Dvigrad Festival
Glazba Francesca Uspera zatvorila ovogodišnji festival u Svetom Lovreču
Ansambl Responsorium (Snimio Sebastijan Vojvoda)
Koncert "Splendida stella – glazbeni odbljesci svetosti u Veneciji 17. stoljeća", koji je na zatvaranju ovogodišnjeg izdanja Dvigrad Festivala u bazilici svetog Martina u Svetom Lovreču izveo Ansambl Responsorium, otvorio je pogled u jedan od najuzbudljivijih trenutaka europske glazbene povijesti, prijelaz iz renesansne polifonije u raskošni zvuk ranoga baroka.
Državni protokol
U središtu programa našla se glazba Francesca Uspera, skladatelja rođenog s prezimenom Sponga (Spongia ili Sponza) 1561. godine u Rovinju, koji je u Veneciji izgradio zamjetnu karijeru te je uz Claudija Monteverdija i Giovannija Battistu Grilla bio smatran ponajboljim venecijanskim skladateljem epohe. Program je bio zamišljen mnogo šire od predstavljanja pojedinačnog skladateljskog opusa. U njemu se isprepleću sakralnost, ceremonijalnost i reprezentativnost venecijanskoga glazbenog života.
U Veneciji 16. i 17. stoljeća glazba nije bila samo dio liturgije nego i važan element javnih svečanosti, državnog protokola i društvenog života Republike. Upravo taj spoj duhovnog i reprezentativnog Ansambl Responsorium uspio je prenijeti u koncertni prostor. Od prvih taktova bilo je jasno da je riječ o programu koji zahtijeva visoku razinu stilskog razumijevanja i tehničkog umijeća. Usperova glazba stoji na prijelomnoj točki između tradicije venecijanske polifonije i novih izražajnih mogućnosti ranoga baroka, obilježenih bogatom instrumentacijom, udvojenim zborovima i glazbenim postupcima ocrtavanja teksta.
Osobito mjesto u programu zauzela je Messa concertata del secondo tuono à 5 voci, središnje djelo Usperove zbirke Messa e salmi da concertarsi nel’organo iz 1614. godine, koju je skladatelj posvetio porečkom biskupu Leonardu Tritoniju. U izvedbi Ansambla Responsorium misa je pokazala svu raskoš ranobarokne venecijanske zvučnosti. Vokalna polifonija bila je obogaćena instrumentalnim bojama violine, korneta, trombona, viole da gamba, ali i prekrasnih baroknih orgulja Petra Nakića iz 1735. u bazilici svetog Martina u Svetom Lovreču.
Valja spomenuti kako je stavak Credo iz Mise potpisao Usperov nećak Gabriel Sponga, o čijem životu i djelovanju znademo izrazito malo. Njegova prisutnost u programu otvorila je još jedan sloj priče o glazbenoj obitelji i o složenim vezama između Istre i Venecije. Monodijski motet Ave Regina za alt i basso continuo, kojeg je superiorno izveo mladi kontratenor Korneel van Neste uz pratnju Umberta Kostanića na orguljama, potvrdio je svestranost i nadarenost ovog skladatelja.
Marijanska komponenta programa osobito je došla do izražaja u djelima Magnificat, Vulnerasti cor meum i Ave Maria. U njima se pokazala široka paleta Usperova skladateljskog jezika, od gusto isprepletenih polifonih linija do izražajnijih dionica u kojima tekst postaje neposredan nositelj glazbenoga afekta. Upravo je u takvim trenucima ansambl pokazao sposobnost da povijesno utemeljenu interpretaciju ne pretvori u muzealnu rekonstrukciju, nego da glazbi podari živost i emocionalnu neposrednost. Pjevači Sanda Audere, Korneel van Neste, Loïc Paulin, Charles Daniels i Darko Solter oblikovali su vokalni korpus precizno i disciplinirano, ali bez gubitka izražajnosti. Posebno je vrijedilo čuti kako se pojedinačne vokalne linije u polifonim stavcima jasno profiliraju, a zatim ponovno stapaju u zajednički zvučni tok.
Dubina i monumentalnost
Instrumentalni sastav pritom je imao mnogo više od prateće funkcije. Kornet Terese Ortner, zvukom osobito blizak boji ljudskoga glasa, prirodno se uklapao u vokalni korpus, dok su tromboni Tina Cugelja i Maximiliena Brissona davali zvuku potrebnu dubinu i monumentalnost. Violina Silvija Richtera, viola da gamba Augustina Mršića i orgulje Umberta Kostanića stvarali su stabilnu harmonijsku i kolorističku osnovu, ali i sudjelovali u oblikovanju pojedinih kontrapunktskih dijaloga.
Posebno dojmljiv trenutak donijela je Battaglia per sonare e cantare à 8, skladba koja je pokazala drugu stranu Usperova stvaralaštva. Nakon sakralne kontemplativnosti prethodnih djela, glazbeni je prostor odjednom ispunila ritmička energija i zvukovna napetost. Onomatopejski elementi i karakteristični ritamski obrasci evocirali su zvuk i pokret bitke, dok je instrumentalno-vokalna kombinacija stvorila gotovo scensku atmosferu.
Program su zaokružile Usperove instrumentalne skladbe Ricercar terzo à 4 i Ricercar duodecimo à 4, iz zbirke Ricercari et arie francesi iz 1595. godine. "Splendida stella" tako je bila više od koncertnog predstavljanja jednoga danas nedovoljno poznatog skladatelja. Bio je to glazbeni povratak u Veneciju ranoga 17. stoljeća, ali istodobno i podsjetnik na snažnu kulturnu povezanost Istre i Serenissime. Upravo je u tome i najveća vrijednost ovoga projekta. Kroz povijesno utemeljenu izvedbu Ansambl Responsorium nije samo rekonstruirao zvučni pejzaž jednoga davnog vremena, nego je oživio glazbenu baštinu koja povezuje Rovinj, Istru i Veneciju u jedinstveni kulturni krug.
