Festival Istriotskog narječja
Bale, Fažana, Galižana, Rovinj, Šišan i Vodnjan - mjesta i gradovi istriotskoga
(Arhiva Glasa Istre)
Festival istriotskog narječja (Festival dell’istrioto), kulturna je manifestacija usmjerena njegovanju istriotskog odnosno istroromanskog jezika, što je skupina predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka, a čini jezični otok na jugu Istre (Bale, Fažana, Galižana, Rovinj, Šišan i Vodnjan). Iako Fažana ima sve manje i manje govornika.
Ove će se godine manifestacija održati u Balama te glavnina programa u Šišanu, i to u razdoblju od 30. rujna do 3. listopada.
Prvoga će se dana, 30. rujna u Balama održati lingvistički laboratoriji za djecu te didaktički programi za najmlađe te zanimljive promocije, uz postavljanje informativne ploče o tome govoru na samome ulazu u Bale.
Zatim, 1. listopada od 19.30 sati u Zajednici Talijana Šišan bit će predstavljen pretisak "Rječnika galižanskoga govora", čije su autorice Maria Balbi i Maria Moscarda Budić, uz nastup zborova iz Vodnjana, Galižane i Šišana, te predstavljanje novih rubrika uvijek vrlo zanimljivog "Radio Chichirichi". Predstavljanje neobjavljenih skladbi na istriotskom uz dodjelu nagrada najboljima s video i književnog natječaja, kao i nastup solista iz Zajednice Talijana "Pino Budicin" Rovinj te zabavni program uz sastav El Gato e le Volpi na programu je u petak, 2. listopada, a 3. listopada uz tradicionalni defile folklornih skupina raznih zajednica Talijana, održat će se i nastup zborova i dramskih skupina uz nezaobilaznu gastro-ponudu.
Približiti istriotsko narječje odnosno istriotski jezik svakom posjetitelju
Sama se manifestacija održava svake godine počevši od 2013. te donosi sadržaje koji teže k promociji i vrednovanju istriotskog narječja i dodatne sadržaje. Cilj festivala je približiti istriotsko narječje odnosno istriotski jezik svakom posjetitelju i pružiti mu jedinstveni doživljaj. Putem predstavljanja knjiga, tribina, didaktičko-jezikoslovnih radionica za djecu i drugih sadržaja revalorizira se ovaj dijalekt i njegov značaj. Svake godine na programu su i smotre folklora, uz programe dramskih skupina, prezentacije i degustacije tradicionalnih specijaliteta, kolača, interaktivnih predavanja i drugih sadržaja.
Istriotski ili istroromanski govori jedini su sačuvani autohtoni govori s ovog područja, a danas se njima služi tek mali broj govornika u šest mjesta na jugozapadnoj obali istarskog poluotoka, i to u Rovinju, Balama, Vodnjanu, Galižani, Fažani i Šišanu. Smatra se, međutim, da su u prošlosti bili rašireni i u drugim mjestima na poluotoku, pa i u Puli, o čemu postoje dokumentirani izvori.
Zbog malog broja govornika, čija približna procjena ne prelazi dvije tisuće, uzimajući u obzir i one koji su napustili Istru, prema studiji znanstvenika s pulskoga Sveučilišta Jurja Dobrile Sandra Cergne, kao i zbog izostanka međugeneracijskog prenošenja u nekim od prethodno navedenih mjesta, istriotski je, u svojih šest varijanti govora, svrstan među jezike kojima prijeti ozbiljna opasnost od izumiranja, sve to prema Atlasu svjetskih jezika.
Među mjestima u kojima je osobito ugrožen nalazi se Fažana, gdje trenutačno, čini se, više nema govornika ili ih je jako malo koji govore tim jezikom tek povremeno. Manje je ugrožen u Balama i Galižani, gdje ga još uvijek razumiju i govore i mlađe generacije. Međutim, kako navodi lingvistica Barbara Buršić-Giudici, vrsna poznavateljica tih prilika, istriotski je izgubio velik broj svojih govornika, kako zbog egzodusa nakon završetka Drugog svjetskog rata, tako i zbog prisutnosti istromletačkog, hrvatskog i talijanskog jezika, s kojima dijeli isti jezični prostor.
