(Marko Gracin)
Zajednička izložba Đorđa Jandrića i Vjekoslava Gašparovića "Hrpa" bit će otvorena večeras u 19 sati u Šikutima i druga je to izložba iz novog ciklusa Licem u lice. Radi se problemskim izložbama koje propitkuju stilske i mentalne odnose između starijeg i mlađeg autora, o dodirnim točkama njihove idejne i umjetničke povezanosti te vokaciji koja im je barem jednim dijelom zajednička. Namjera je primarno istaknuti duhovno-intelektualne, a znatno manje stilsko-formalne poveznice odabranih umjetnika.
Istaknutog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika Đorđe Jandrića i značajnog istarskog arhitekta i filmskog djelatnika Vjekoslava Gašparovića povezuje pojam hrpe. Jandrić je prije tridesetak godina u svoj rad uveo Hrpu, što je zapravo bio odraz njegove maksime: Sve je skulptura, koja eksplicitno odražava autorov pogled na umjetnost i svijet u kojem živi. Adekvatno tome, hrpa bilo čega potencijalna je skulptura, a može se izvesti u bilo kojem materijalu i mediju. Jandrićeve Hrpe prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem nekiparskih materijala koji su formirali poluamorfne stošce, a ubrzo je autor učinio i grafički prikaz stošca koji čine trokut upisan u kružnicu koja je upisana u kvadrat, čime je gotovo ostvareno euklidovsko počelo analize strukture, prostora i promjena; riječju – skulpture.
Gašparović u svom radu problematizira izmještanje određenih sadržaja u prostore i situacije koje im po njihovoj naravi ne pripadaju. Vjekoslav ne baca stari, posušeni kruh, već ga skladišti u vreće koje autom vozi Pekičinim tovarima u Savičentu. Po dolasku u Savičentu, nakon obavljena posla, obilaska znalaca i boravaka u oštarijama, najčešće zaboravi kruh isporučiti Pekici te istu vreću vozi nazad u Rovinj. Nakon višemjesečne vožnje odlučio je tu hrpu suhog kruha izložiti (izmjestiti u galerijski prostor) kako bi nakon izložbe napokon bio dostavljen magarcima.