi volimo živjeti u skladnom društvu, u skladnoj familiji, u skladnoj biokemiji, u skladnoj zdravstvenoj situaciji i tako dalje. To je zapravo glavni problem. Možemo li postići taj sklad? Mislim da Darwin stoji iznad Einsteina, naveo je Radman.
Govorio je i o postojanju i nestajanju, magičnim brojevima te "kemiji", odnosno skladu koji stoji iza svega toga. Dotaknuo se i života prije života kao interakcije, kao i pitanja kako se postiže stabilnost.
Kazivao je i o malignim i degenerativnim bolestima te njihovu utjecaju na današnje skraćivanje životnog vijeka. Istaknuo je kako nas prehrana i način života, uz kretanje, dakako, mogu dovesti do duboke starosti te da istražuje uzroke starenja i degenerativnih bolesti.
Bilo je riječi i o današnjim stogodišnjacima te o tome da znanost mora "popraviti" oštećenja koja uzrokuju bolesti od kojih se danas najviše umire.
Za kraj, kazao je kako stogodišnjaci u svojim genima imaju rezistenciju na degenerativne i maligne bolesti, a kronične je bolesti usporedio s razvijačem za crno-bijele fotografije, istaknuvši da ništa što puno košta ne spašava, ne poboljšava niti produljuje naše živote.