Naziv "istrioto" skovao je gorički lingvist Graziadio Isaia Ascoli (1829.-1907.), dok je naziv "istroromanski" uveo Petar Skok (1881.-1956.). Čini se, međutim, kako su istraživači tijekom vremena isticali da je prvi autor koji se na njega osvrnuo bio Dante u djelu "De vulgari eloquentia", uočivši koliko se ovaj istarski govor razlikuje od onih furlanskih i mletačkih.
Pokojni akademik Goran Filipi u nekim je svojim studijama navodio sličnosti s dalmatskim govorom (npr. Pavao Tekavčić i Petar Skok), dok s druge strane neki tvrde da je riječ o jednom od arhaičnih mletačkih govora (npr. lingvisti Matteo Giulio Bartoli, Carlo Tagliavini, Gian Battista Pellegrini i Carlo Battisti).
Prije tri godine, istriotski je postao zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Velika je uloga u svemu tome bila ona profesora Isabelle Matticchio i Matije Drandića, koji su materijal razradili sa stručne, lingvističke strane, a pomoć im je pružila i nekadašnja dugogodišnja ravnateljica Etnografskog muzeja Istre Lidija Nikočević. Bilo je potrebno u navedenim materijalima dokazati vitalnost ovoga narječja, kako se i koliko koristi, njegovu važnost i specifičnost njegova očuvanja, budući da uslijed raznih procesa globalizacije i promjena ima sve manje govornika.
Tim su se govorom također bavili vrsni lingvisti s ove strane Jadrana, među kojima su Mirko Deanović, Žarko Muljačić, Petar Skok, Pavao Tekavčić, Barbara Buršić-Giudici i Goran Filipi.
"Parabola del Figliuol prodigo" i njezina važnost
Najveću poteškoću za one koji se bave tim aspektom predstavlja nedostatak tekstova koji prethode 19. stoljeću. Sve donedavno smatralo se da su najstariji sačuvani tekstovi bile istriotske dijalektalne inačice - vodnjanska, rovinjska i baljanska – "Parabola del Figliuol prodigo", koje je Giovenale Vegezzi-Ruscalla (1799.–1885.) prikupio uz pomoć Petra Stankovića, kanonika iz Barbana, te ih objavio 1835. godine. Međutim, nedavno je Sandro Cergna, zahvaljujući istraživanju u arhivu Sveučilišne knjižnice u Puli, pronašao sonet na vodnjanskom istriotskom "Sul piccato" Martina Fiorantija, koji bi datirao iz 1828. godine, kao i još tri njegove inačice, od kojih bi se prve dvije mogle pripisati Petru Stankoviću, a treća Giovanniju Andrei Dalla Zonci.
Hrvatska enciklopedija veli "Govornici (kojima se ne da utvrditi točan broj) redovito uz materinji govor znaju talijanski (istromletački i standard) i hrvatski (istarski čakavski i standard). Okolni ih Hrvati zovu Latinima (što svjedoči o ranom kontaktu Hrvata s njima). Na tim se govorima nije razvio nikakav standardni jezik, a povremeni zapisi potječu od sredine XIX. stoljeća".
Goran Filipi je za Istarsku enciklopediju zapisao "unatoč znatnoj venecijanizaciji, on je sačuvao niz elemenata koji ga bitno razlikuju od istromletačkoga: npr. nastavak -o ondje gdje je mletački -e (la lato: mlijeko; la carno: meso; sempro: uvijek); jedinstven oblik za 1. i 2. lice za buduće vrijeme te za 1. i 2. lice kondicionala (cantarè: pjevat ću, pjevat ćeš; cantaràvi: ja bih pjevao, ti bi pjevao). Njegov položaj u romanskoj jezičnoj porodici još uvijek nije točno utvrđen".
