U pulskoj Galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika u Zagrebačkoj ulici 27 predstavljen je "Hrapavi objekt 1" autorskog dvojca Hrvoja Spudića i Sare Salamon.

Željezo postaje medij

Izložbu su otvorile kustosice Katerina Jovanović i Ana Žarović, koje su i autorice teksta koji prati izložbu, a one ističu da je ovaj eksperimentalni, umjetničko-istraživalački rad Hrvoja Spudića i Sare Salamon predstavljen u formi zvučne instalacije, a realiziran putem metalne ploče, magnetne glave za zapisivanje i reprodukciju te razglasa. Kao dio šire serije pod nazivom "Hrapavi objekti", rad ispituje mogućnosti snimanja i reprodukcije elektromagnetskog zvuka upisujući ga u metalne ploče. Budući da se svaki materijal ili tehnika odlikuje specifičnim svojstvima, upisivanjem zvuka i glasa u ploče stvara se jedinstvena prilika za proučavanjem tih specifičnih karakteristika i efekata koje određeni materijal ili tehnika implementiraju u reproduciranu zvučnu sliku. Željezo postaje medij, odnosno prenosilac zvučnih informacija.

"Hrapavi objekti" nastavljaju se na raniju seriju radova pod nazivom "Tihi objekti" u kojoj se čitanje i zapisivanje zvuka kontaktno odvijalo preko medija okomitoga papira. U oba rada reinterpretacija umjetničke prakse je materijalna, a tehnologija koja ju omogućava svima je dobro poznata: magnetofon, audiokasete, gramofon, fonograf ili grafofon.

Modifikacija

- Ideja je da se nešto modificira da radi suprotno svojoj funkciji. Bavimo se inače svjetlom i zvukom, a kada se bavimo zvukom zanimljivo nam je kako ga upisati u neočekivane medije tako da je ova metalna ploča nosač zvuka a funkcionira jednako kao i kazeta što znači da se magnetizira čelik koji ima određeni zapis zvuka, kaže Sara Salamon.

Zvuk koji je upisan u ovu ploču u Puli je kompilacija pronađenih zapisa koji se tiču proizvodnje u Uljaniku, a u nekim fragmentima instalacije prepoznaje se ljudski glas.

Hrvoje Spudić ističe da je cijeli projekt nastao kao umjetničko istraživanje medija i zvuka odnosno medija u koje se zvuk upisuje. Pri tome su shvatili da postoji široki spektar medija a prvi koji im je zapao za oko bio je magnetni zvuk na kojem se bazira ovaj rad. Temelj tog rada je da se zvuk može zapisivati u magnetnu traku koja je u svojoj srži, po svojem kemijskom sastavu, hrđa. Autori su to reprizirali tako da se zvuk može zapisati u bilo koji tip hrđe i u samu čeličnu ploču.

Hrvoje Spudić napominje da ovako nešto u teoriji nije teško napraviti, ali kada se ta teorija počne pretvarati u praksu, postoji milijun tih sitnih tehničkih zapreka, a kako ni on ni Sara Salamon nisu inženjeri i nemaju tu razinu tehničkog znanja, uvijek je tu jedan "sloj" pogađanja dok se to radi.

- Sara i ja želimo shvatiti kako stvari funkcioniraju u svojoj srži. Naravno da nikada nećemo doći do razine tehničkog inženjera, ali često to nije niti potrebno da bi stvari funkcionirale. Taj zvuk koji smo snimili nije Hi-Fi, ali nama to uopće nije bitno, kaže Spudić i kako oboje priznaju, poseban je osjećaj kada nakon pripreme shvate da to zbilja radi.

Instalacija se može razgledati do 3. prosinca.

Povezane vijesti

• HUIU: Otvorenje izložbe Tajči Čekade
• IZLOŽBA: "Bilić_Müller: Interpretacije" u Galeriji HUiU
• GRAFIČKE DIZAJNERICE DORA BILIĆ I TINA MÜLLER:  Samozatajne, u vrhu grafičkog dizajna