Iz 1900. godine potječe djelo "I dialetti ladino-veneti dell’Istria" Antonija Ivea, koje je i danas jedini cjelovit opis istarskih govora. Ipak, tijekom vremena različiti su se istraživači posvetili proučavanju istriotskih govora i prikupljanju građe, osobito one leksičke. U tom smislu ponajprije treba spomenuti vrijedne jezične atlase Gorana Filipija i Barbare Buršić-Giudici (objavljeni su, prvo izdanje 1998., a drugo 2017.) te rječnike istriotskih govora: "Vocabolario dignanese - italiano" Giovanni Andrea Dalla Zonca (Rijeka-Trst, 1978.), "Dizionario del dialetto di Valle d’Istria" Domenica Cernecche (Rovinj, 1986.) i "Vocabolario del dialetto di Valle d’Istria" Sandra Cergne (Rovinj, 2015.), "Vocabolario del dialetto di Rovigno d’Istria" Antonija i Giovannija Pellizzera (Rijeka-Trst, 1992.), "Vocabolario Italiano-Rovignese" i "Appendice del Vocabolario del dialetto di Rovigno d’Istria" 1992.-2013. Libera Benussija (Rovinj, 2013.), "Vocabolario del dialetto di Gallesano d’Istria" Marije Balbi i Marije Moscarda Budić (Rovinj-Trst, 2003.) te, naposljetku, "Grammatica del dialetto di Rovigno d’Istria" Libera Benussija (Rovinj, 2015.).
Svakako je važna, i u dokumentacijskom smislu, prilično opsežna književna produkcija na istriotskim govorima koja nam, s jedne strane, omogućuje upoznavanje prošlosti i tradicija predaka i ovh krajeva, a s druge strane predstavlja vrijedno svjedočanstvo pisane riječi. Među autorima koji su tijekom godina pisali, kao i onima koji i danas pišu stihove na različitim varijantama istriotskog, može se navesti, kako navoda razni izvori: Libera Benussija (Rovinj, 1946), Vlada Benussija (Rovinj, 1949.–2018.), Giusta Curta (Rovinj, 1909.-1988.), Antonija Gian Giuricina (Rovinj, 1923.-1997.), Eligija (Ligija) Zaninija (Rovinj, 1927.-1993.), Sandra Cergnu (Bale, 1970.), Rominu Floris (Bale, 1972.), Loredanu Bogliun (Vodnjan, 1955.), Marija Bonassina (Vodnjan, 1938.- 2018.), Lidiju Delton (Vodnjan, 1951.- 2020.) i Lina Capolicchia (Galižana, 1949.). O svemu tome pisao je i poznati pulski povjesničar Maurizio Levak za Istrapediju.
Vrijedan posao što se tiče prevođenja i širenja na razne načina istriotskog učinili su i Antonio Giudici, koji je na šišanski istriotski preveo djelo Drage Orlića, kao i Carla Rotta, za rad na promociji vodnjanskog istriotskog kroz razne svoje književne uratke tijekom godina.
Mel e Teran del MediTeran - Orlić i Giudici
Antonio Giudici je preveo djelo Drage Orlića "Mel e Teran del MediTeran". Knjiga je objavljena pri porečkome Errata Corrigeu, a posebnost ovoga prijevoda sastoji se u činjenici da je Giudici preveo djelo s čakavskog na šišanski istriotski.
Spomenimo i vodnjansku obitelj Fioranti koja je prije nekoliko godina nagrađena za književno stvaralaštvo na istriotskom "Favale’", gdje su priznanja dobili djed Odino, otac Germano i kćerka Giulia Timea, što je svakako hvalevrijedno zbog prenošenja posebnosti dijalekta na najmlađe.
- Još jedan vrlo zanimljiv slučaj što se istriotskog tiče su množinski oblici neodređenoga člana uni/une koji su u novije vrijeme nastali pod utjecajem hrvatskih (i čakavskih) oblika jedni/jedne (usp. Giudici i Zanini 2021). Ovaj unicum u italoromanskome jezičnome krajobrazu nije potvrđen u rječnicima i ostalim pisanim izvorima jer je još u fazi gramatikalizacije. Ipak nalazimo neke neznatne usporedbe u tekstovima s početka devetstotih, npr. u "Vocabolariettu" Enrica Rosmana (1922, s.v. un/una) sa značenjem "par", npr. une braghe "jedne hlače" i uni stivai "jedne čizme", zapisali su u svom znanstvenom radu Barbara Buršić Giudici i Alberto Giudici.
Oni su također naveli da "budući da je danas istriotski uvelike venecijaniziran, potrebna su daljnja proučavanja živih govora, arhivskih izvora, antroponima i toponima, posuđenica i ostale građe koja može biti korisna za rješavanje problema položaja najstarijega romanskog sloja u Istri, koji i dalje privlači pozornost romanskih lingvista (usp. Barbato 2020.). Kako smo nastojali pokazati u ovome radu, Istra je jezični carrefour, napose privlačna lingvistima koji se bave jezicima u dodiru. Simbioza istriotskog, istromletačkog, čakavskog te standardnih jezika, hrvatskog i talijanskog, krije još mnogo nepoznanica i zanimljivosti".
Dan-danas se Istarska županija i Talijanska unija, zajedno sa zajednicama Talijana iz mjesta u kojima se govori istarskim, zalažu za promicanje njegove uporabe i zaštitu kroz niz projekata i manifestacija, od kojih je jedna upravo Festival istriotskoga.
Prvi projekt u tom smislu, pod nazivom DERSII – Dokumentacija i revitalizacija šest istarskih idioma, pokrenut je 2013. godine na inicijativu i pod pokroviteljstvom Istarske županije i tadašnje dožupanice Viviane Benussi.
Autorica i znanstvena voditeljica projekta bila je Zvjezdana Vrzić, profesorica na sveučilištima u New Yorku i Rijeci, koja se već niz godina bavi jezičnom dokumentacijom te je i ranije bila promicateljica i autorica projekta zaštite istrorumunjskih govora (Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika), koji traje od 2005. godine. Ciljevi projekta, na kojem se i danas radi, kako i sam naziv govori, jesu dokumentacija i revitalizacija idioma u njegovih šest varijanti.
Prikupljanje građe provodili su predstavnici zajednica Talijana pod nadzorom prof. Vrzić i drugih nastavnika i istraživača koji su tijekom prvih godina projekta održavali ljetne tečajeve dvojezičnosti i jezične dokumentacije. Tako je prikupljena različita audio i videograđa s izvornim govornicima tih govora, koja je naknadno transkribirana i prevedena na talijanski jezik. Dio građe moguće je pogledati na YouTube kanalu projekta.
- U narednim godinama prikupljeni su i podaci o jezičnoj uporabi te jezične biografije govornika putem polustrukturiranih upitnika. Trenutačno se radi na objavljivanju nastavnih materijala za podučavanje rovinjskog, baljanskog, vodnjanskog, galižanskog i šisanskog istriotskog govora mlađim generacijama.
Zajednice Talijana imaju ključnu ulogu u zaštiti i promicanju ovih govora zahvaljujući predanosti svojih članova, koji se već desetljećima bave različitim aktivnostima. Među njima treba istaknuti laboratorije za djecu, izdavanje periodičnih publikacija koje izlaze jednom godišnje ili više puta godišnje te sudjelovanje u drugim umjetničkim i kulturnim skupinama, navedeno je na web-stranicama projekta.
Festival istriotskog narječja organizirao se kroz godine zahvaljujući stalnoj financijskoj podršci Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje Republike Italije putem Narodnog sveučilišta u Trstu i Talijanske unije iz Rijeke, Istarske županije, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske, Nacionalnog vijeća za manjine Republike Hrvatske te Općine Ližnjan, Zajednice Talijana Šišan i svih zajednica Talijana mjesta gdje se taj govor koristi.
